Nije kraj lošim vijestima u 2016. Otišli su mnogi poznati glazbenici, a jučer nas je napustio i junak koji je opjevan u pjesmi koja je obilježila mladost mnogima rođenima 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća. U Metkoviću je u 52. godini iznenada preminuo Predrag Žustrić – Žuga, isti onaj Žuga o kojem su u pjesmama "Balada o Pišonji i Žugi", i "Pišonja i Žuga u paklu droge" pjevali dečki iz Zabranjenog pušenja.
Večernji list je prošle godine napravio veliki intervju sa Žugom, u kojem se on prisjetio opjevanog događaja, kada su pokojni Jasmin Nišić-Pišonja i on ukrali autobus.
– Sejo Sexon morao je malo promijeniti tekst da ga tadašnja milicija ne bi tužila. Često su me ljudi pitali zašto smo ukrali taj kasetaš, a mi ga nismo ukrali. Istina je da smo se napili i krenuli provozati taj autobus. Znali smo da iza vrata ima tipka kojom se ona otvaraju, jer nam nije bilo prvi put da smo tako ulazili u autobus. Krenuli smo gdje je današnji hotel Holiday In, a zaustavili su nas između Hadžića i Pazarića. Nismo ni došli do Bradine, kako pjevaju u pjesmi. Tu su nam napravili barikadu u koju smo udarili i autobus se ugasio – prisjetio se tada Žuga događaja iz 1981., kada je on imao 17 godina, a Pišonja 15.
Majka je vikala "Kuku meni sramote"
– Bila su to druga vremena. Kad napraviš nešto tako, pa te milicija dobro “izbuba”, onda završiš u zatvoru pa ti dođu otac i majka i kukaju. Bila je to za njih velika sramota. Govorili su mi – šuti, nemoj da itko sazna. Međutim, kad je izašla pjesma, vikali su za nama po gradu – evo Pišonja i Žuga. Onda mi je tek majka “sjela na glavu” i vikala – kuku meni sramote – rekao nam je Žuga i otkrio kako su dobili nadimke:
– Meni su u školi skratili prezime, pa sam postao Žuga. A Pišonju smo zvali Šonjo, dok nismo saznali za zanimljivu priču. Jasmin je bio iz miješanog braka i išao je crkvu. Krsna kuma mu je bila iz Australije i jednom mu je došla u posjet. Igrali smo nogomet, a njemu se strašno piškilo. Došla je ta kuma i počela ga grliti jer ga nije dugo vidjela. Jasko je vikao da ga pusti i pritom se popiškio u gaće. Tako je Šonjo postao Pišonja. U početku mu je to smetalo, ali kasnije se naviknuo. On je pomalo i sam kriv za to, jer kad bi god netko u gradu viknuo: "Pišonja", on bi se okrenuo i rekao “majku ti j...”
Kazao je da mu je lakše bilo da ga zovu Pišonja nego Jasko. Žuga je bio umirovljeni hrvatski branitelj, a od sredine 90-ih živio je u Metkoviću gdje se brinuo o staroj majci. Jasko ili Pišonja poginuo je 1992. u Sarajevu. Jučer mu se "negdje gore, gdje se smije mjesec žuti", pridružio i njegov stari prijatelj. Adio, Žuga!
>>Balada o Pišonji i Žugi Zabranjenog pušenja i na filmskom platnu
Laka mu hrvatska zemlja!