POVIJEST IZ ORMARA

Mustre: Sve radimo i šijemo same. U našoj odjeći doslovno je naš DNK, jer uvijek se ubodeš dok nešto šivaš

Zagreb: 79. zlatna igla, revija zagreba?kih obrtnika
Foto: Borna Filic/PIXSELL
1/10
08.04.2023.
u 23:00

Tko su Mustre i kako su se pronašle u bespućima hrvatske mode porazgovarala sam sa Sanjom Jakupec i Jasnom Štih Kapetanić, koje su od samih početaka srce i duša Mustri. Sanja je Daruvarka, a Jasna Zagrepčanka. Jasna kaže kako je oduvijek bila kreativno dijete, koje je odrastalo uz oca arhitekta koji je bio pravi renesansni čovjek. Sanja, pak, najveći utjecaj pripisuje svojoj baki, uz koju je učila šivati, ali i recitirati, glumiti.

Modna manufaktura Mustre posve je netipična kreativna organizacija na hrvatskoj modnoj sceni, grupa kreatorica koje su se okupile jer o modi razmišljaju slično i koje su shvatile kako im se modni rukopisi zapravo sjajno nadopunjuju. I tako se kroz godine mijenjao sastav Mustri, ali koncept im je cijelo to vrijeme ostao nepromijenjen: one stvaraju modu za svaki dan u kojoj se može pronaći svaka žena, modu koja nema "rok trajanja" jer su od svojih početaka bile usmjerene na vrhunsku kvalitetu prirodnih materijala, ali i usklađene s postulatima današnje mode, koja zagovara recikliranje, modu koja nije podložna brzopoteznim trendovima i kojom svaka žena stvara svoj jedinstveni stil, a da pri tome na baca novac na trendovske krpice koje poslije čame negdje na dnu ormara.

Tko su Mustre i kako su se pronašle u bespućima hrvatske mode porazgovarala sam sa Sanjom Jakupec i Jasnom Štih Kapetanić, koje su od samih početaka srce i duša Mustri. Sanja je Daruvarka, a Jasna Zagrepčanka. Jasna kaže kako je oduvijek bila kreativno dijete, koje je odrastalo uz oca arhitekta koji je bio pravi renesansni čovjek. Sanja, pak, najveći utjecaj pripisuje svojoj baki, uz koju je učila šivati, ali i recitirati, glumiti. Priča kako i danas čuva mašinu na kojoj je učila šivati, i prije nego što su joj noge dosizale do pedale koja ju je pokretala. Njena je baka znala puno toga, glumila je u češkom narodnom kazalištu, pa im je kuća uvijek bila puna djece, jer su i kod kuće priređivali predstave. Sanja tu kazališnu crtu i danas prepoznaje u svom radu, jer se na TTF-u opredijelila za kostimografiju, kamo ju je uputila prof. Nina Režek Willson, koja joj je uvijek govorila kako ima kostimografski crtež.

Jako je zanimljiva i činjenica da su obje u jednom trenutku mladosti upisale pravo, ali kreiranje je cijelo vrijeme bilo tu negdje, barem kao hobi. Jasna je tako upisala Stručnu školu za modno oblikovanje i kostimografiju Profokus, misleći da će to biti tečaj od godinu dana, ali je ostala tamo baš zbog mentorice, već spomenute profesorica Režek Willson. U Profokusu se su djevojke srele, upoznale, a danas s osmijehom kažu:

- Tamo nas je Nina spojila. I puno toga je baš Nina spojila.

I Sanjin put do mode je vodio preko prava jer, iako je odmah znala da želi na modni dizajn, svi su je odgovarali od toga, a ni roditeljima nije bilo svejedno pustiti je već u srednju školu u Zagreb. Tako je završila srednju ekonomsku i upisala pravo, a kada je stigla u Zagreb na studij, upisivala je tečaj za tečajem: keramika, šivanje, crtanje, slikanje... Kaže kako je na Rokovom perivoju završila sve tečajeve koje su imali, te je početkom devedesetih shvatila da pravo nije njen poziv. Tada se preselila na Brač, i nakon nekoliko godina ponovno je došlo vrijeme za modu. Godine 1997. položila je prijemni na TTF-u i studirala s generacijom u kojoj su svi bili deset godina mlađi od nje.

- A svi su mislili da sam njihova - kaže uz veliki osmijeh. Na pitanje kada su i kako rođene Mustre, Jasna objašnjava:

- Zapravo nas je spojio Herucov natječaj 2000. godine. Tamo smo se upoznale, uz nas su u finalu bili: Tihana Miška, Zoran Mrvoš i Lidija Skočibušić - kaže Jasna, a Sanja se nadovezuje:

- I svi smo i danas u modi.

Tamo su shvatile koliko toga imaju zajedničkog, ubrzo im se pridružila Biserka Šipek, u to su vrijeme i I-gle krenule zajedno, i rođena je ideja da će i njima počeci biti lakši ako su zajedno.

- Zapravo smo se podudarala po dizajnu. Biserka je plela, s nama je bila i Sanja Tabak koja je radila nakit, a nas dvije smo šile. Svaka je radila svoje, za revije smo se dogovarale što ćemo i kako, koji će nam stil prevladavati i tako je krenulo - priča Sanja Jakupec.

Godine 2004. Mustre su otvorile svoj dućan u Petrinjskoj ulici u srcu Zagreba, revijama su svoje kolekcije predstavljale na Cro-à-Porteru, na Fashion Weeku Zagreb... a posebno je zabavna priča o tome tko je i kako smislio ime Mustre, koje je mene osobno oduvijek podsjećalo na pletene krpice s nekom novom mustrom koje je moja mama slala mojoj učiteljici nakon što je ona na nekoj mojoj majici pokušala izbrojiti pravo-krivo, ali nije uspjela. Nakon toga bi naručila mustru, a mala pletena krpica bi joj poslužila tome da, dok para pletivo, zapiše kako je mustra složena.

- Sjedile smo za stolom i mozgale, a onda je Biba, onako po svome, posve tiho, rekla: "A što kažete na Mustre?" Nas smo dvije odmah počele vikati: "To je to!", jer zaista svaka od nas je bila različita, a dobro smo pristajale jedna uz drugu. Tako je nastao i naš logo, koji je zapravo prikaz naših horoskopskih znakova, jer i tu smo različite: voda, zrak, zemlja i vatra - priča Sanja.

Kažu kako početke pamte po tome što je to bilo zlatno doba hrvatske mode:

- Bilo je to vrlo intenzivno razdoblje - kaže Jasna i nastavlja:

- Bilo je jako puno revija, jako puno novih kreatora, a u našem dućanu smo držali i stvari drugih dizajnera. Željeli smo napraviti bazu za sve mlade ljude koji dolaze, ali onda se ispostavilo da smo sve puno boje kreatorice nego trgovkinje. I tako smo se u potpunosti posvetile modi.

No, bilo je to i vrijeme kada se svuda otvaralo dosta dućana u kojima se mogla kupiti hrvatska moda, a Mustrama je zapravo bilo jednostavnije svoje kreacije plasirati kroz te dućane. Dok im pričam kako modu Mustri najviše povezujem uz jedinstven spoj pletiva i šivanih modela, sjećamo se i trenutka kada je baš na njihovoj reviji 2006. bio sam Ottavio Missoni, o čemu je za Večernji list pisala Ana Lendvaj. Ona je tada istaknula kako kreatorice iz kolekciju u kolekciju sve bolje bruse svoje specifične modne rukopise te ih sklapaju u skladnu modno-dizajnersku cjelinu. I Sanja i Jasna pamte taj Fashion Week Zagreb kada ih je iz prvog reda gledao sam Missoni i kažu kako su bile sretne jer je vidio Bibino pletivo. Ono je oduvijek bilo posve specifično, jer ga je ona zapravo radila od najtanjih niti (često i od konaca za šivanje) koje spaja u nit za pletenje, te tako dobije posve neočekivane kombinacije i prelaze boja.

Slažu se obje kako je to pletivo uz dizajn šivanih komada odjeće, kao što su suknje ili hlače, činilo njihov jedinstveni modni rukopis. Razgovaramo i o činjenici kako nikada nisu otišle u samo jedan segment ženske mode, primjerice svečanu odjeću, a one same kažu kako im je od početaka cilj bilo raditi odličnu dizajnersku modu, za svaki dan i svaku ženu:

- Išle smo na to da radimo svakodnevnu modu, ali s pomakom - kaže Sanja.

I u tom se trenutku obje sjetimo njihovog dućana koji je u Dubrovniku "plesao" dva ljeta i bio senzacija među stranim turistima.

- U tom sam dućanu radila jedan mjesec 2005. i cijelo ljeto 2006. i zaista su nam dolazili ljudi iz cijelog svijeta. I svi su pitali: gdje prodajete? Jeste li u Londonu? - priča Sanja i dodaje kako su svima odgovarali da su one tu, u Hrvatskoj. Na nesreću, bilo je to vrijeme prije web shopova, ali je njima dokazalo da to što rade zaista vrijedi u mjerilima koja su mnogo veća od našeg malog modnog tržišta.

- Za nas je isto tako izuzetno važno da mi oduvijek radimo samo unikate. Nije bilo čak ni malih serija. Mi sve same radimo, same šivamo, a to znači da je naš DNK zaista u našim modelima, jer samo onaj tko je pokušao nešto sašiti, zna koliko se puta pri tome čovjek ubode - kroz smijeh objašnjava Jasna.

Obje priznaju da su pokušale svoje odjeću dati na šivanje nekim vanjskim suradnicima, ali od toga nije bilo ništa. Mustre su već dvadesetak godina prisutne na Zlatnoj igli, tradicionalnoj reviji zagrebačkih obrtnika, koja se uspjela održavati i kroz teške korona godine. Kažu da su prezadovoljne tom suradnjom i načinom na koji tamo mogu promovirati svaku svoju novu kolekciju.

Jasna danas radi kao modna dizajnerica, kaže istim tempom i na isti način gura dalje, a u zadnje vrijeme izrađuje i nakit. Sanja uz Mustre puno izlaže na izložbama gdje je u prvom redu zanimaju eksperimenti koji kreću od odjeće, ali završe u nekom novom mediju poput fotografije, na kojima je primjerice istraživala teksturu tkanina. Ona je od 2016. godine asistentica Marinu Sovaru, koji je preuzeo predmete prof. Nine Režek na TTF-u, i tamo se u prvom redu bavi studentima i kostimografijom. Kaže da joj to danas ima najviše smisla: sve ono što je naučila, prenijeti nekim mladim ljudima, onima koji tek dolaze.

VIDEO Javio se Drago Celizić nakon što mu je sud oduzeo kuću i 500.000 eura: 'Pa nisam budala!'

Ključne riječi

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije