Kada sam čuo da Nova TV započinje s prikazivanjem serije pod nazivom ‘Ne diraj mi mamu’, a koja je novi projekt autora velikog regionalnog hita ‘Lud, zbunjen, normalan’, očekivao sam nešto najgore na svijetu.
Ta serija o Fazlinovićima, naime, najmanje posljednje tri do četiri sezone, a možda i više, ispod je razine dobrog ukusa. Humor se temelji na zabunama tipa da star čovjek umjesto Aspirina popije Viagru, muškarac se preruši u ženu ili, što ja znam, netko legne u krivi krevet i probudi se pokraj tuđe žene. A, to je još dobro jer, druga vrsta humora na koju u tih posljednjih nekoliko sezona stavljaju naglasak, to je onaj zahodski humor; zaštopana WC školjka, netko je ispustio vjetar ili, eto, probavne smetnje nekog od glavnih likova. S obzirom na to da je prvih nekoliko sezona bilo zbilja kvalitetno i duhovito te da su glumci zaista vrhunski majstori svog zanata, a Mustafa Nadarević vjerojatno najveća glumačka faca na svijetu, ovih posljednjih nekoliko sezona bilo je poprilično mučno gledati i jedva sam čekao da prestane to snimanje.
Ne tvrdim da nije bilo popularno te da ljudi nisu citirali izjave Izeta Fazlinovića koji je, bez ikakve sumnje, postao kultni televizijski lik, ali jednostavno u posljednje vrijeme nije bilo dobro. Zato sam, evo, mislio da ni od “Ne diraj mi mamu”, ne treba ništa dobro očekivati.
Mislio sam da su autori ostali bez ideja...
Kada sam onda čuo još i da glavne uloge tumače Đuro i Rene Bitorajac, koje inače kao glumce iznimno cijenim, uplašio sam se da će biti kao “Naša mala klinika” – također nevjerojatno popularna, ali još i nevjerojatnije loša serija koja je, uzgred kazano, od jednog ozbiljnog glumca koji me oduševio u filmu “Gori vatra”, Enesa Bešlagića, trajno napravila redikula Šemsu. (Ne tvrdim, slično kao i kod Izeta, da i on nije postao kultni TV lik. Jest, ali za Enesovu karijeru bi možda bolje bilo da nije. O tome više nekom drugom prilikom...)
Treći i, posljednji podatak koji sam o ovoj novoj seriji čuo prije nego što sam pogledao prvi nastavak, bio je taj da će jednu od također važnijih uloga igrati Dragan Marinković, poznat kao Maca, a koji kao lik zbilja zahtijeva dosta privikavanja. Taj njegov prost, pomalo sirov i primitivan stil nešto je što vas na prvu odbije, ali nakon nekog vremena vas može i osvojiti jer i nije toliko neduhovito. Tekst u kojem sam im uskratio ovu moju TV ružu, ne moram posebno napominjati, nakon ove tri informacije napisao se sam od sebe.
Bio sam, eto, spreman dirati im mamu! Onda je, međutim, uslijedila prva epizoda i ja sam umjesto tipke “šalji”, koja bi taj negativno nastrojeni tekst poslala prvo mojoj ljupkoj urednici, a ona zatim u tisak, morao stisnuti onu za brisanje te nanovo napisati cijelu recenziju, a u kojoj im, evo ipak, dodjeljujem TV ružu...
Suradnja Đure i Renea nije, dakle, ona na razini “Naše male klinike”, već na onoj vrhunskoj razini koju su imali u zbilja genijalnom “Kajmaku i marmeladi” te Oskarom nagrađenoj “Ničijoj zemlji”. A, kako čujem – nisam još provjerio, ali ću svakako to uskoro učiniti – podjednako dobar posao rade i sa svojim kazalištem “Luda kuća”u bivšem kinu Mosor.
Humor u seriji je lagan, baziran na dobrim, relativno ne potrošenim folovima i glumačkom umijeću. Serija nema, nota bene, nikakve veze s onim što smo posljednjih sezona gledali kod Fazlinovića. Čak je i Maca, u ulozi pomalo jadnog privatnog istražitelja, iznad svih očekivanja. A, u prvom nastavku, kada se upoznajemo s njegovim likom koji dolazi na razgovor za posao u Đurin i Reneov ne baš uspješni odvjetnički ured, bio je čak i briljantan. Od ostalih uloga svakako treba izdvojiti Anđelku iz onih skečeva o Andriji i Anđelki, koja ovdje veoma duhovito igra tajnicu, te u Hrvatskoj ne toliko poznatog bosanskohercegovačkog glumca Roberta Krajinovića, koji genijalno tumači lik kamatara Puške. Spomenuti glumac ostvario je prije nekoliko godina iznimno zapažene uloge u “Nadreality showu”, novim Nadrealistima kako smo ih zvali, i u seriji “Dva smo svijeta različita”.
Krajinović, osim toga, u BiH jako puno glumi po kazalištima, a film ga je nekako mimoišao pa u tome vjerojatno leži razlog njegove nešto manje popularnosti u Hrvatskoj. Ova serija bi to, nadam se, mogla promijeniti...O tome kakva su glumačke veličine Jasna Diklić, koja glumi tu mamu koju se ne smije dirati, i Emir Hadžihafizbegović, koji je jedini bogati klijent Đurina i Reneova odvjetničkog ureda, bespredmetno je uopće raspravljati. Njima ruža treba ići po automatizmu! “Ne diraj mi mamu” vjerojatno nikada neće ostvariti uspjeh, popularnost i dugovječnost kao što je to bio slučaj s prethodnim projektom scenarista Feđe Isovića i redatelja Elmira Jukića, ali što se kvalitete tiče – e, tu ima potencijala da ga čak i prestigne. Treba samo znati kada je, tj. nakon koliko sezona, dosta.
Sta vam je ljudi pa toliko hejtate ovu seriju, pa sta je drugo i za ocekivati od ovakve drzave i cinjenice da kreatori serija nemaju toliki budzet da prave neke super zanimljive serije. Uostalom radije i volim pogledati nase glumce poznate kao sto su Rene Bitorajac, Branko Djuric, Enis Beslagic, Mustafa Nadarevic itd. makar bile glupe serije njihovi likovi mi nece nikada biti dosadni. A prije ne mogu shvatiti kako neko moze da gleda one glupe sapunice, indijske, turske, spanjolske serije koje su pune drame vecinom, kao da mi nije dosta drame u zivotu lol.