Sljedećeg ponedjeljka 22. ožujka slavite 40. rođendan. Umjesto da vas pitam kako se osjećate, pitat ću jeste li tipičan primjerak horoskopskog Ovna – tvrdoglavi i ratoborni?
– Ovnovi su ratoborni jer su jako istinoljubivi i pravdoljubivi. Bilo kakva nepravda užasno ih frustrira i ljuti. Vrlo su dobronamjerni i otvoreni. Svakom prilazim otvorena srca, da ne kažem naivno. Zbog toga su me ljudi puno puta povrijedili. Ali ja sam takva, ne mogu promijeniti svoj karakter. Sjećam se da sam se u školi uvijek borila za neku pravdu. To je dio temperamenta, ali bih naglasila eksplozivnost. Brzo se naljutim, ali me jako brzo i prođe.
Opraštate li?
– Da, to čovjeka čini boljom osobom. Mislim, nikome ne želim zlo pa ni sebi, a nije pametno zadržavati negativnu energiju u tijelu. S druge strane, ljudima koji su pokvareni i negativni najbolje je uzvratiti pozitivnom energijom i dobrotom.
Zaokružimo vaših 40 godina pa recite čega se sjetite kad pomislite na djetinjstvo?
– Svoje bake Ljubice koja me odgojila jer su moji roditelji gastarbajteri. I naravno, svoje tri sestre. Obiteljskog života na selu – sreće, lijepih uspomena i pozitivnih emocija. Jedini stres bio je što su mama i tata bili daleko pa je u meni zbog toga ostala praznina. Iako nismo imali loš odnos, to nije klasičan odnos majka – kći jer roditelj je zapravo onaj tko je uz tebe i mjeri ti temperaturu, a ne nužno onaj tko te donio na svijet. A meni je baka tada bila sve!
Što ste onda naslijedili od bake, a što od mame?
– Od bake sam naslijedila emotivnost i suosjećajnost. Moja baka iznimno je plemenita i dobra osoba i nikad u njezine 83 godine nisam je čula da o nekome govori loše. Imala je svoje teze o dobroti i pomaganju ljudima. Govorila je: “Nitko nije toliko ružan da nekome ne bi bio lijep” i slične narodne mudrosti. To je imalo velik utjecaj na mene.
U kakvim ste odnosima sa svoje tri sestre?
– U odličnim smo odnosima, a najbliža sam s najmlađom koja jedina, osim mene, živi u Zagrebu.
Živjeli ste s očuhom, gdje je bio vaš otac?
– Tata je preminuo, njega zapravo nisam upoznala. Tata mi je bio iz Sinja pa imam dalmatinske krvi na koju sam ponosna. Jedino ja u obitelji pocrnim preko ljeta (smijeh). Do 15. godine prezivala sam se Vuković, a poslije sam uzela mamino i bakino prezime.
Tata Dalmatinac, a mama, rekli ste, Zagorka. Prava obitelj veseljaka, svirate li i pjevate?
– Završila sam šest godina glazbene škole, sviram harmoniku i tamburicu. Nisam dugo svirala, ali to se ne može zaboraviti. Morala bih malo vježbati i sigurno bih prosvirala.
Imate li još takvih talenata?
– Ma oduvijek sam znala da sam za scenu, u školi sam svirala, pjevala, glumila i vodila školske programe. U prvom razredu osnovne škole napisala sam da želim biti pjevačica.
Jesu li ocjene trpjele zbog toga?
– Ljudi ne znaju da sam bila briljantan učenik, imala sam sve petice. A posebno sam ulagala u strane jezike pa ih govorim četiri – engleski, francuski, talijanski i njemački. Time se stvarno volim pohvaliti jer to nije površno znanje. Ljudi često kažu da govore neki jezik pa se jedva sporazumijevaju. Ja nisam jedna od takvih. Budući da nisam završila fakultet, zbog čega sam imala grižnju savjesti, ulagala sam u jezike.
Što je obilježilo srednjoškolsko razdoblje – knjige ili ljubavi?
– Knjige, definitivno. Imala sam vezu sa 19 i zaljubila se sa 18, ali to nije bila moja preokupacija. Fokusirala sam se na Centar za kulturu i umjetnost pa sam počela izlaziti tek u četvrtom srednje kad su sve ocjene bile zaljučene.
A kad je zabava ušla na velika vrata?
– Nikad na velika vrata... Nikad nisam pila ni pušila. Niti plesala po stolovima. Izlazilo se u Best i Saloon, kultna i prestižna mjesta. Ali sam od 18. godine počela raditi i sama se uzdržavati jer nas je u obitelji bilo puno. Od 18. do 24. radila sam u butiku i paralelno pjevala u Srebrnim krilima.
Znam, otpjevali ste prvu i jedinu pjesmu s mojim imenom.
A da, Vesna, Vesnica... Sjećam se tog nastupa, imala sam 19 i osjećala sam se fenomenalno. Ja na sceni s Novim fosilima! Mala djevojčica sa sela i Rajko Dujmić me predstavlja publici. Moj prvi nastup bio je odličan, ali imala sam groznu frizuru.
Jeste li se tada, kroz rad u buticima počeli susretati sa skupocjenom dizajnerskom odjećom?
– Da, tad sam se upoznavala s modom. Učila sam od vlasnice butika koja je imala beskrajno puno stila. Oduvijek sam voljela lijepo izledati, poput dame. Imala sam svoj stil i izgledala fino i uređeno. No poslije, kad sam počela voditi “Sedmu noć” i kad sam snimila dva albuma povećala se moja zarada. Zarađeni novac voljela sam potrošiti u Moschinu, a onda sam otkrila Gucci i tako redom.
Znači, Vlatka kakvu vidimo sada postojala je oduvijek.
– Da, pa ljudi te uvijek vide samo kad si formiran, a da bi te zaista poznavali trebali bi te pratiti i dok odrastaš! Za sve što postigneš trebaš se pomučiti, nije uspjeh samo vrhnje koje se vidi na vrhu.
Smatrate li da ste uspjeli?
– Ja trajem već 20 godina! Mnoge su zvijezde nestale. Ne znam zašto me ljudi vole omalovažavati, nazivati me voditeljicom bez angažmana ili propalom pjevačicom. Iza mene je ipak nekoliko jakih hitova. Sjetite se samo megahita “Metak”, a bilo ih je i poslije – “Ne tražim ništa”, “Na dohvat ruke”, “Prelijepo da bi trajalo”, “Što si me učinio takvom”, “Poljubi me” i “Oči danju skrivam”.
Boli li vas što ljudi govore da ništa ne radite?
– Da, ali nemam se potrebu nikome ispričavati. Ja znam tko sam.
Ovo je prilika da kažete što ste radili u posljednje vrijeme.
– Radim na nekoliko jako važnih projekata – na novom albumu i novom televizijskom projektu. Zadnja dva mjeseca, istina, nisam imala puno gaža jer se osjeća kriza, ali ih je bilo prije toga pa sam uštedjela novac. Kad to kažem treba imati na umu da su te gaže plaćene kao dvije pa i tri prosječne hrvatske plaće, pa je to moguće. Tražim i da mi se plate dolasci na evente. Ako netko želi da mu budem mamac za medije, onda mi to treba i platiti.
Je li ikada bilo trenutaka da ste nekog povukli za rukav i posudili novac za život?
– Svakako! Često se pitam hoću li sljedeći mjesec imati za ratu stambenog kredita. Ja to ne skrivam, ponekad mi uskoče prijatelji. Ali kad padneš u totalni očaj iskrsne neka gaža pa preživiš. Ovakav život je nesiguran, ali naviknula sam se. Osim toga, sloboda koju imam je neprocjenjiva.
A sudjelovanje u reality showu?
– Ne bih sudjelovala u realityju, ni da umirem od gladi!
Jeste li vitki zbog stalnog stresa? Zaista ste komad za 40-godišnjakinju!
– Genetika, dalmatinski geni i umjerenost zaslužni su za to. Nikad nisam bila na dijeti i ne izgladnjujem se. I svakodnevno vježbam.
Evo, objasnite kako izgleda jedan vaš zdravi dan – u teoriji i praksi?
– Moja prehrana bazira se na voću, povrću, ribi, mesu i tjestenini. Preko zime hranim se isključivo cušpajzima pa i špekom. Svaki dan vježbam 20 minuta. Trenutačno kod kuće. Radim trbušnjake, vježbe s bućicama, ženske sklekove, a inače idem i na pilates. Disciplina je najvažnija!
Nema skupih recepata?
– Pa nećete vjerovati, ali nisam taj tip! Nedavno su u jednim novinama napravili jako ružan prilog o meni. Pristala sam pokazati jedan svoj dan i taj sam dan prvi put otišla na tretman hijaluronskom kiselinom, koja je sastavni dio tijela, ali je s godinama gubimo. Odmah su napisali da peglam bore. Pa ja bore imam samo oko očiju! I ponosna sam na njih jer su nastale od smijeha! Ne želim biti voštana figura made by Siniša Glumičić. Pa nije čovjek samo fizički izgled. To nestaje s godinama.
Kuhate li sami ili...?
– Ma kakvo je to pitanje (smijeh). Kuham si sama i volim se relaksirati pospremajući stan. S godinama sve više uživam u kućanskim poslovima.
I oko vašeg života često se zakuhaju razne priče.
– U zadnje dvije godine imala sam dva dečka i to je bauk, a prosječne cure kakve viđam vani, svaki tjedan odu kući s drugim muškarcem. To je strašno! Sigurna sam da u životu takvih cura ima puno više skandala nego u mome, ali one nisu Vlatka. Zato bih voljela da se svi zapitaju kako bi bilo da se njihovi životi po medijima razvlače kao moj. Jer ni ja to ne želim, ma što drugi mislili o tome!
Sigurno je u vaših 40 godina stalo i sretnih ljubavi?
– Moj prvi dečko, s kojim sam bila od 20. do gotovo 25. godine bio je mulat, maneken Antonio da Silva. To je bila ljubav na prvi pogled, živjeli smo zajedno u Zagrebu. Čak ga je i moja baka prihvatila i rekla je da sliči Muhamedu Aliju. Poslije njega upoznala sam najveću ljubav u životu – Zlatka Maletića s kojim sam bila oko sedam godina. Bili smo premladi, voljeli smo se strasno, intenzivno i na kraju prekinuli. Nije bio pravi trenutak za nas. Želim da mi se takva ljubav ponovi.
Jeste li u kontaktu?
– Uvijek imaš posebne emocije prema onome tko ti je u životu značio nešto posebno. Cijenim te emocije, no prekinuli smo prije devet godina. Drago mi je da je sretan, oženjen i ima dijete. Želim mu sve najbolje.
Živite li za ljubav?
– Prijatelji mi govore “daj si nađi nekog poduzetnika ili doktora u četrdesetima”, a ja se zaljubim u 12 godina mlađeg dečka. I jednostavno poludim. Ljubav valjda dolazi iz svemira, ne može se objasniti. Ne vjerujem u kalkulantske ljubavi. Moram priznati da sam dobila averziju prema imućnim muškarcima, zbog njihovog stava da mogu kupiti ženu.
Kakvi ste kad se zaljubite?
– U životu sam samo dvaput bila zaljubljena. Prvi put, zbog dečka Zlatka ostavila sam pjevanje. Ne potpuno, ali sam ga zanemarila. Ali nije mi žao jer sam to učinila zbog ljubavi. Muškarca moram obožavati, ako ga ne obožavam – nema zaljubljenosti.
Iza vas je jedan brak i puno životnog iskustva. Da se okrenete i pogledate unatrag, biste li nešto i promijenili.
– Sve se događa s razlogom. Ako mislite na muškarca, reći ću da sam krivoj osobi poklonila svoje tridesete. No ako mislite na dijete onda ću reći da sam sretna što sam se dala toj djevojčici. Ne žalim i ne grizem se zbog prošlosti.
Jeste li ikada razmišljali o umjetnoj oplodnji ili posvajanju djece?
– Smatram da sam još uvijek dovoljno mlada za svoju bebu. Želim da je moje dijete plod velike ljubavi. Da mi se trudnoća dogodi i s pogrešnom osobom, dijete bih zadržala. Ali mislim da je egoistično napraviti dijete samo za sebe. To malo biće za život treba dvije osobe. Što je suđeno bit će ili neće biti!
Mnoge žene ne razmišljaju tako.
– Mnoge žene krivo shvaćaju pojam emancipacije.
Prolaze li u životu bolje žene ili ljubavnice?
– Ljubavnice, ali ne bih mogla biti jedna od njih.
Pa da, neka samo odriješi kesu i nek zauzvrat ne traži ništa, jer mu njena visost nema više šta niti ponuditi.