Elizabeta Velika... imala je jedinstvenu sposobnost da nam pomogne da budemo sretni. I zato smo je voljeli - izjavio je bivši kraljičin premijer Boris Johnson u povodu smrti Elizabete II. Doista, konzervativni Britanci - i ne samo oni - još će dugo tugovati za svojom kraljicom koja je umrla u dubokoj starosti, mirno, na Malu Gospu u dvorcu Balmoral, na golemom imanju u pustopoljinama voljenog Škotskog visočja. Umrla je poput ratnice, gotovo na nogama, samo dva dana nakon što je imenovala petnaestog po redu šefa britanske vlade u svojih 70 godina na prijestolju.
Za sve Britance koji su je voljeli, Elizabeta II bila je čvrsta točka u svijetu neprestane mijene, simbol stabilnosti kraljevine, "državnica kojoj po dostojanstvenosti nitko nije bio ravan", riječima američkog predsjednika Bidena. Za mnoge, Elizabeta II bila je posljednji čuvar tradicionalnih vrijednosti Otoka, tipično engleske samokontrole i decentnosti. Brojni, često i nezamislivo šokantni skandali koji su potresali kraljevsku kuću Windsorovih nisu uzdrmali ljubav i poštovanje Britanaca prema njihovoj kraljici.
Bez obzira na sablazan koju je izazvao Edwarda VIII abdikacijom zbog Wallis Simpson, dvostruke američke razvedenice i nacističke simpatizerke, ili princ Charles koji je svojoj ljubavnici šaptao u snimanom telefonskom razgovoru kako bi najradije bio njezin tampon, pa sve od kraljičinog voljenog sina princa Andrewa, koji si je za bliskog prijatelja izabrao Jeffreyja Epsteina, američkog prevaranta, pedofila i organizatora prostitucijskog lanca, Britanci ipak smatraju da je kraljica spasila i tu obitelj i monarhiju.
Jadna Elizabeta II mislila je 1992. da će joj to biti najgora godina u životu, annus horribilis, kako je rekla proslavljajući 40 godina na prijestolju. Te se godine zapalio dvorac Windsor, nesretnik Andrew se rastao, baš kao i njegova sestra, princeza Ana, a objavljena je i Mortonova biografija, "Diana: istinita priča koju je sama ispričala", u kojoj je narodna princeza razotkrila skandalozne detalje iz braka s princom Charlesom, njegovu besramnu ljubavnu aferu s Camillom Parker Bowles, koja je započela puno prije Charlesovog i Dianinog "vjenčanja stoljeća" i trajala čitavo vrijeme njihova braka. Nešto kasnije, današnji kralj Charles III. i Diana rastali su se u neprijateljstvu.
Kraljica je mrtva, živio kralj - ima nešto veličanstveno, a ne bezdušno u tome što je neposredno nakon objave smrti obožavane kraljice na svim TV kanalima intonirana himna, odmah promijenjena u "Long Live the King" (Živio kralj). Život se mora nastaviti dalje, a monarhija je snažnija od samo jednog njezinog vladara i trajnija od čovjekova vijeka. Zasigurno bi i sama Elizabeta II - najdugovječniji europski vladar osim Kralja sunca koji je bio okrunjen još kao dijete - željela da se tugujući za njom istovremeno slavi dolazak na vlast njezinog sina koji je postao kralj Charles III.
Kraljica Elizabeta I, najvažnija kraljica u britanskoj povijesti, vladala je 45, a ne 70 godina, i to se razdoblje u britanskoj povijesti i kulturi naziva Elizabetinsko doba. Jučer je završilo drugo elizabetinsko doba koje nikad nije tako službeno nazvano jer je Elizabeta II bila isuviše razumna i nepretenciozna, svjesna današnje manje važnosti monarhije, da bi se uspoređivala s Elizabetom I. Elizabeth Alexandra Mary, prije abdikacije Edwarda VIII, do svoje 10. godine, živjela je veoma sretan, povučen život daleko od čiju javnosti. Njezini roditelji su se voljeli i bili su za aristokraciju nekarakteristično nježni i posvećeni roditelji svojim kćerima Elizabeti i Margareti.
Elizabetina obitelj abdikaciju je shvatila kao izdaju i nepravdu jer se George VI nikada nije pripremao za život monarha. Elizabetin otac bio je onaj introvertirani kralj s velikim strahom od javnog nastupa i problemom mucanja iz filma "Kraljev govor". Elizabetina majka smatrala je da je Edward VIII doslovno ubio njezinog muža koji je, bila je uvjerena, umro od raka uzrokovanog stresom veoma rano, u 57. godini, a Elizabeta prestala biti sretna mlada žena i postala odgovorna, promišljena i ozbiljna kraljica u 26. godini. Elizabetin otac obožavao je svoje kćerke, zaigranu Margaretu i staloženu i ozbiljnu Elizabetu. Zato je Elizabetu zvao "moj ponos", a Margaretu "moja radost".
Britanski premijer Winston Churchill upoznao je malu Elizabetu kad je imala samo dvije godine, kad je jednom posjetio njezinog djeda, Georgea V. Svojoj ženi Clementini napisao je u pismu da "mala princeza zrači autoritetom i promišljenošću koja zapanjuje kod tako malog djeteta". Tad nitko nije ni pomišljao da će "mala princeza" postati kraljica i Churchill nije trebao biti kurtoazan.
Kraljev ponos, razumna i fokusirana, nimalo hirovita ili razmažena Elizabeta, aktivno je sudjelovala u Drugom svjetskom ratu. Prvi put je nastupila kao budući monarh kad joj je bilo samo 14 godina. Obratila se preko radija drugoj britanskoj djeci da ih ohrabri i da im poruči da se ne boje. Bilo joj je 18 godina kad je morala početi sudjelovati u radu petočlanog državnog savjeta koji je trebao zamijeniti kralja ako pogine.
Početkom rata predloženo je da se princeze evakuiraju u Kanadu zbog neprestanog bombardiranja Engleske, no Elizabetina mama, također Elizabeta, poznatija kao dugovječna Kraljica majka, to je odbila: "Djeca ne idu nikamo bez mene. Ja ne idem nikamo bez kralja. A kralj neće nikada napustiti svoju zemlju. Dakle, to je pitanje riješeno." Elizabeta je u ratu bila šofer i mehaničar pomoćnih teritorijalnih jedinica i marljivo, bez pogovora i straha, kao i u devedesetima, izvršavala je sve svoje zadatke.
U filmu "A Royal Night Out" (Kraljevski izlazak, 2015.) opisana je jedna neobična epizoda iz života Elizabete i njezine sestre. Na dan pobjede, 8. svibnja 1945. kralj George VI dopustio je svojim kćerkama da proslave kraj rata "s njihovim narodom", na rasplesanim, bučnim londonskim trgovima i ulicama. Izgubile su se u masi, slavile, plesale, pjevale, možda se i ljubile s vojnicima... O toj noći ispričane su brojne priče i prerasla je u legendu jer je to bila jedina noć koju je buduća kraljica proživjela bez pratnje, kao obična engleska djevojka.
Elizabeta II umrla je 17 mjeseci nakon svojeg voljenog princa Filipa. Njegova smrt zasigurno je uzdrmala kraljicu, iako se na pogrebu držala hrabro, odbijala pomoć, hodala sama i nakon nekoliko dana preuzela sve svoje dužnosti. Princeza Elizabeta zaljubila se u princa Filipa kad joj je bilo samo 13 godina. Bila je to ljubav na prvi, ali i na posljednji pogled.
Odjevena u kaputić i dokoljenke, kao i njezina 4 godine mlađa sestra, Elizabeta je s roditeljima 1939. došla u posjet Kraljevskoj pomorskoj akademiji Dartmouth, gdje je nekad studirao i njezin otac. Filip, princ od Grčke i Danske, bio je mladi, 18-godišnji kadet koji se počeo pripremati za karijeru u Kraljevskoj mornarici. Već je imao nekoliko romantičnih veza iza sebe s izrazitim ljepoticama i Elizabeta, još uvijek djevojčica, nije ga zanimala. Vidio ju je i nekoliko godina ranije, dok je doista bila dijete, na jednom od brojnih kraljevskih vjenčanja. Naime, oni su bili i daleki rođaci, oboje su bili pra-praunuci kraljice Viktorije.
Elizabeta II prihvaćala je bez pogovora sve svoje dužnosti i sva pravila koja je postavio njezin otac George VI, no čak ni njemu nije dopuštala da se miješa u 'pitanja srca', da kaže bilo što protiv Filipa, u kojeg se navodno zaljubila u Dartmouthu kad je spretno i zaigrano preskočio mrežu na teniskom terenu. Bili su u braku u braku 73 godine.
Elizabetina guvernanta Marion Crawford u svojoj knjizi sjećanja iz 1950. "Male princeze" (The Little Princesses - u množini jer bila je guvernanta i Elizabetinoj sestri Margaret) napisala je da su kraljevi savjetnici inzistirali na tome da Filip, princ od Grčke i Danske, nije dovoljno dobar za Elizabetu. Njegove veze s europskim kraljevskim kućama Danske i Grčke bile su besprijekorne, no bio je siromašni princ bez kraljevstva i domovine, uz to i kršten u Grčkoj pravoslavnoj crkvi. Prije vjenčanja, dakako, kršten je ponovno u Anglikanskoj crkvi. Engleske novine naveliko su pisale o njegovu 'neprikladnom, stranom podrijetlu' jer se nisu usudili pisati otvoreno o brakovima njegove četiri starije sestre s kojima je bio veoma blizak, koje su se odreda udale za neprijatelje, Nijemce, od kojih je jedan bio nacist.
Kralj se pribojavao braka svoje voljene, samozatajne, neiskusne kćerke s naočitim muškarcem kojeg je pratila reputacija zavodnika. Inzistirao je da objave zaruke tek nakon Elizabetinog 21. rođendana, nadao se da će je proći ljubavno ludilo, no to se nije nikad dogodilo. Ostala je vjerna, istinski odana svojem Filipu do kraja života. Kraljicu u životu nikad nisu razočarali samo njezini psi i konji. Kako je djetinjstvo i rat provela u Windsoru, u velikom perivoju dvorca, uvijek je više od mondenog društva, balova i palača voljela život u prirodi. Uvijek je jedva čekla ljeto da ode u Škotsko visočje, u Balmoral u kojem je i umrla.
Počela je jahati sa samo tri godine. Fotografije kraljice na konju, u prirodi, objavljene su čak i nakon što je proslavila 90. rođendan. Najsretnije fotografije iz djetinjstva na kojima se buduća kraljica razdragano smiješi snimane su na tratinama, s njezinim psima. Obitelj je uvijek imala nekoliko pasa, a kraljica je svojeg prvog corgija Susan dobila za 18. rođendan. Voljela je Susan i odnjegovala trideset njezinih potomaka.
Kako je britanska kraljevska obitelj bila traumatizirana pomodnošću Wallis Simpson, vojvotkinje od Windsora, kraljičina majka izbjegavala je mondeni život, pogotovo europskog osiromašenog plemstva, Eurotrasha, kako su ih nazivali Amerikanci, tih krugova u kojima su se kretali Edward i Wallis. Prezirala je i njihov stil, frivolnu, pretjeranu opsjednutost modom i njezinim mijenama i nikad nije željela nositi kreacije visoke mode pariških dizajnera. Uz pomoć genijalnog fotografa i kostimografa Cecila Beatona i engleskog krojača Normana Hartnella pronašla je za sebe pomalo iščašeni, svevremeni stil odijevanja, kakav je preuzela i njezina kći, kraljica Elizabeta II. No, obje su dobro razumjele jezik mode, znale su da za "nastupe", za javnost moraju nositi neku vrstu kostima, da se moraju isticati u gomili. U kraljičinu izgledu, u monokromnim, žarkim svilenim kompletima i šeširima bilo je nešto teatralno, njezin osjećaj prigode sadržavao je gotovo vojnu komponentu uniforme, rekla je jednom kraljičina biografkinja Sally Bedell Smith.
Princ Charles, u povodu majčina jubileja, 60. godina na prijestolju, prije deset godina, prvi je put javnosti pokazao neke obiteljske snimke napravljene amaterskom kamerom u vrijeme dok je današnji kralj Charles III bio dijete. Snimke pokazuju veoma vitku mladu ženu, vedru, razigranu, odjevenu u usku suknju I bluzu, našminkanu, ali prirodno I neupadljivo, slobodnu u igri s djecom i psima na travnjaku. Je li znakovito da je Charles II, Charlesov kraljevski imenjak i prethodnik, danas možda i najpoznatiji upravo po psima, kavalirima kralja Charlesa?
Film "Kraljica" (2008.), napravljen prema scenariju Petera Morgana, autora i nezamislivo uspješne Netflixove serije "Kruna", koju je gledalo stotine milijuna ljudi diljem svijeta, odlično prenosi suštinu onoga u što je Elizabeta II vjerovala čitav svoj život. Red i samodisciplina, čak i kad guše! Sloboda i iskazivanje snažnih osjećaja dozvoljeni su samo u prirodi, koju u filmu simbolizira kraljevski jelen na livadama visočja, čija ljepota i uznositost gotovo opsjedaju Elizabetu u filmu. Kraljica je umrla upravo na tom imanju Balmoral, možda jedinom mjestu na svijetu na kojem je mogla biti posve sretna, kao ona vatreno zaljubljena mlada žena ili vedra djevojčica iz djetinjstva, tatin ponos.
Kraljicu obožavaju “vole” robovi i njihovi potomci na kraljičinim plantažama čaja, bibera i pamuka. VL veliča zločine, ništa nova.