Zadnja subota ovog listopada rezervirana je za fanove Miše Kovača koji će uglas sa šibenskom legendom zapjevati hitove poput “Ostala si uvijek ista”, “Svi pjevaju, ja ne čujem” i “Ako me ostaviš” u zagrebačkoj Areni nakon tri godine.
Mate Mišo Kovač davnih dana postao je sinonim bezvremenske glazbene kvalitete ovih prostora, a uoči koncerta „Samo nas nebo rastavit može“ otkrio nam je detalje velikog koncerta. – Nema priprema uoči koncerta. Bit će samo jedna proba dva dana prije. Imam orkestar koji sa mnom svira već petnaestak godina. To je moj koncert koji će publika pretvoriti u spektakl, barem je do sada bilo tako – govori nam Mišo i dodaje da će mu se na pozornici pridružiti kći Ivana, Alen Nižetić, Slavonske lole i Nina Badrić. Glazbenik je inače tijekom vojnog roka u Beogradu subotama navečer pjevao zabavljajući ročnike i prijatelje, a kad se vratio u Zagreb pjevao je studentima u studentskom centru i kavanama.
S pjesmom “I can’t stop loving you” Raya Charlesa na natjecanju talenata u Karlovcu zapazili su ga glazbeni producenti, ali hit kojim se etablirao među priznate izvođače bila je pjesma “Više se nećeš vratiti” koju je potpisao tada mladi skladatelj Đorđe Novković, s kojim je surađivao do kraja njegova života.
Iza njega je bezbroj koncerata i ispunjenih dvorana te stadiona, stotine tisuća prodanih ploča, a sve to prati vjerna vojska obožavatelja zbog koje je postao svojevrsni kulturološki fenomen jer ga obožavaju svi, od sedam do 77 godina. Zanimalo nas je kako mu je to pošlo za rukom.
– Pa moja prva ploča izašla je 1964., isto kada i Beatlesima – smije se pa nastavlja: – Prvu ploču prodao sam u 10 tisuća primjeraka, drugu u 30 tisuća, isto 1964. Onda sam pobijedio 1969. na Šlageru sezone u Sarajevu i tu sam ploču prodao u 500 tisuća primjeraka. Mojim današnjim fanovima ljubav prema mojim pjesmama prenijeli su njihovi očevi, majke i djedovi – objašnjava pjevač koji je kao dijete odrastao u istoj ulici u kojoj su živjeli pokojni glazbenici Vice Vukov i Arsen Dedić. Bio je navijač Hajduka i često je iz Šibenika putovao brodom za Split, a poraze svoje momčadi primao je vrlo emotivno. Bavio se nogometom i branio za juniorsku momčad HNK Šibenik, ali nakon što je čuo nastupe šibenskog pjevača Ljube Lučeva, 16-godišnji Mišo odustao je od nogometa i posvetio se glazbi. Završio je srednju industrijsku školu, izučio zanat tapetara i 1961. podijelio naslov najboljeg na natjecanju “Prvi glas Šibenika” s Mirkom Vukšićem, a za nagradu je odabrao singl Elvisa Presleya.
Danas je jedno od najsnažnijih imena hrvatske glazbe o čijim se koncertima govori desetljećima poslije, pa tako i o onom na Poljudu 1993. – Zauvijek ću pamtiti svoj koncert iz 1993. u Splitu na Poljudu. Bilo je oko 53 tisuće ljudi premda stadion prima 40 tisuća. I koncert koji neću nikada zaboraviti bio je onaj u zagrebačkom Lisinskom. Imao sam dva koncerta i na kraju koncerta dva momka od 20-ak godina spustili su se na zemlju i ljubili moje cipele. To se nije dogodilo nijednom pjevaču ne u Hrvatskoj, ne u Europi, nego u svijetu – tvrdi nam Šibenčanin koji nikada nije krio domoljublje i koliko voli Hrvatsku, a tome u prilog ide priča da je tijekom Hrvatskog proljeća 1971. novac od zarade prodanih ploča uplatio za gradnju autoceste Zagreb – Split. Iste te godine zamalo je poginuo u prometnoj nesreći kod Zadra. Njegov automobil bio je potpuno smrskan, a kako mu je ostao ožiljak iznad gornje usne, Mišo je odlučio pustiti brkove koji će mu kasnije postati zaštitni znak. Njegov lik obožavatelji tetoviraju na različite dijelove tijela, a kada smo ga upitali kako gleda na taj trend, iznenađeno je odgovorio da to još nije vidio, osim kod jednog dečka u Dubrovniku. Iako je, tvrdi, svaki koncert za njega poseban, izdvojio je najljepše trenutke koje su mu priuštili obožavatelji.
– Osim momaka u Lisinskom, kad sam pjevao u Šibeniku za 950 godina grada, prišao mi je jedan Rumunj iz Londona i rekao je da je, slušajući moje pjesme, naučio hrvatski jezik – prepričava oduševljeno Šibenčanin koji je ranije ove godine završio u zagrebačkoj plućnoj bolnici, a nama je otkrio kakvo mu je zdravstveno stanje sada. – Imao sam tešku upalu pluća i sada sam dobro jer su doktori bili super – nasmiješio se i dodao da se o njemu najviše brine supruga. – O meni se najviše brine moja Lidija jer je stalno sa mnom, nas dvoje smo nerazdvojni. Ponovno ću naglasiti da imamo jednu dušu Lidija i ja. Ivana ima svoj život, ali čujemo se telefonom i ide sa mnom na koncerte – kazao nam je kralj hrvatske glazbene scene koji nam je usput otkrio kako se njegova dvogodišnja unuka Elena priprema za koncert.
– Pa mogu vam reći da ona još ne shvaća, ima dvije godine, ali voli mi sjediti u krilu i drago mi je da je Ivana dobila takvo dijete – smije se Mišo kojeg u životu, nažalost, nisu zaobišle osobne tragedije. Njegov sin Edi, pripadnik Škorpiona, specijalne postrojbe Hrvatske vojske, poginuo je u Zagrebu pod sumnjivim okolnostima 1992., a kći Ivana upala je u pakao droge nakon što se otac nije mogao pomiriti s gubitkom sina. Njegov brak s tadašnjom suprugom se raspao, a što se točno dogodilo njihovu sinu pjevač nikad nije otkrio do kraja. Unatoč svemu, Šibenčanin je tijekom svoje bogate karijere postao dobitnik mnogobrojnih priznanja i nagrada, među kojima je i Porin za životno djelo te za najbolji tematsko-povijesni album te nagrada za najboljeg pjevača svih vremena.
Jel to miso misli na srbe bosance I slovence??