Na pitanje "koji je glumac gledateljima već 13 godina omiljeni voditelj kvizova na HRT-u?", točan odgovor dalo bi i dijete predškolske dobi, bakica koja prodaje sir na tržnici, liječnik, povremeni konzument TV programa, ali i okorjeli kvizoznalac.
Jedan je Tarik Filipović, kojeg smo premijerno na Silvestrovo gledali i u talk showu "Satirikon" koji se od veljače počinje prikazivati u tjednom ritmu. A kako balansira između televizije, matičnog kazališta Kerempuh, uloge tate, supruga i omiljenog lica s ekrana te što očekuje od Nove 2016., ispričao nam je zastavši na sekundu u slalomu na svojoj stazi života.
Mislili ste da su kvizovi samo kratak izlet u vašoj karijeri, a vodite ih već 13 godina. Nastavljate li s njima i u 2016.?
Kada su me Maja Jurković i Lazo Goluža pozvali na audiciju za "Milijunaša", prvi sam put osjetio da je to nešto po mojoj mjeri... Moj izlet u nepoznat televizijski svijet, eto, produžio se na, točno kažete, 13 godina. Na moje veliko zadovoljstvo, a nadam se da je obostrano. "Potjera" ide dalje i kroz 2016. godinu uz divnu ekipu i lovce. Guštam u njoj, guštaju i mnogi gledatelji, a dok je tako...
No imate i novi projekt na HRT-u – "Satirikon ". O čemu je riječ?
Već dugo razmišljamo o jednom takvom projektu i evo ga! "Satirikon-Satarikom" čija će se prva emisija emitirati na Staru godinu blago je humorističan "hard-core" talk show. Od početka veljače na programu će biti svakog utorka. Volim razgovarati s ljudima, zezancija je moj način života, a uz emisiju ide i odlična ekipa te urednica Tanja Tušek. Ponosan sam što imam show sa svojim imenom, a nadam se da ćemo pogoditi i ukus gledatelja!
Jeste li uvijek priželjkivali svojevrstan talk show pa da postanete nešto poput hrvatske verzije Oprah Winfrey?
Razmišljao sam godinama, ali tek sam sada osjetio da sam zreo za takav format. Pokušat ću mu dati svoj pečat, svoj rukopis toj formi koja je omiljena u svijetu... No ne želim se pri tome uspoređivati s bilo kime, uz dužno poštovanje svima koji su svoje "ime" stekli kroz slične emisije.
Četverostruki ste dobitnik Večernjakove ruže u kategoriji TV osobe godine... Nominacija se vraća i u 2016... kandidati su izabrani... koliko vam znače Ruže i gdje ih čuvate?
Nagrade publike najdraže su mi jer zbog njih i radim kako svoj glumački tako i voditeljski televizijski posao. Lijepo je vidjeti sve te Ruže poslagane na posebnom mjestu, a vjerujem da ću ubrati još koju...
Jednu Ružu umjesto vas preuzela je vaša supruga Lejla, no u vrijeme kada se to dogodilo još niste nikome ni obznanili da ste u vezi. Kako se to zbilo?
Da, da... Imao sam predstavu u vrijeme dodjele, a Lejla, s kojom sam tek počeo romansu, čekala me tamo... Završila je predstava i ja vidim brdo poruka. Nagradu je trebala preuzeti urednica, ali na scenu su gurnuli Lejlu i na kraju je to sve ispalo zgodno.
Dakle Večernjak je na neki način kumovao vašoj vezi. Čime vas je Lejla očarala, a potom i što je čini savršenom ženom s kojom ste 13 godina u braku?
A je liii? Kumom se smatrate? Pa ako je tako, kumeee, izgori kesaa... Lejla me osvojila ljepotom, jednostavnošću, odgojem, damskim ponašanjem. Divna je supruga i majka i nadam se da ona barem približno slično misli o meni (smijeh op. a.).
Kako ste proslavili ulazak u Novu 2016.?
Mama, tata, Lejla, seka, klinci...
Jesu li vaši sinovi Arman i Dino bili zahtjevni u narudžbi novogodišnjih darova?
Skromni su im se sve želje ostvarile.
Što vam je najvažnije da jednog dana ponesu iz obiteljskog doma?
Neka budu zdravi i veseli, a u poštenje i čestitost ne sumnjam.
Od koga ste vi naslijedili šarm i elokventnost kojom, provjereno, osvajate sve od 17 do 77?
Ooo, hvala! Ima nas takvih u obitelji, a i djedovi su bili na sceni, jedan je amaterski glumio, drugi pjevao u sarajevskoj operi...
Kažu da ste zabavljač od treće godine života... Gluma vam je bila suđena, u genima... Kako je i gdje sve počelo?
Zabavljao sam obitelj od predškolske dobi, oponašao Laneta Gutovića, a prava priča počela je kada me sestra dovela na audiciju za predstavu dječje scene kazališta u Zenici. E, da, rekla je: "Imam ja ludog brata doma" i tako je krenulo. Nikada nisam ni pomislio da bih se bavio nečim drugim.
Rat vas je zatekao u studentsko vrijeme. Po čemu posebno pamtite i još uvijek osjećate to tužno doba?
Akademiju sam upisao 1990. i dočekao me studentski život kakav nisam zamišljao... Konobario sam, prao aute, prodavao novine... ali svega se s radošću sjećam jer bili smo superklasa na glumi.
Što je danas vrhunac zabave koja vas može zadovoljiti?
Zabava se dogodi, teško se dogovori... idealno mi je s dečkima u omiljenim "rupama" na pivici, a još ako je dobra tekma! Ovo mi je najdraži dio godine, sve je okićeno, kućice, kuhano vino. Odlično!
Gledamo vas u kazalištu, no kada ćemo vas opet vidjeti i na filmu?
U kazalištu kao na traci, bez prekida, već 23 godine profesionalno. Prošli tjedan premijera predstave "Maratonci trče počasni krug". A film... Vrdoljakov "General", uskoro, nadam se.
Biste li imali hrabrosti okušati se u pisanju scenarija ili u režiranju?
Scenarija sam već napisao jako puno, najviše u suradnji s Reneom Bitorajcem. Napisao sam i scenarij za film, prvu ruku, no nikako uloviti vremena za dotjerivanje. I monodrama stiže uskoro, osjećam se zrelim za to baš kao i za neku režiju, golica me taj poziv.
Sanjarite li katkad o ulozi života? Kako bi ona izgledala, tko ste u njoj?
Sve su uloge životne, svaka nova novi je izazov. Naigrao sam se divnih uloga i veselim se svakoj u budućnosti...
Kažete da ste neliječeni ovisnik o nogometu. Kada se razvio taj porok, jeste li poput "pravog" navijača ikad ozlijeđeni na stadionu?
Nogomet je meni zbilja nešto posebno, ali razumijem i one koji to ne razumiju. Počeo sam sa sedam godina, gledao sve Čelikove utakmice, a od studentskih dana i Dinamove...Na stadionu nisam ozljeđivan, osim emotivno.
Koji vam je životni moto?
Trudim se ne raditi drugima što ne bih volio da meni rade. I dobro mi ide!
Brinu li vas godine ili nikad ne upadate u krizu povezanu s njima, nego se radujete mudrosti koju one donose?
Iskreno, ne brinu me. Želja mi je samo da ih provodimo u dobrom zdravlju. Godine idu svima, treba uživati i ne zapuštati se. Ne bih se vratio ni u jedan raniji period, sve u svoje vrijeme.
Da dobijete političku vlast na tjedan dana, na čemu biste poradili?
Ukinuo bih stranke i doveo najbolje i najkompetentnije ljude, a kad dođe "blagostanje", neka se nastavi "ljevica, desnica, centralno".
Koliko u životu znači vjera?
Ne prakticiram vjeru, ali vjerujem. Da svi koji vjeruju uistinu i rade što "bog zapovijeda", ne bi bilo mržnje, ratova, pohlepe.
Koja je najbolja osobina koju posjedujete i na koju ste ponosni?
Ne volim o sebi govoriti u superlativima, ali mislim da sam dobar i pošten, iskren i emotivan.
Posljednji dan na Zemlji proveo bih...
Ako je vjerovati prognozama, kada bude zadnji dan na zemlji, bit ću već dugo pod zemljom...
bfgbnggggn