Još prije devet godina u intervjuu za Večernji list jedan od najpopularnijih hrvatskih pjevača, Neno Belan, izjavio je da će njegov kći Nikolina biti veća glazbena zvijezda od njega. Iako su posljednjih godina surađivali kao kompozitori na raznim kazališnim projektima, tek su se ove godine zvijezde poklopile pa su zajedno i zapjevali.
Nakon što su probili led na nedavnom Neninu koncertu na Šalati, i to pjesmom iz poznatog mjuzikla "Kralj lavova", Neno i Nikolina će na 21. Večerima dalmatinske šansone nastupiti s pjesmom "Ti i ja".
Prije devet godina rekli ste u intervjuu da će vaša kći biti veća zvijezda od vas. Premda već godinama surađujete na kazališnim projektima, zašto je prošlo toliko vremena prije nego što se i zapjevali zajedno?
Ne sjećam se kada sam to rekao, ali mislim da sam time samo htio izraziti svoju najbolju vjeru u njezine talente, osobnost i kvalitete. Ni sebe ne doživljavam zvijezdom, samo čovjekom kojem se posrećilo da u životu radi ono što voli i što mu dobro ide. Beskrajno volim glazbu i u njoj uživam svaki dan. Ako Nikolina eventualno odabere glazbu za svoju životnu profesiju, bit će mi drago da je doživi kao poziv, a ne kao posao. Ona je vrlo muzikalna, ima sjajan glas i odličnu, intonacijski čistu interpretaciju. Talentirana je i u skladanju glazbe, dobra je kao sound designer, često radi i kao vrlo uspješni DJ. Dakle, što god odabere, tu sam da ju podržim. Lijepo je što su joj, zahvaljujući njezinim kvalitetama, otvoreni mnogi putevi, a na njoj je da ih prokrči upornošću i talentom. A na pitanje zašto je toliko vremena prošlo dok se nije dogodila naša suradnja, mogu samo reći da se ona dogodila najbrže što je to bilo moguće. Morali smo oboje biti u situaciji za suradnju, morao je dozreti trenutak i morala se dogoditi prava pjesma koja nas povezuje. To se, evo, dogodilo u ljeto 2018. nakon zajedničkog nastupa na mom velikom koncertu na Šalati, i to za festival u meni toliko važnom Šibeniku. Sve je logičan slijed u skladu s ritmom života i našim unutarnjim, emotivnim silnicama.
Kakva je pjesma "Ti i ja", po čemu je drukčija od vaših prepoznatljivih pjesama?
Pjesma je šansona, bogato orkestrirana, podsjeća na mjuzikl, kao da je stigla iz nekih raskošnijih vremena. To nije tipična pjesma iz mog opusa jer sam otplovio pod kristalne lustere teatra ili kakvog elegantnog music halla, na valovima moćnih gudača, uz titraje mandoline i snažan dijalog naših glasova. Možda je zato što je nastala na osnovi instrumentalne teme iz predstave "Povratak Filipa Latinovića" na kojoj smo surađivali početkom ove godine u povodu otvorenja nove zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u
mađarskom Pečuhu. U predstavi je podloga scene velikog Filipova obraćanja višim sferama, ilustrirala je njegova promišljanja o smislu, o vječnim, trajnim odnosima. I u pop obradi odražava istu atmosferu i temeljnu misao: pravi odnosi, posebno oni između roditelja i djece, popravljaju naš život - suštinski ga čine smislenim i ispunjenim.
Tko je inicirao duet i kako se osjećate kao otac, a potom i kao pjevač, dok pjevate s Nikolinom?
Duet se dogodio spontano. U posljednje vrijeme puno smo se bavili kazalištem pa smo razgovarali o mjuziklima, autorskim, tuđim, o tom žanru. Zato smo se i odlučili zajedno otpjevati temu iz poznatog mjuzikla "Kralj lavova" na mom koncertu na Šalati u lipnju ove
godine. To je zapravo bio naš prvi zajednički nastup, na njemu se dogodila mala čarolija za nas osobno, dalje je sve došlo logično - i pjesma na temu iz "Filipa Latinovića", i duet kao forma i gotovo operni način pjevanja. Pritom se osjećam komotno, zabavljeno, ispunjeno, baš kao otac s kćeri. To smo mi, kako nas zafrkavaju prijatelji, kapetan i kapetanova kći.
Je li ovo početak vaše suradnje i hoćemo li vas uskoro moći čuti i u nekoj novoj pjesmi?
To označava novu fazu u našem odnosu jer sada smo suradnici, i to ne samo suradnici kompozitori nego i suradnici pjevači, interpreti. Ali temeljno, mi smo mi i dalje ono što smo oduvijek bili: otac i kći koji se puno vole i dobro razumiju. Neka se sutra misli o sutra.
Kakav je inače vaš odnos oca i kćeri, jeste li uvijek bili bliski?
Dok je Nikolina bila mala, naš je odnos, normalo, bio drukčiji. Oduvijek smo bili vezani, oslonjeni jedno o drugo, ali tada je odnos bio usmjeren na druge ciljeve - odgoj, učenje, odrastanje. I sada imam zaštitničku, protektivnu stranu, to nikad neće nestati. Brinem se za nju, bojim se, opterećujem, ali nastojim da ju to ne sputava. Sada smo dvoje odraslih ljudi, dvoje prijatelja u odnosu punom uvažavanja i poštovanja.
Kakvo je dijete bila Nikolina, a kakav ste vi otac – strog, popustljiv...?
Kao dijete bila je ista kao i sada: inteligentna, znatiželjna, zainteresirana za svijet, originalna, tvrdoglava, komplicirana, draga, mila, ali pomalo zatvorena, u tomu mi je vrlo slična. I svojeglava u jelu – ni danas ne jede ništa iz mora, a ja obožavam ribu. Čak i njezina mail adresa glasi: šnicel i pomfri. Ne znam jesam li kao otac bio strog i popustljiv, valjda i jedno i drugo. Moj me dalmatinski
patrijarhalni gen gurao u stroge odluke, a boemska narav ih je pobijala. U svakom slučaju, dobro je prošlo. U našem odnosu najvažnija mi je bliskost, temeljna vezanost, povjerenje bez rezerve.
Nikolina sklada glazbu i za kazališne predstave, jeste li redoviti gledatelj tih predstava i pratite li pozorno sve što radi vaša kći?
Pratim sve što radi, razgovaramo o tome, analiziramo i moj i njezin rad. Dođem na probu, na predstavu. Naravno, kada je riječ o kazalištu, puno je toga u čemu jedno drugome možemo pomoći. I kad surađujemo i kad radimo zasebno poslušamo mišljenje onoga drugog. Ponekad joj pomognem savjetom ili prijedlogom, ali ponekad, vjerovali ili ne, njezine primjedbe o mom skladateljskom radu uzimam vrlo ozbiljno.
Traži li savjet u glazbi? Jeste li otvoreni kritičar ili kao otac subjektivno pristupate svemu što vaše dijete radi?
Mislim da mogu zadržati objektivnost, ali nije to presudno. Sretan sam kad vidim da moje dijete može nešto kvalitetno napraviti,i u glazbi i u životu. Nije važno je li to lošije od onoga što se meni čini, važno je koliko to pridonosi umjetničkom projektu kojeg je dio. Kada njezina glazba dinamizira predstavu, kada pogodi senzibilitet predstave, onda se to jasno i vidi i čuje. No još mi je važnije da se kreativno izražava, da sklada, da misli o glazbi, o odnosima, da stvara vlastite projekte, svoju glazbu, da ostvaruje zamisli. Tada sam najponosniji, a o kvaliteti moraju suditi drugi.
Pjesmom "Ti i ja" nastupit ćete na ovogodišnjem Festivalu dalmatinskih šansona u Šibeniku. Imate li tremu s obzirom na to da prvi put službeno nastupate s kćeri?
Imao sam veliku tremu prije našega prvog nastupa na mom koncertu na Šalati. Znao sam da joj neće biti lako: stati prvi put pred gotovo pet tisuća ljudi i otpjevati emotivni, teški duet i to još s tatom! Hrabrio sam je, na probama i u razgovorima prije, a skrivao sam da ni meni nije svejedno. Poslije mi je priznala da prije izlaska na pozornicu nije uopće osjećala noge. A ja sam, nakon što je sve odlično prošlo i ona se naklonila i otišla, oduševljenoj publici priznao da sam imao veću tremu od nje. U Šibeniku će biti mnogo lakše. Sad sve znamo.
Imate li inače tremu prije nastupa?
Već godinama nemam tremu. Prije velikih nastupa osjećam odgovornost, pozitivno uzbuđenje, nalet adrenalina i ushita. Generalno gledano, nastupi su za mene čisto uživanje, dijalog s publikom, emotivna razmjena. Radost, zabava, ljubav.
Posebno ste vezani uz večeri šansona i Šibenik, gdje ste posljednje tri godine najnagrađivaniji i autor i izvođač. U čemu je tajna veza vas i toga grada?
Postoji tajna, ali je, kao i sve tajne, neobjašnjiva. Šibenski festival me u jednom trenutku moje karijere vratio u orbitu. Zašto - mistično je. Možda zbog razgovora s umjetničkim direktorom Brankom Viljcem, možda zbog zvijezda koje su se poklopile, možda zato što je tako moralo biti. Nekoliko godina poslije u Šibeniku sam se zarazio čarolijom kazališta, i to na istome mjestu, između katedrale i gradske vijećnice, na uskom trgu koji je za mene očito poseban. Nadam se da će dio te sretne prašine s portala Juraja Dalmatinca pasti i na Nikolinin put.
Jedan ste od najpopularnijh domaćih izvođača na čijim se koncertima publika uvijek dobro zabavlja. Što je tajna vaše dugovječnosti na estradi?
Radim ono što volim i jedino znam raditi. Možda bih bio dobar inženjer, što sam i studirao, ali srećom sam glazbenik koji je najsretniji zato što niti jedan dan svog života nije radio u nekakvoj tvrtki, uredu. Svoje radosti i tuge mogao sam podijeliti s drugima u pjesmama. Ljudi su ih zavoljeli, ja sam bio zahvalan što je tako i što ih mogu s njima uvijek iznova dijeliti. I stvarati nove, svaki put u želji da ih predam publici i da dočekam da mi ih ona vrati. No sada više ne kao moje nego kao njihove. To je najveća sreća i poetika moga bavljenja glazbom svih ovih godina.
Već dugo niste snimili studijski album, planirate li uskoro nešto takvo?
Već dugo ne planiram studijske albume kao cjeline. Pišem i stvaram zasebno singlove, pjesme kao zasebna djela koje nakon određenog razdoblja mogu ujediniti u album. Tada je album više rezultat određene faze rada, pregled razdoblja. Evo, i u ovom razdoblju slažem kamenčiće jedne faze, svjedoke trenutačnih životnih preokupacija. Ali možda uskoro proturječim sam sebi pa se posvetim tematskom albumu: razmišljam o tome da objedinim sve svoje duete. Imao sam puno vrlo zanimljivih suradnji s odličnim pjevačima, s mojim velikim prijateljima: pokojnim Dinom Dvornikom, Massimom, Zoricom Kondžom, Anjom Šovagović, Majom Posavec... Josipa Lisac je sa mnom fantastično otpjevala "Vino noći" na koncertu u Domu sportova prije dvije godine, Giboni i ja smo ove godine izveli "Ponoćna zvona", Tončiju Huljiću gostovao sam na njegovu djelu “Žaj mi je”… Ima tu velikih imena i meni jako važnih trenutaka, siguran sam da bi to bio zanimljiv album. Evo sada duet i s kćeri... Baš nešto razmišljam naglas.
Kako provodite ljeto, radno ili se stignete i malo odmoriti? Kakav odmor priželjkujete? Što vas najviše opušta i čega se ljeti nikako ne želite odreći?
Ljeto mi je, kao i obično - radno. Više od četrdeset nastupa u devedeset dana, plus četiri festivala, to je stvarno dosta. Moglo bi se reći da je to godišnji umor, ali za mene i moj band Fiumense to zaista nije tako. Već smo više od dvadeset godina zajedno, odlično se slažemo, a ljetna turneja uvijek nam je veselje. Družimo se s publikom i prijateljima koje susretnemo na raznim mjestima. Ljeto je vrijeme za zabavu, koncerti su pod zvijezdama, ljudi su na odmoru, opušteni, veseli, pa smo takvi i mi, naš je kombi karavana dobrog raspoloženja. Mi stižemo – samo večeras u vašem gradu – i tulum počinje. Zar to nije smisao ljetovanja? A za opuštanje se uvijek nađe vremena. Posao me ne umara, a kad poželim osamu, za to se uvijek nađe vremena. Volim otok Brač, tamo moja majka ima kuću pa je lijepo skloniti se u obiteljsko okruženje. Volim voziti bicikl zabitim otočkim cestama, pripremiti s društvom dobru večeru, popiti čašu vina u kasno poslijepodne s pogledom na more. Tog se ni po koju cijenu ne odričem.
Čemu se vaši fanovi mogu veseliti u predstojećoj jeseni i zimi?
Svašta planiram i imam nekoliko zanimljivih projekata u perspektivi. Već u rujnu otvaramo obnovljeni koncertni prostor u Tvornici, i to posebnim koncertom koji ću posvetiti opusu moje nekadašnje grupe Đavoli. Taj format zovemo double retro show jer nas vraća u slatki zvuk šezdesetih. Neće to biti običan koncert nego pravi glazbeno-scenski događaj. S redateljicom Ninom Kleflin planiram novi autorski mjuzikl, pišem neke nove stvari pa, uz redovite nastupe tijekom godine, ne bi trebalo biti dosadno. Uz to, na mom glazbenom i životnom putu bit će lakše uz prisustvo i potporu moje kćeri Nikoline. Nije da tako nije bilo i dosad, samo se o tome nije znalo, ali sada pomalo dolazi i njezino vrijeme.
VIDEO Izabrali smo deset najseksi Hrvata!
Neno legendooooooooooo! Navijeke tvoje pjesme😍