Na HRT-u se u sklopu dječjeg programa “Juhuhu” subotom prikazuje i igrano-dokumentarna serija “Najbolji dani”. Redatelj je 27-godišnji Jakov Nola, sin naše glumice Barbare Nole i redatelja Lukasa Nole. Jakov, s kojim smo razgovarali o poslu i privatnom životu, već je osvojio neke nagrade za svoj rad, no priznaje da mu je i dalje veliki izazov stvarati za djecu.
Lijepa suradnja
– S djecom je, dakako, teže raditi nego s odraslima, ali ponekad i jako zahvalno jer često i ne znaju ‘glumiti’. Djeca su teška na isti način na koji su katkad teški profesionalni glumci. Odnosno obrnuto, shvatio sam da se odrasli glumci u trenucima kada se pretjerano žale na ponavljanje, vrućinu, glad, hlad i sve moguće nedaće na snimanju zapravo ponašaju kao djeca. Većina pak profesionalnih glumaca, kao i većina djece, dobri su (mali) ljudi i s njima je lijepo surađivati – kaže mladi redatelj i otkriva kako je nastao projekt:
– Serijal je osmislila urednica Ida Tomić, a nastao je suradnjom ekipe HRT-a, djece koju snimamo i mene. Lik Digi Digija kreirala je jedna djevojčica na UNICEF-ovu natječaju. Zapravo, djeca su izabrala njezin lik kao najbolji, a kako mi radimo za djecu, pružili smo djeci ono što su htjela. Primjećujem da im se serija sviđa. Jer kada smo snimali u Zagrebu prvu sezonu, na Digija se nije obraćalo previše pažnje, a sada nam je znatno teže jer ga djeca zaustavljaju na ulici kao filmsku zvijezdu i fotografiraju se s njim.
Odaje ipak da prije nego što je dobio priliku za rad na toj igrano-dokumentarnoj seriji nije razmišljao o formatu za djecu.
– Moram priznati da nisam, ali otkad sam ušao u taj posao počelo me to sve više interesirati i više znam cijeniti kvalitetan dječji film ili seriju. Težina posla nije samo u samom radu s djecom kao glumcima, već nadaleko više u poniranju u dječju psihu, u percepciju dječjeg gledatelja. U tome nam pomaže i dječji psiholog, ali kao redatelj i autor moram se i sam prisjetiti kako bih doživio nešto što snimam da sam kojih dvadeset i nešto godina mlađi. Drugim riječima, da biste se bavili dječjim filmom trebate nakratko postati dijete.
On je i sam kao dječak, kaže, glumio u nekim reklamama i u filmu. Ipak, glumom se danas ne bavi. No osim redateljskog posla radio je i kao scenarist popularne serije “Na granici” koja se prikazivala na Novoj TV.
– Radim dosta kao scenarist. Iako su režija i pisanje scenarija odvojeni poslovi, apsolutno je sigurno da se ta dva zanata međusobno upotpunjuju. Kada režiram, vidim koje stvari ne funkcioniraju u stvarnosti, ali funkcioniraju na papiru.
Za posao redatelja zainteresirao se pri kraju srednje škole.
– Zanimali su me kazalište, književnost i film. Nisam bio baš pretjerano pametan za druge stvari – šali se na svoj račun Jakov, koji je potvrdio da je talentiran za posao kojim se bavi jer je već osvojio nekoliko nagrada za režiju, a kaže i da mu te nagrade puno znače.
– Svaka je nagrada priznanje, a uz to godi taštini i smanjuje nesigurnost.
Velika podrška su mu roditelji, za koje kaže da im nije bilo mrsko kada je odabrao studirati režiju na Akademiji dramskih umjetnosti.
Planovi za budućnost
– Ne znam što su oni očekivali, ali znam da im nije bilo mrsko kada sam to odabrao jer jako vole svoj posao i ne osjećaju se nesretno u njemu. Svakako da mi podrška obitelji puno znači. Malo o tome i razmišljam, vjerojatno i premalo jer s time nikada nisam imao problema. Vjerujem da je i njima važna moja podrška – kaže Nola i dodaje da je zbog poznatih roditelja ponekad osjetio predrasude, no naglašava da ga sad za to uopće više nije briga.
U budućnosti bi, kaže, htio raditi serije, ali i dugometražne filmove.
– Na serijama sam radio, a trenutačno sudjelujem u raspisivanju jedne serije te pišem vlastiti scenarij dugog metra. Kad bih trebao birati što mi je draže, bez obzira na realan uzlet serija i TV produkcija, mislim da je ideja da su “serije danas bolje od filmova” pogrešna ideja.
Jakov je kazao i da je razmišljao o tome da ode raditi u inozemstvo.
– Pripadam generaciji iz koje je jako puno mladih otišlo studirati van. Sada se neki i vraćaju. Možda bih i volio provesti dio života u inozemstvu, ali čini mi se da je život u Hrvatskoj moja sudbina. Kako kaže pjesnik Boris Maruna, “Ako se čovjek rodi kao Hrvat, ne treba očekivati puno od života”. I to je u redu.
Redatelj dodaje da je trenutačno jako zaposlen, ali previše detalja ipak ne želi otkrivati.
– Trenutačno sam u postprodukciji profesionalnog kratkometražnog filma “Most” koji će publika vjerojatno imati prilike pratiti na festivalima. Ostale projekte pripremam pod velom tajne.
VIDEO Haljina koju je Amy Winehouse nosila na svom posljednjem koncertu u Beogradu, prodana je za više od 1.5 milijuna kuna!
