Prošlotjedno mjerenje gledanosti domaćih televizijskih programa i popis pobjedničkih emisija govore nam poput nekog sociološkog istraživanja što domaća masovna publika voli, ali i što je boli. Podsjetimo, osim informativnih emisija koje publika ponajviše guta da bi stekla “mišljenje” i najjačih utakmica, prema anketi premoćno vodi zabavni program.
A te zabavne emisije i nazivima i sadržajem otkrivaju gdje se zapravo nalazi zanimanje publike i što nas tišti. Očekivano, u zemlji u kojoj se svi razumiju u politiku, sport i glazbu, nije neočekivano da baš ta tri žanra vode po gledanosti. Krenimo redom; Tvoje lice zvuči poznato (525 tisuća gledatelja), Zvijezde pjevaju (gledanost 21,20 posto svih koji su imali upaljen televizor), Večera za 5 na selu (prosječno 400 tisuća gledatelja) i Farma (400 tisuća gledatelja), favoriti su televizijske publike.
Već površni pogled jasno pokazuje da se ponajviše radi o krizi identiteta. Naime, sve najgledanije emisije – pa i informativni program, rekli bi zlobnici – služe se tzv. izmjenom identiteta i dovode poznate osobe, “zvijezde” koje ili pjevaju ili se preoblače u nekoga drugoga ili kuhaju, u poziciju “zamjene teza”, što, dakako, ponajviše “rajca” domaću široku publiku izgubljenog identiteta.
Jer, u trenucima kad gubimo predodžbu o tome tko smo i što smo, a još više u zraku visi pitanje “što će biti s nama?”, nema većeg gušta nego promatrati nekog poznatog kako se mora snaći u neuobičajenoj situaciji. A tu je pak najveći gušt očekivati da se netko posklizne i napravi budalu od sebe ili jednostavno izgubi od onoga koji se bolje pretvara.
Nije to daleko od proljetnog poziva Nini Badrić da krene u vađenje krumpira, tj. želje da se netko dokaže na terenu koji mu nije prirodan; preoblači se u nekoga drugoga, pjeva makar nije pjevač, pjeva tuđe pjesme jer ne zna napisati svoje, pronađe bračnog partnera u nemogućoj situaciji, izgubi kile, nekoga izvrijeđa pred svima ili, zapravo, pokaže koliko je glup. Sve ono što se sami ne usudimo pokazati pred drugima.
Sve ove zabavne emisije zapravo su temeljene na obrnutoj i vrlo nezabavnoj presumpciji “nitko nije nevin dok se ne dokaže”, pa mora u izokrenutoj situaciji raditi nešto što mu inače nije normalno ili uobičajeno. Dakako, pred širokom televizijskom publikom, što dodaje dojam gladijatorstva i rizika u kojem baš ta publika može svjedočiti da niti poznatima nije lako, a tako im i treba.
Pa ako je tako, evo i opravdanja teze zašto niti nama “normalnima” nije lako u životu, što postaje sasvim prihvaćena teza i alibi za sva dnevna sxxnja koja nam se događaju. Posljedično, još jedan benefit ovakvih emisija je i mogućnost da nepoznati postanu zvijezde, što je prilika koja se ne propušta.
Naravno, ostaje pitanje zašto ljude u tolikoj mjeri (gledanosti) ne zanima vidjeti što ti poznati ljudi rade u svojoj uobičajenoj situaciji, ono po čemu i jesu postali “zvijezde”? Ali to je rezervirano za treći program HTV-a i nije zanimljivo masovnoj publici kojoj je ionako dosta normalnog života, bilo u “novoj” ili staroj normalnosti prohujaloj s koronom.
Lijeka za ove navike širokog gledateljstva i psihozu masovne publike sklonu izokretanju stvarnosti iz sigurnosti fotelje dnevne sobe nažalost nema, ali se možemo tješiti da je tako baš svuda u svijetu. Ostaje pitanje koliko je sve to skupa samo zabava na tragu one davne “brigo moja, prijeđi na drugoga”, a koliko tmurni dokaz tvrdnje da “tvoje lice sve više izgleda nepoznato u novoj normalnosti”, no, gledatelja očito ima.
Zašto bi "black-face" bio rasizam? Da li je onda i potamnjena koža nakon namjernog izlaganja suncu rasizam? Da li je i zagoreni kruh rasističan jer je iz bijelog postao crn? Hajde prestanite izigravati šuplje Amerikance. Vidite da su zastranili u tolikoj mjeri da im se cijelo društvo raspada. Rasizam je mržnja prema osobama određene rase, osporavanje i ugrožavanje njihove sigurnosti i prava u odnosu na drugu rasu,a ne farbanje face.