Milica Mimi Šerbedžija (25), najmlađa kći glumačkog para Rade Šerbedžije i Lenke Udovički, nedavno je snimila svoj prvi EP na kojem je šest pjesama. Izdala ga je pod imenom Eliot Alma, a kako je rekla, inspiriralo ju je usporavanje svijeta tijekom pandemije.
Kako ste odabrali ime Eliot Alma?
Borim se s tremom i užasava me izaći pred ljude i podijeliti svoje misli i osjećaje koje inače možda ne bih ni s kim podijelila. Mislim da je problem u tome što to shvaćam previše osobno pa sam odlučila dati sebi alter ego kako bih depersonalizirala proces izvedbe za sebe. Pokušavam zamisliti da je Eliot Alma samopouzdanija od mene, da je otvorena i zabavna. Ali kada je riječ o tome zašto baš to ime, zapravo nema priče iza toga. Alma je moje srednje ime kojim me nitko nikada nije nazvao pa sam pomislila zašto ne, a Eliot je samo ime koje mi se sviđa i mislim da dobro zvuči pored Alme.
Studirali ste na Institutu za izvedbene umjetnosti Paula McCartneya u Liverpoolu. Kako je izgledao studij, jeste li možda vidjeli i Sir Paula?
Pojavio se nekoliko puta, ali nažalost nikad ga nisam vidjela. Propustila sam i dodjelu svoje diplome, na kojoj ih on sam predaje i rukuje se sa studentima (pravi razlog zašto su neki uopće odabrali taj fakultet). Ali jedna od zanimljivih stvari u vezi s osnivačem škole i ulaganjem u nju jest to što dovodi mnogo sjajnih umjetnika da s nama drže majstorske tečajeve. Imali smo Damona Albarna, Ozzyja Osbournea, Waynea Cohena, Rowana Atkinsona, Stephena Frya… Sve u svemu, sveučilište je bilo odlično, postojale su tri glavne pozornice opremljene svom mogućom opremom koja se može zamisliti, dva kata s digitalnom audio radnom stanicom za produkciju, miksanje i mastering, pet velikih profesionalnih studija s digitalnim i analognim miks stolovima i opremom, puno prostora za probe, bar... zaista je to bio raj za mlade glazbenike.
Dolazite iz poznate glumačko-glazbeničke obitelji. Kako vaš otac Rade gleda na vašu glazbu, što vam je rekao, je li dao koji savjet?
Dok sam odrastala, prirodno je da mi je bila želja impresionirati roditelje i dobiti njihovo odobravanje, kao što većina djece čini. Tako da je za mene bio veliki korak kada je došlo vrijeme da je moja glazba, baš kao i ja, počela rasti i čak postavljati granice prema njima. Postavljanje granica uvijek je teško, a Rade je imao mnogo toga za reći o mojem albumu kad sam ga prvi put snimila i prije nego što je bio gotov. Neke od njegovih savjeta sam poslušala, a neke nisam, i zbog toga mi je bilo još posebnije kada sam mu pokazala gotov proizvod. Ali moram reći da je jedna stvar koju on radi, za koju ne znam bih li je mogla nazvati savjetom, ali slatka je i nadahnjujuća i možda čak i najvažnija stvar koju mi daje, jest ta da sanja velike snove. Za mene, za sebe, za svoju obitelj, za svoje učenike… on uvijek ima velike snove za ljude koje voli i u koje vjeruje, i osjećam da je ta energija svojevrsni dar koji nam daje.
Čime se još bavite osim glazbom, razmišljate li možda i o glumi?
Nikada nisam ni razmišljala o tome da postanem glumica, jednostavno ne osjećam strast prema tome, a biti na pozornici najgora mi je noćna mora. Čini se da je jedina stvar na svijetu koja me može natjerati da se popnem na nju glazba, što mi pokazuje koliko mi je do nje uistinu stalo. Za razliku od ostatka moje obitelji, vrlo sam introvertirana i uglavnom uživam raditi stvari koje su privatnije. Najdraže mi je provoditi vrijeme u ribolovu i idem koliko god mogu. Za mene ne postoji ništa na svijetu što se može usporediti s buđenjem prije zore da odem na more, zabacim konop i gledam kako sunce izlazi u tišini. Ali, otkad sam diplomirala na sveučilištu, prije godinu i pol, počela sam se jako zanimati za glazbenu terapiju. Volontiram u dva centra, jedan je Centar za osobe s posebnim potrebama na Verudi, a drugi glazbeno-terapeutski centar u Rijeci Muzikopter. Također, putujem što češće mogu u Arsal, u Libanon, gdje radim na projektu koji se temelji na glazbenoj terapiji s djecom s posebnim potrebama koja su sirijski izbjeglice. Otišla sam u Arsal prvi put s Nigelom Osborneom u listopadu 2021. i znala sam da će biti teško, ali toliko sam se dala u taj projekt i vezala za neke od ljudi tamo da je to brzo postalo nešto s čime ću biti povezana do kraja života. Moj prijatelj i ja također smo tamo pokrenuli projekt knjižnice za djecu. Postoji oko 60.000 sirijskih izbjeglica koji žive u Arsalu, gradu na granici sa Sirijom, u užasnim uvjetima… Nedavno sam napravila web-stranicu za glazbenu terapiju i knjižnične projekte na kojima sam tamo radila, a više o tome možete pročitati na helparsalu.com.
Živjeli ste u Los Angelesu, Londonu i Rijeci. U kojem se od ovih gradova osjećate najugodnije, koje su prednosti i nedostaci ta tri grada?
Svaki od tih gradova na ovaj ili onaj način čini mi se kao dom i u svakome od njih osjećam se kao druga verzija sebe. Nažalost, zadnji put kad sam bila u Los Angelesu, a to je bilo u listopadu, prvi put sam se tamo osjećala neugodno. U L. A.-u je oduvijek bilo mnogo beskućnika, ali od pandemije broj se utrostručio i gotovo cijelo vrijeme tamo sam provela u šoku. Još strašnije je kada shvatite da su ljudi koji žive u L. A.-u postali slijepi i naviknuti na to toliko da neki gaze preko polumrtvih ljudi na pločniku. Prije sam voljela L. A., vrijeme, hranu, ljude... ali tamošnje ekstremne razlike u društvenim klasama postale su nepodnošljive za mene osobno. S druge strane, London mi se sve više sviđa. Sviđa mi se to što je internacionalan, uvijek se u njemu nešto događa, neke zanimljive predstave na koje se može ići, dobra hrana, dobra glazba... osim što je skupo, ništa drugo ne mogu reći protiv. Rijeka je bila sjajno mjesto za tinejdžersku dob. Nakon iskustva s Londonom i Los Angelesom, osjećala sam da je privilegija živjeti u gradu poput Rijeke jer je bilo dovoljno sigurno za mene kao klinku da imam svoju slobodu i da se i dalje osjećam sigurno. Djeca u Londonu i Los Angelesu ne osjećaju se sigurno kao mi ovdje.
Sve su vam pjesme na engleskom, je li u planu i neka pjesma na hrvatskom? Je li se inače bolje izražavate na engleskom pa je to razlog zašto su vam sve pjesme na tom jeziku?
To je definitivno razlog. Hrvatski sam počela pričati tek kad sam se kao tinejdžerica preselila u Rijeku, i još uvijek moram miješati engleske riječi dok ga govorim. Dakle, budući da se najlakše izražavam na engleskom, nikad nisam ni pokušala pisati na hrvatskom. Mislim, čak mi je i s Vama bilo lakše razgovarati na engleskom.
Koji su vam daljnji planovi nakon ovog EP-ja? Kada ćemo vas moći vidjeti uživo?
Trenutačno mi je u planu započeti probe s bendom u Zagrebu i, čim budemo spremni, krenut ćemo s gažama. Također pišem novu glazbu i jedva čekam da je počnem snimati. Osim toga, trenutačno se prijavljujem za masterprogram u Londonu za glazbenu terapiju na Guilhallu.
VIDEO Čarobni koncert Doris Dragović u Splitu na kojem joj je publika priredila posebno iznenađenje
Čovjek koji je prije tek nekoliko godina bio gost u emisiji “Ćirilica” na “TV Happy” i u jednoj rečenici spomenuo predsjednika Srbije kao SVOG PREDSJEDNIKA!!! Dakle, tamo mu je predsjednik, a u Hrvatskoj žanje kune, a uskoro eure! Pametnom dosta!