Idealan uvod u opušteno i rasplesano ljeto dao je glazbenik Max Juričić pjesmom“Lutam”. Ona je posebna i jer je prva koju je napravio sa svojim novim bendom Plesač Sporog Stepa koji je nedavno predstavio.
Da bez bendova ne može, dokazao je time što je tijekom bogate karijere bio dio Azre, Filma, Vještica, Šo!Mazgoona i Ljetnog kina, a sada i ovog novog projekta. Otkriva i kako je birao suradnike i s kime nikada više ne bi surađivao.
Predstavili ste novi bend Plesač Sporog Stepa, što vas je potaknulo na njegovo osnivanje?
Želja za promjenom i 18 pjesama koje su nastale u proteklih šest mjeseci. Kad se osvrnem na karijeru, svakih deset godina našao bih se u novoj priči. Sada slijedi desetljeće Plesača Sporog Stepa.
Kako ste birali suradnike s kojima u bendu svirate?
Suradnike biram kao posadu za brod. To su uglavnom ljudi s kojima sam u različitim kombinacijama već svirao te čije umijeće i ideje respektiram tako da nema puno priče, svatko svira onako kako misli da treba. Ja sam tu više kao ”noštromo” - šef posade, a brod plovi kuda ga struja i svi zajedno usmjerimo, kapetan nije potreban.
Pri najavi novog benda rekli ste da su vas iznenadile pjesme i 60. rođendan. Kako?
Šezdeseti rođendan stvarno me iznenadio jer to zvuči kao zaista puno godina. Pročitao sam Rundekov intervju kada je on dosegnuo taj magični broj i na pitanje kako se osjeća odgovorio je da se s 20 morao dokazati roditeljima, s 30 samome sebi, s 40 svima oko sebe, a sa 60 može raditi što hoće. S time bih se potpuno složio. I danas mi je svirka s bendom uzbudljiva kao kad sam tek počeo, a krenuti još jednom otpočetka slatka je muka i neizvjesnost koju volim. A toliko pjesama koje su nastale u tako kratko vrijeme posebno je iznenađenje i glavni razlog za novu avanturu.
Za prvu pjesmu odabrali ste “Lutam”?
Posada koju sam okupio prvi se put u punom sastavu našla na live sessionu u studiju Domazet. Velika dvorana omogućila nam je da snimamo svi odjednom kao da sviramo koncert i ”Lutam” smo pogodili otprve. Na toj snimci sve je snimljeno uživo, uključujući i pjevanje. Na ostalim snimkama trebat će još raditi, a ”Lutam” sam pustio kao probni balon.
Je li svaki novi bend prilika za novi početak ili nastavak prijašnjeg rada?
Novi bend može se usporediti s novom ljubavnom vezom, umijeće je održati uzbuđenje i entuzijazam što dulje. U ovom slučaju prenosim koncept zvuka koji sam postavio u suradnji proširene postave Ljetnog kina s Vladom Divljanom, a tehnički gledano opet sam na početku kao netko tko prvi put izlazi iz garaže i objavljuje pjesmu. Olakotna je okolnost da zbog minulog rada imam priliku već nakon prvog singla dati intervju, što možda malo pomogne da ljudi doznaju da postojimo.
“Mogao bih bez muzike, ali bez benda ne”, rekli ste prije nekoliko godina, no nije li drugo nemoguće bez prvoga?
Toliko smo okruženi bukom i muzikom koja trešti gdje god se okreneš da je tišina postala rijetkost kao prirodna hrana koja nije GMO. Zahvalan sam prijateljima kada me pozovu na koncert klasične glazbe gdje još jedino možeš čuti glazbu koja ne izlazi iz zvučnika, a u rijetkim prilikama uživam kad začujem ptice ili pokušam pratiti poliritmiju koju proizvode cvrčci. Kako od tinejdžerskih dana nisam pet minuta bio bez benda, to proturječje pomirio sam tako da sam iz postave izostavio instrumente koji rade buku, primjerice bubnjarske činele i snar.
Kako se rad u Plesaču Sporog Stepa razlikuje od onog u Azri ili Ljetnom kinu?
Razlika je u načinu rada. Svi moji bendovi dosad svim su članovima bili prvi i jedini posao, a sada sam odabrao genijalce koji su angažirani i traženi na raznim stranama tako da i zbog izbora instrumenata i sustava rada sve podsjeća na Buena Vista Social
Club.
S kime više nikada ne biste svirali?
S ljudima koji kasne.
Hoćete li tijekom ljeta imati koncerte s novim bendom i/ili Ljetnim kinom?
Ljetno kino ostaje unikatni zabavljački cover bend i nastavit ćemo svirati dok nas to veseli, a čini se da nakon devet godina i dalje uspijevamo razveseliti i zabaviti dragu publiku. Plesača Sporog Stepa planiram kratko predstaviti ovog ljeta nakon Male noćne regate koju organiziram u Postirama na Braču. Da bi Plesači postali koncertno aktivni, prije toga treba objaviti još nekoliko singlova i intervjua. Ovo je prvi.
Jeste li sretno izgubljeni (kao što pjevate u novoj pjesmi) ili uvijek znate točno gdje ste i kamo idete?
Poslovni plan uvijek smislim u euforiji, onda dođe razdoblje kada se čini da to nema smisla i nikamo ne vodi, ali davno sam naučio da se u takvim nedoumicama najbolje držati prvotne ideje i puta jer se inače skroz izgubiš. A ovako sam uglavnom sretno izgubljen.
pita ga za Azru, band koji mu je fusnota u karijeri, najbolje godine je dao baš nakon Azre