Glumac Nikša Kušelj ispričao je svoju ratnu priču, te otkrio da je bio jedan od mnogih koji su završili u zloglasnom crnogorskom logoru Morinj.
– Mislim da je to bilo na moj 20. rođendan, došli su do moje kuće, tri vojnika i oficir blokirali su susjedstvo. Tražili su da se predam. Sjećam se, bila je puna kuća, svi moji. Tražili su da izađem van i izašao sam. Na ispitivanju sam bio četiri, pet dana. Tražili su od mene da pristanem na suradnju, da kažem gdje je oružje i te neke stvari kojih ustvari nije ni bilo. Tražili su, ustvari, da radiš, da ''otkucavaš'' za njih, da to tako kažem. Naravno, nisam pristao i završio sam u Morinju. I zapravo se sjećam svega iz logora. Najviše se sjećam ljudi, lica, rečenica. Već dugo vremena me nosi ta ideja da je to jedna više filmska priča, čije segmente imam, a ne priča koju ću ovako nekome ispričati. Zapravo se dobro sjećam prvih večeri, sjećam se kontejnera, sjećam se Grge Miličevića koji je prvi rekao: "Ej, netko nas čeka vanka." Sa mnom je bio Riki Kužnin, s njim sam išao u cijelu osnovnu školu, djetinjstvo sam proveo s njim i kada sam njega vidio, bilo mi je dirljivo. Držao se odlično, bio je jako pametan i hrabar. S nama je bio i Vlaho Varamenta, mislim da je on bio najmlađi. Svi su se poprilično dobro držali. Bili su pribrani i nismo ulazili ni u što, što bi oni mogli shvatiti kao izazivanje. Bilo je jako važno u tim nekim situacijama ne davati povoda, jer je povod mogao biti bilo što. Bilo je zvjerskog maltretiranja, bilo je i nekih stvari koje te obilježe za cijeli život – prisjetio se Nikša za Dubrovački vjesnik. Dodao je da su mu ostala sjećanja na prekrasne ljude koji su to podnijeli na nezaboravan način.
– Sjećam se Nika Šuljka i njegova basa negdje iz kantuna i sjećam se kako je negdje pred kraj taj klesar, a zapravo umjetnik, napravio igraće karte od kartona kojima su se potajice igrali. Sjećam se da se stalno pozivao na Ženevsku konvenciju. Onda bi oni pomahnitali pa bi ga istukli, pa bi on opet spominjao Ženevsku, a oni bi ga ponovo pretukli, pa tako sve dok nisu odustali od njega – kazao je Kušelj.
Eh, to je bilo njihovo vrijeme, osjecali su se jakima s tolikim naoruzanjem u rukama nasrnuli na manje vise goloruki hrvatski narod. U stvari su bili velike kukavice brutalno se izzivljavajuci na zarobljenicima. Vojna pobjeda je konacno ipak bila nasa,vv eliko i hrabro srce je konacno olako pobijedilo njihov kukavicluk i mizeriju. U svakom slucaju - ne ponovilo se, mi Hrvati nismo osvetnici.