Nema Hrvata koji protekla četiri desetljeća nije u svom domu “ugostio” Miću Dušanovića. Legendarni komentator HRT-a prošlog je ljeta nakon 42 godine rada otišao u mirovinu. Cijeli radni vijek proveo je na državnoj televiziji i nakon umirovljenja namjeravao se posvetiti unukama i odmoru.
Živciranje i uzdisanje u eteru
No, kako kažu, jednom novinar – uvijek novinar, tu nema lijeka. Mićo je dobio “ponudu koju ne može odbiti”, i uskoro ćemo ga ponovno slušati kako prenosi tenis. Ovog puta iz studija Eurosporta, već 16. siječnja kada će komentirati Australian Open.
– Prijatelji su me molili, dugo smo razgovarali. Ipak se radi o Eurosportu i tome da bih radio samo četiri Grand Slama. Pristao sam na godinu dana, a nakon toga ćemo vidjeti – kaže Dušanović.
Povratak u voditeljsko “sedlo” najavio je duhovitom reklamom u kojoj se predstavlja kao “komesar komentatora Eurosporta” i govori da njemu novac nije bitan jer ima “četiri kuće i tri ljubavnice”.
– To je Eurosportov uradak u kojem se reklamiraju njihovi suradnici iz cijelog svijeta. Slična videa snimili su Eric Cantona i John McEnroe, a to su primijenili i na hrvatske komentatore. S obzirom na to da se volim šaliti, naravno da mi to nije teško palo. Bilo mi je simpatično jer su svi bili začuđeni tim “hvaljenjima” – dodaje Dušanović. Iza njega je više od 5000 prijenosa na HRT-u. Prenosio je primarno pet sportova – tenis, odbojku, vaterpolo, plivanje i hokej, a tijekom četiri desetljeća prošao je brojne promjene.
– Kada sam se prvi put dotaknuo novinarstva, imao sam pet godina. Mama mi je radila na radiju i “zarazila” me ovim poslom. Otac mi je bio golman hokejske reprezentacije pa sam odmah bio involviran i u sport. U usporedbi s današnjom tehnologijom, kao da smo živjeli u pećinama. Međutim, mi smo sami dolazili do informacija i dva puta ih provjeravali, tako da pogrešaka nije bilo. Danas često dolazi do objave niza krivih informacija koje mogu biti pogubne jer novinari tako gube vjerodostojnost – kaže Dušanović.
Ipak, najpoznatiji je po prijenosima tenisa. Svjedočio je najvećim uspjesima tog sporta kao što su Ivaniševićevo osvajanje Wimbledona 2001. ili pobjeda protiv Slovaka u finalu Davis Cupa 2005. Živcirao se skupa s nama, pa je poput gledatelja često uzdisao i jaukao u eteru.
– Uvijek sam prenosio punog srca i s poštovanjem. Bio sam sportaš i znam što znači žrtvovati se, izgubiti ili dobiti. A kad govorite o mom načinu prijenosa, ja sam bio vaša produžena ruka i moj uzvik je bio isti kao vaš. Taj uzvik govori sve – kaže Dušanović i priznaje da je poput Ivaniševića praznovjeran. Kad je prenosio tenis, poput Gorana bi, kad je bio dobar poen, znao ostati u istom položaju, samo da se ne bi “nešto promijenilo u univerzumu”. Nakon odlaska u mirovinu okružio se ljudima koje voli, igra se s četiri unuke i još uvijek igra tenis, a voli i kuhati i čitati.
– Posebno sam ponosan što sam u Domovinskom ratu bio urednik programa “Za slobodu”. Ja sam Hrvat, rođeni Zagrepčanin. Moje oružje bio je mikrofon i na taj način dao sam obol u obrani domovine. Bila su to najteža, ali najblistavija vremena u mojoj karijeri – kaže.
Nemam nista protiv dotičnog komentatora,ali svi govore kako mladi neće radit. A kako kad se ponovo zapošljavaju umirovljenici. To treba zakonom zabraniti. Zar 42 godine nije bilo dosta?!Dajte mladima priliku da rade!