Glazbena i klupska scena u Hrvatskoj početkom 2000-ih bila je vibrantna i okupljala je talentirane glazbenike koji su stvarali nove trendove i hitove koji su aktualni i danas. Tada, na početku novog milenija YouTube još nije postojao, njega će tek 2005. godine osnovati Chad Hurley, Steve Chen i Jawed Karim, pa su prodaja albuma te odaziv publike na koncertima bili najbolje mjerilo uspjeha. Tih godina na ta oba polja Nina Badrić nizala je uspjehe; njezini koncerti bili su rasprodani i publika je nerijetko i ostala ispred ulaza u dvorane jer je interes bio velik, a njezine pjesme iz prve dekade 2000-ih "Nek ti bude kao meni", "Ako kažeš da me ne voliš", "Čarobno jutro" i brojne druge, hitovi su i danas i obožavaju ih generacije koje su se tada tek rodile. Kao i danas, i tada je Nina pokretala nove trendove i vjerovala u svoju glazbu i ideje što ju je dovelo do vrha glazbenih ljestvica, otvorilo joj vrata uspješnim suradnjama koje su joj osigurale i naslovnice u svjetskim magazinima. Svoja sjećanja i uspjehe iz tog perioda podijelila je i s nama i prisjetila se velikog koncerta u Domu sportova 2005. godine o kojem se danima pričalo, snimanja spota za pjesmu "Ako kažeš da me ne voliš", osmišljavanja stylinga, klubova u koje se izlazilo tada i brojnih anegdota.
U 2000. godini, na početku novog milenija, objavljujete album "Nina" koji ste najavili singlom "Nek ti bude kao meni" i ta pjesma je postala hit koji publika i danas obožava. Možete li se prisjetiti kako je pjesma nastala i jeste li od početka vjerovali da u rukama imate pjesmu s kojom se mnogi mogu poistovjetiti?
Sjećam se kao da je jučer bilo. U čuvenom studiju kod Mire Vidovića nastala je "Nek ti bude kao meni". Tada sam napravila sinergiju između hip-hop producenta Baby Dooksa i Cubisma. Zamislila sam da David producira pjesmu ultramoderno, a da Cubismo prosvira kompletnu matricu. Sjećam se da sam donijela pjesmu tadašnjem izdavaču koji me pogledao ispod naočala i rekao: "Što je to, Nina? Ritam ide pa stane. Ovo je shit, a ne hit." Na moju sreću bio je u krivu, pjesma je do danas jedan od mojih najvećih hitova, a te iste godine dobila sam Porin za najbolju žensku vokalnu izvedbu za pjesmu.
Krajem te 2000. godine objavljujete i spot za pjesmu "Ako kažeš da me ne voliš" koji je redateljski potpisao Goran Kulenović i u kojem su se koristile i scene iz filma "Charliejevi anđeli" pa tako u spotu gledamo i Cameron Diaz, Lucy Liu i Drew Barrymore, možete li nam pojasniti kako su snimani spotovi početkom 2000-ih, kada tehnologija nije bila tako napredna kao danas?
Prije mi je sve bilo puno draže. Jer sve je bilo autentično i puno iskrenije. Ja sam tada vježbala sa specijalcima udarce za spot jer sam morala u videu izvesti identične udarce kao Charliejevi anđeli. To je bilo izazovno, a i u spotu se kao statisti pojavljuju Bolesna braća, što mi je posebno draga uspomena.
Ta godina bila je dosta uspješna za vas, naime nastupili ste i kao predgrupa Bryanu Adamsu u Domu sportova, jeste li bili počašćeni i je li bilo druženja s Adamsom iza stagea prije ili poslije koncerta?
Iskreno, Bryana nisam ni vidjela na više od minute. Svjetske zvijezde imaju potpuno drugačiji rider i sve je isplanirano u sekundu. Više sam vremena provela sa Steviejem Wonderom kada sam pukom srećom dobila meet & greet u Münchenu na njegovu koncertu. Provela sam s njim u garderobi sat vremena, što je za mene bilo najveće ushićenje. Svirao je samo za nas četvero i taj trenutak nikada neću zaboraviti.
Vaše pjesme bile su tada hit i u Italiji i Sloveniji, za vaše se koncerte tražila ulaznica više, poznato je i kako su stotine i stotine ljudi ostajale ispred dvorana i klubova jer nisu mogli ući, koji je vama koncert iz te dekade od 2000. do 2010. bio posebno upečatljiv i važan?
Koncert u klubu Aquarius koji je bio rasprodan. Tisuće ljudi ostale su vani. Stigla sam na koncert i neki presimpatični dečki dobacili su mi u toj masi ljudi: "Nina, nemamo love, daj nas uvedi." Pokupila sam ih sa sobom, predstavila kao svoj tim i doslovce ugurala u klub. Na kraju su mi rekli da su oni BBB-i i bili su predragi. Čitav koncert stajali su ispred mene kao moji tjelohranitelji da se meni slučajno nešto ne dogodi, hahaha!
Danas se uspjeh neke pjesme i albuma više gleda kroz broj pregleda na YouTubeu i ostalim streaming platformama, što je početkom 2000-ih bilo mjerilo uspješnosti albuma ili pjesme – broj prodanih CD-a, koliko puta je pjesma bila na radiju ili televiziji ili nešto treće?
Sjećam se kada sam objavila "Takvi kao ti". Nastala je histerija i svi klubovi od Vardara pa do Triglava zvali su za koncerte. Ta pjesma je bila ogroman hit i prodala je album "Ljubav". Na koncu sam za taj album dobila pet Porina. Koncerti su bili pokazatelji hita, kao i DJ-evi koji su pjesme puštali u klubovima. Naravno, i prodaja albuma.
VEZANI ČLANCI
Danas se komunikacija s obožavateljima održava putem društvenih mreža, kako je to izgledalo prije 20-ak godina kada je internet tek započeo svoj procvat, ali nije bio ni blizu ovom današnjem napretku... Jeste li tada dobivali pisma, pozive od obožavatelja, jesu li vas dočekivali ispred kuće?
Fale mi ta vremena kada sam dobivala hrpu pisama od obožavatelja, plišane igračke i puno lijepih znakova pažnje. Mislim da i danas u nekoj kutiji imam pisma ljudi koji su mi pisali što im znači moja glazba i ja. Mnogi su me i dočekivali ispred kuće, no to nisu fanovi. To već prelazi granicu poštovatelja vaše muzike. Tu se radi o nekoj fascinaciji likom, čega sam se uvijek pomalo bojala.
Koncert koji ste 14. veljače 2005. godine održali u Domu sportova u Zagrebu bio je vrhunac vaše tadašnje karijere, kakva vam sjećanja naviru na taj dan?
To je bio koncert za pamćenje. Mislila sam tada da je to to. Napravili smo koncert do tada produkcijski neviđen na ovim prostorima. Povezali smo scenu, ples, bend, light, sve u jedno. Igor Barbarić i ja osmislili smo koncert i sjećam se da nam je HRT, koji ga je snimao, čestitao na idejama i da su kamermani i Miladinov s guštom montirali taj koncert. Meni je svakako bio jedan od najdražih jer je to bio moj prvi veliki koncert u rodnom gradu.
Kakva je moda bila tih godina, tko se u tom periodu brinuo o vašem imidžu i odijevanju, jesu li stilisti i tada bili popularni ili ste se uzdali u sebe i savjete bliskih prijatelja?
Uvijek sam se uzdala u sebe uz male suradnje s nekim stilistima tada. Nije ih bilo puno kao danas, a ja sam sebe nekako uvijek znala namontirati kako je meni odgovaralo. Kupovala sam brdo odjeće, a kao i danas, neke komade sam i šivala. Tada nije postojao toliki teror kao danas. Bila su to puno opuštenija vremena, a utvaram si da sam ukusa i stila uvijek imala pa sam kupovala stvari koje su mi bile cool.
Kakva je glazba u tom periodu bila popularna, što je bio trend koji se pokušalo slijediti?
Apsolutno soul muzika kojom sam se drogirala. Sve što je imalo i malo prizvuka soul glazbe meni je bilo genijalno.
Kada je 2003. godine objavljen vaš album "Ljubav", pravi boom napravila je pjesma "Čarobno jutro" koja je postala bezvremenski hit, kako je nastala ta pjesma, koja je njezina priča?
"Čarobno jutro" napisala sam u Njemačkoj. Tada sam radila s producentima vani i tekst te pjesme originalno sam napisala na engleskom jeziku. Kad sam se vratila u Zagreb, Boris Horvat uspio me nagovoriti da odem na Doru s tom pjesmom. Trebao nam je hrvatski tekst i angažirala sam Sandru Sagenu i ostalo je povijest. Nisam pobijedila, ali se sjećam da su sve radiostanice sljedećeg dana vrtjele "Čarobno jutro" kao da je pobjednička pjesma.
Svoj sedmi album nazvali ste "07" i izdali ste ga 2007. godine, slučajnost ili je namjerno sve bilo u znaku broja 7?
Sedam je inače moj broj. Rođena sam 1972. u sedmom mjesecu i htjela sam da se i album zove "07".
Na tom ste albumu radili dvije godine i imali ste i nekoliko suradnji od kojih je jedna bila i s Ljiljanom Petrović Buttler, kako su kritičari dočekali ovaj album i koliko su vam glazbene kritike u tom periodu bile važne, jeste li ih pratili?
Jedna od najdražih suradnji bila je upravo s pokojnom Ljiljanom Petrović Buttler, tada velikom divom svjetske scene. Bila je izuzetno popularna na svim inozemnim festivalima nastupajući s Mostar sevdah reunionom. Napisala sam pjesmu "Kralj života mog" i čula sam taj njezin duboki muški glas kao duet. Pristala je odmah i to snimanje bilo je nezaboravno. Smjestila sam je u hotel Esplanade, no ona me je zvala oko ponoći da nema što jesti. Kažem joj: "Gospođo Ljiljana, imate sve što vam srce poželi, hoćete štrukle, biftek, što želite, samo recite." A ona meni odgovori: "Sine, aj' mi donesi pizzu." Na tom albumu je i duet s legendom Montellom Jordanom. Bio je to sjajan album s kojeg su također ostale neke pjesme.
GALERIJA Velika fotogalerija s proslave rođendana Večernjeg lista: Brojni poznati uživali su na spektakularnom partyju
Tada ste potpisali i ugovor s urarskom tvrtkom Frederique Constant i zahvaljujući tom angažmanu pojavili ste se u brojnim poznatim svjetskim časopisima poput Harper's Baazara, Grazije, pa čak i Voguea, koliko je to bilo značajno prije 20-ak godina?
Ne sjećam se da je itko s ovih prostora imao takvu svjetsku kampanju. Bila sam odabrana za zaštitno lice lokalnog distributera satova u Zagrebu. No moje fotografije tada je vidio vlasnik tvornice iz Švicarske i predložio mi suradnju za čitav svijet. Fotografije su preplavile sve tramvaje, nebodere, aerodrome, zgrade i postala sam njihovo zaštitno lice za svijet i te fotografije Marka Grubišića objavili su svi kultni modni časopisi poput Voguea, pa i New York Timesa. To je bio ogroman uspjeh. Sjećam se da su me tada zvali svi naši top modeli koji su živjeli vani i zezali me da oni čitav život gladuju da dobiju takvu kampanju, hahaha! Bila sam ushićena kad sam te godine došla u Moskvu na nastup i kad su me ljudi na ulicama prepoznavali. Grad je bio oblijepljen mojim fotografijama i bio je prekrasan i nezaboravan trenutak vidjeti svoje lice u Instyleu, Vogueu i svim najčitanijim modnim magazinima svijeta.
Gdje se izlazilo od 2000. do 2010., kako je tada izgledao klupski i noćni život u Zagrebu i Hrvatskoj?
To je bio neki drugi Zagreb koji s čežnjom pamtim. Bila je hrpa klubova u kojima si mogao plesati i čuti fenomenalnu glazbu. Uživala sam tada u bezbrižnosti koju mlade godine nose. Aquarius, Pepermint i druga mjesta bili su nezaobilazna stanica za urbaniju ekipu koja je obožavala funky glazbu kao ja.
Kako je tada izgledala suradnja s medijima, je li se to promijenilo od 2000-ih i postoje li neki naslovi iz tog perioda kojih se još sjećate?
Tada su mediji, to jest novinari izazivali ogromno poštovanje među nama. Bili su to redom školovani novinari koji su znali postavljati prava afirmativna pitanja. Uvijek sam s puno poštovanja dolazila na intervjue. Ne sjećam se tadašnjih naslova jer ih je bilo uistinu puno, ali sjećam se svoje prve naslovnice 90-ih godina u Večernjaku. Tada sam tek počinjala svoju karijeru i nastupila na prvoj Croviziji. Naslov je bio "Novi glas i krasna crnka". Tu naslovnicu čuvam i danas.
S obzirom na podrijetlo normalno da je moskva u srcu. I da svako malo budemo izveštavani o njoj.