Nakon što je oduševio publiku na svjetskim filmskim festivalima, debitantski film redatelja Filipa Herakovića "Pelikan" večeras bi trebao biti prikazan i zagrebačkoj publici na Ljetnoj pozornici Tuškanac (u slučaju vremenskih neprilika projekcija se odgađa na nedjelju u 20 sati na istoj lokaciji). Riječ je o filmu s brojnim priznanjima, a lani je na međunarodnom festivalu Tallinn Black Nights osvojio posebnu nagradu žirija za režiju, dok je na Festivalu autorskog filma u Beogradu proglašen najhrabrijim filmom Balkana. Film govori o Josipu, perspektivnom nogometašu koji zbog ozljede odlazi na rehabilitaciju u toplice i tamo počinje preispitivati svoj život, a kada ga u hotelu u kojem je odsjeo slučajno zamijene za drugog čovjeka, on nastavlja tu igru i počinje živjeti život pod novim identitetom.
U ovoj nagrađivanoj drami s elementima humora glume Stojan Matavulj, Tena Nemet Brankov, Marko Petrić, dok je glavna uloga pripala Ediju Ćeliću, glumcu riječkog HNK. Film je djelomično sufinanciran sredstvima Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC), Hrvatske radiotelevizije (HRT) i ostalih partnera, a zbog pozitivnih kritika u ovaj se projekt uključila i portugalska produkcijska kuća 119 Marvila Studios. Snimanje filma trajalo je samo 18 dana, a većim dijelom sniman je u Istri, rodnom kraju redatelja Filipa Herakovića, s kojim smo razgovarali uoči zagrebačke premijere.
Vaš prvi dugometražni film "Pelikan" napokon će biti prikazan i zagrebačkoj publici. Zašto baš "Pelikan"? Koja simbolika leži iza naziva filma?
Biti pelikan najveća je želja protagonista filma Josipa. Veseli me nadolazeći susret sa zagrebačkom publikom i prilika da i oni na svoj način dođu do tumačenja filma.
Što vas je motiviralo na pisanje ovog scenarija? Jeste li inspiraciju pronašli u nekim stvarnim situacijama i stvarnim ljudima?
Nismo pronalazili direktnu inspiraciju u stvarnim osobama. Uostalom, problem s kojim se susreće naš protagonist Josip nije nužno vezan za njegovu profesiju sportaša. Željeli smo pristupiti mnogo univerzalnije, što mislim da ne bi bilo moguće da smo se referirali na stvarne ljude. Zanimalo nas je baviti se unutarnjim svijetom protagonista kroz priču o golmanu koji se zapitao može li postati netko drugi. To je bilo prilično izazovno jer smo morali pronaći način da filmski prikažemo problem koji je na neki način nevidljiv i egzistira samo unutar osobe.
Film nosi cijela plejada glumačkih imena među kojima su i Marko Petrić, Stojan Matavulj, Tena Nemet Brankov... Po kojim ste kriterijima birali glumce? Jeste li uspjeli dobiti baš sve koje ste priželjkivali?
Za tako mali film "Pelikan" ima zbilja poveliku glumačku postavu. Glumce sam birao uglavnom prema instinktu, a za nekolicinu uloga napravili smo i audiciju u uskom krugu kako bismo vidjeli tko s kim kako funkcionira.
Glavna uloga povjerena je Ediju Ćeliću, glumcu riječkog HNK kojeg do sada baš i nismo imali priliku vidjeti na velikom platnu...
Kada smo u nekom trenutku pisanja filma Nikolina i ja osjetili da nekog trebamo zamišljati u glavnoj ulozi, počeli smo razgovarati o opcijama. Sjetio sam se da mi je upravo ona davno spomenula Edija kao zanimljivog glumca kojeg treba imati na umu za neki budući projekt. Učinilo mi se da je Edi idealan upravo za "Pelikan" – energetski i fizički je jako korespondirao sa slikom o Josipu kakvu sam imao u glavi. Zamolio sam Edija da se nađemo i da napravimo malu probu. Teško je to zvati audicijom s obzirom na to da protukandidat nije postojao. Tada sam vidio da Ediju leži ta uloga, a i da nas dvojica kao ljudi dobro funkcioniramo, što mi je isto bilo jako važno.
Film je većim dijelom sniman u Istri. Kad je u pitanju bio odabir lokacije, je li presudilo to što ste rodom iz Pule?
Svakako da je to imalo ulogu. Prije svega jer su mi Istarske toplice, u kojima smo snimili gotovo cijeli film, već bile poznate pa sam ih imao na umu još u fazi pisanja scenarija. Također, bilo mi je važno da mi se prvi film odvija u prostoru s kojim osjećam neku vrstu bliskosti i povezanosti.
Koliko je trajalo snimanje filma? Što vam je bilo najizazovnije?
Za uobičajene standarde trajanja snimanja dugometražnog igranog filma, snimali smo razmjerno kratko, samo 18 dana. To je svakako bio jedan od izazova. Snimiti film u tako malo vremena podrazumijeva prilično dobru pripremu. Također, s obzirom na to da je film snimljen u kadar scenama, to jest da nema montaže unutar scene, već je svaka snimljena u samo jednom kadru, shvatio sam da tako predajem mnogo više kontrole nad filmom suradnicima, i to najviše glumcima. Bilo je izazovno prepustiti se tome, međutim mislim da se u tom procesu i jako puno toga dobije.
"Pelikan" je prikazan i u sklopu Mediteranskog filmskog festivala u Splitu, potom na Pula film festivalu, ali i na filmskim festivalima u Tallinnu i Beogradu. Kakve su dosadašnje reakcije publike, ali i struke?
Reakcije publike su raznolike. "Pelikan" je i malo neobičan film pa su česte i zbunjene i začuđene reakcije, ali moram reći da je publika ipak svagdje film prihvatila prilično pozitivno. I humor u filmu definitivno je pronašao put do publike, tako da je na svim projekcijama bilo i prilično mnogo smijeha. Što se tiče struke, imamo sreće s većinom vrlo pozitivnih kritika, a na nekim je festivalima film i nagrađen, tako da mislim da je reakcija i tu solidna.
Film je nastao u koprodukciji s portugalskom produkcijskom kućom 119 Marvila Studios. Kako je došlo do te suradnje?
Dok je film još bio u fazi montaže, prezentirali smo ga na Agora Works in Progress, filmskom marketu koji se odvija u sklopu Thessaloniki Film Festivala u Grčkoj. Tamo smo dobili glavnu nagradu tog programa za filmove u nastajanju koja je uključivala postprodukciju slike, a sponzorirala ju je upravo produkcijska kuća 119 Marvila Studios. Stoga smo dio postprodukcije – kolorkorekciju i snimanje foleya – imali priliku raditi u Lisabonu, u doista izvrsnim uvjetima koje nudi Marvila.
Jeste li prilikom snimanja filma naišli na financijsku podršku HAVC-a? Ulaže li se dovoljno u hrvatsku kinematografiju?
Jesmo, "Pelikan" je sufinanciran sredstvima HAVC-a. Smatram da je vrijeme da se uloži više. Domaći se film uvijek proizvodi ispod njegove realne cijene, a nekakav kumulativni rezultat kinematografije trenutačno je prilično solidan. Naravno, mala smo kinematografija pa je katkad o kontinuitetu teško govoriti, ali stvari trenutačno djeluju dobro, naravno sa željom i potrebom da se i dalje napreduje.
Pelikan nastavlja sa svojom kino distribucijom i nakon „otvaranja“ Zagreba. Također nas očekuje još nekoliko festivala, a u nekoj budućnosti i prikazivanje televizijskoj publici. Sve u svemu, Pelikan živi neki živahan život. Trenutačno radim na nekolicini projekata, među kojima su i novi dugi igrani film te televizijska serija. Svi projekti su još u fazi razvoja, neki ranoj, a neki već i završnoj. Nadam se da ćemo ubrzo doći u priliku da poneki od tih projekata i realiziramo.
VIDEO Joker Out oduševio publiku na Špancirfestu
Hrvatska filmska industrija ne postoji dakle, opet je sigurno rijec o jugoslavenstini i naravno da Hrvati to ne gledaju