Unatoč statistikama i predrasudama o očinstvu u Hrvata, slučaj Severine Kojić izuzetan je i po tomu što bi njoj, barem što se javne percepcije tiče, bilo puno lakše da je muškarac. Tad ne bi mogla čitati odvratne komentare ne samo anonimnih licemjera i puritanaca temeljene na njezinim izborima partnera i podsjećanjima na kriminalni upad u njezinu privatnost, već bi pod istim okolnostima u očima istog dijela javnosti koji sada sudi o njoj kao majci bila tretirana kao frajer i hrabri otac kojem domoljubna Hrvatska treba dati podršku.
Što bi tek bilo da je Severina bila bračna preljubnica, a ne muškarac, ako je i ovako veći grijeh bio njezin izbor kao slobodne žene. Ako se takve negativne predrasude o Severini u toj mjeri javno očituju, važno je pitanje koliko one utječu, odnosno mogu li im se oduprijeti i oni koji usmjeravaju tijek roditeljske parnice koju ona, nažalost, vodi s ocem svoga djeteta. Kao i ima li izrazito emotivna Severina nakon višegodišnje izloženosti takvim javnim ocjenama, i nasuprot financijskim mogućnostima Milana Popovića, snage i kapaciteta racionalno prihvaćati za sebe nepovoljne odluke i kad su utemeljene na razumnim argumentima, bilo da je riječ o školi, Centru za socijalnu skrb, posebnoj skrbnici, stručnjacima, sucima...
I Severina ima privatnost
O tomu bi, koliko god bila shrvana akcijama bivšeg partnera, sumnjama i 6-godišnjim parničenjem, trebala i ona voditi računa kad sudi o onima koji samo rade svoj posao, jednako kao što ona radi svoj. I sadržaj podrške koju dobiva od više ili manje poznatih Hrvata govori nam kako i onima koji rasuđuju hladnije glave nego je njezina, nije lako emocije odvojiti od činjenica. Iako je riječ o ultrajavnoj osobnosti, ipak ne znamo niti trebamo znati sve o privatnosti Severine, njezina djeteta i njegova oca. I tako treba i ostati u interesu djeteta, čijoj su estradizaciji od rođenja doprinijela oba roditelja jer preko medija u Hrvatskoj i Srbiji sve vrijeme manje ili više suptilno ili štetno po dijete pokušavaju manipulirati javnošću i institucijama koje mogu utjecati na percepciju njihova spora. Pri čemu, kao i mnogi od nas, zaboravljaju da nisu oni bitni, i to što su bivši partneri, već je jedino bitno da su roditelji svoga djeteta.
VIDEO Konferencija za novinare: Severina o problemima u privatnom životu
Zakazali su i mediji i institucije kad je riječ o interesima njihova djeteta, a pokušaji naknadnog moraliziranja i selektivnog ispravljanja sada su zakašnjeli i nepravedni osobito u odnosu na Severinu kojom upravljaju emocije, za razliku od Popovića koji se vodi hladnom glavom. To što su neki detalji o njima kao roditeljima i djetetu tajni i što takvima moraju ostati znači da ne mogu mediji, javnost i ulica odlučivati o tomu što je i kako je trebalo presuditi, odnosno suditi o bilo čijem radu.
Uostalom, nije sutkinja Tea Golub već SDP-ov Obiteljski zakon iz 2014. razlog što u sporu dvoje roditelja koji se ne mogu dogovoriti o skrbi nad djetetom sud mora izabrati jednog roditelja, dok je drugi gubitnik. To što je Popović dobio samostalnu roditeljsku skrb nad djetetom u pogledu njegovih zdravstvenih i obrazovnih potreba nije posljedica majčinskih deficita, kako to neki zlonamjerno tumače, već zakona koji u slučaju konflikta među roditeljima čak i kad bi u najboljem interesu djeteta bila zajednička roditeljska skrb, inzistira da se sud opredijeli za jednog roditelja.
Sutkinja je prednost dala ocu. Za to je trebala imati jake razloge jer je Severina dosad bila više s djetetom, unatoč sve većem sudjelovanju oca, iako sve vrijeme po starom OZ-u, Severina ni o čemu nije mogla odlučivati bez suglasnosti oca pa zbog narušenog povjerenja bez njega nije mogla nakon incidenta premjestiti dijete iz škole kojoj je Popović za školsko igralište donirao 150.000 kuna. Popović po SDP-ovu zakonu i odluci sutkinje o tomu sada može odlučivati i bez Severine. Ali samo viša sudska instancija može ocijeniti je li sutkinja valjano ocijenila incident u školi (pa i njime isprovociranu reakciju na presici za koncert), osobito ako joj je to bio okidač za preotvaranje rasprave i promjenu odluke.
Nije nevažno jesu li birokratsko inzistiranje škole i pod cijenu traumatiziranja djeteta prilikom preuzimanja, kao i Severinina reakcija, ipak obojeni Popovićevom donacijom školi. Kao i može li se ičim opravdati što nije poštovano ranije mišljenje vještaka, već mišljenje Centra za socijalnu skrb i skrbnice koja se dvije godine nije čula s djetetom!? Kako je sve više brakova pa i roditeljskih sporova s međunarodnim elementom, važno je i kako se sud odnosi spram djeteta i roditelja koji su hrvatski državljani čak i kad po ocjeni suda prednost treba dati roditelju strancu.
Sve važnija uloga oca
Severini ne ide u prilog što s vremenom otac ima objektivno, a i s obzirom na Popovićev angažman, sve važniju ulogu u životu sina. Iako s pravom ukazuje na činjenicu da prekretnica u Popovićevu odnosu prema očinstvu koincidira s početkom njezine veze sa sadašnjim suprugom. Ali pitanje je za stručnjaka, a ne za javnost, jesu li njegovi postupci eventualno manipulativni i vođeni porivima vezanima za spor s bivšom partnericom. Imajući u vidu i kako Europski sud za ljudska prava drži do očitovanja djeteta, pitanje je i je li odluka mogla biti donesena bez svježeg očitovanja djeteta, ali i o tomu će sud odlučiti.
Dosadni ste više s tom temom