Prošle godine u ovo vrijeme pisali smo o domaćim božićnim albumima i pjesmama, o sezoni koja već i svojom blagdanskom tematikom desetljećima usmjerava tržište glazbe u svijetu. Pored klasika božićne pjesmarice svake godine pojavljuju se i noviteti, jer, jednostavno rečeno, radi se o prevelikom iskušenju da se poznati pjevači ne bi uključili u isplativ trend. No, za razliku od uobičajenih pokušaja obrada poznatih pjesama s božićnom tematikom, postoje i desetine drugačijih, "pomaknutih" obrada koje uglazbljenoj božićnoj tematici pristupaju drugačije.
Ove godine dvije su pjesme posebno zanimljive; jedna je "Fairytale of New York" grupe The Pogues koja će se ove godine zbog nedavne smrti Shanea MacGowana vjerojatno emitirati više nego ikad, a ionako se smatra jednom od najboljih božićnih pjesama svih vremena. Dapače, baš dok sam pisao ovaj tekst, zvao me kolega Rikardo Stojkovski s "RTL Direkta", gdje su birali najbolju božićnu pjesmu. Kao i meni, najboljom je proglašena upravo "Fairytale of New York". Druga zanimljiva ove godine domaće je proizvodnje, "Kitimo naš prvi bor", a na tržište ju je prije nekoliko tjedana pustio Josip Radić pod pseudonimom Izgubljeni Vikend. Radić je, inače, čovjek iza sjajnih projekata poput Valentino Bošković i Kensington Lima, pa je i njegova "Kitimo naš prvi bor" netipičan i zanimljiv doprinos božićnoj tematici "totalno drukčijoj od drugih".
VEZANI ČLANCI:
Među te drugačije svakako pripada i legendarni producent čudnog životnog stila Phil Spector. Najveći obožavatelji božićnih albuma često su bili baš ljudi poput Spectora, profesionalci čeličeni u redovnim diskografskim pothvatima i showbiz izletima, ali, jednom mora doći vrijeme i za sentimentalnost. Phil Spector svoje je poznato autokratsko ponašanje u tonskim studijima barem na trenutak zanemario snimajući možda najbolji božićni album svih vremena "A Christmas Gift To You" 1963. Najpoznatiji Spectorovi suradnici i izvođači izvodili su pod palicom maestra sezonski materijal, a radio se i o očitom pokušaju natjecanja s ranijim radovima na istu temu legendarnog Irvinga Berlina.
Rođenom u Rusiji 1888., Irvingu Berlinu radovi s božićnom namjenom bili su i omiljena mogućnost potenciranja sveameričkih tema. Kao što je i njegova "God Bless America" gotovo prošla kao američka himna, tradicija Božića bila je idealna za podcrtavanje Berlinovog patriotizma zbog kojega je prepoznavan kao "najameričkiji" autor među američkim skladateljima. Frank Sinatra božićnim se albumima bavio od kada je propjevao. "A Jolly Christmas From Frank Sinatra" objavljen je 1957., a obiteljski nastavak uslijedio je 1968. s "The Sinatra Family Wish You A Merry Christmas".
I Presleyjeva varijanta božićnih albuma započela je vrlo rano. "Elvis Christmas Album" iz 1957. trebao je sve uvjerene u demonsku pozadinu rock glazbe uvjeriti u činjenicu da je Elvis ipak uredan bijeli momak koji je barem donekle spreman poštovati tadašnje društvene regule. Nakon vjerski intoniranog gospel-albuma "His Hand In Mine" iz 1961., deset godina kasnije Elvisova kompilacija božićnih pjesama "Elvis Sings The Wonderful World Of Christmas" ponovno je označila regularni božićni izlet.
Za razliku od očekivanih iščitavanja božićne glazbene terminologije, neki su pokušali okrenuti čvrstu strukturu u drugačijem smjeru. Spram udomaćenih izvedbi "White Christmas", The Drifters su božićnoj kolekciji pridonijeli "crnom" verzijom, a i sadržajni odmaci bili su mogući. Da je grunge u Seattleu imao i božićnu prethodnicu šezdesetih, dokazuje najžešća božićna kolekcija na kojoj sudjeluju Wailers, Sonics i Galaxies, s ironičnom "Don't Belive in Christmas", a među raritetima su i božićna izdanja poput onih Beatlesa, isključivo za klubove obožavatelja, tradicija koju su obnovili R.E.M. s vlastitom obradom "Christmas in Jail", distribuiranom fan-klubovima na formatu singl ploče.
Beach Boys su, pak, s Brianom Wilsonom na čelu, 1964. objavili remek-djelo "Beach Boys Christmas Album", koji je bio njihov četvrti album te godine, a osmi u posljednje dvije. Brian Wilson ukupno je u te dvije godine napisao 70 pjesama, ali svejedno nije mogao izdržati da, kao i bezbroj drugih, ne (s)krene u smjeru "posvećenih" pjesama.
No, pored općih mjesta i stalnih obrada "White Christmas" ili "Santa Claus Is Coming To Town" postoji i drugi put, tj. drugačija, "pomaknuta" i zanimljiva čitanja koja istoj temi Božića daju oduška i dokazuju da pop glazba može biti provokativna, duhovita i jezi(ča)va.
U trenutku kad ne znamo je li u svijetu na redu smak svijeta ili "bijeli Božić", a svakako nije "sretan Božić svakome", nije zgorega podsjetiti se na pjesme koje priču Božića promatraju s druge strane, na tragu susreta "South Parka" i "Monty Pythona". Zašto i kod nas nema ovakvih slobodoumnih pokušaja ostaje pitanje, ali domaći glazbenici za sada šute i prave se neduhoviti.
Rockeri i rapperi, punkeri i ostali, znali su se odlučiti na obrade božićnih pjesama, ili pjesama o Božiću, i proizvesti urnebesne rezultate na tragu parafraze "punk is not bad". Jer, glazba i razglas mogu se koristiti za svašta, pa i božićna glazba koja trenutno vrišti s mnogih zvučnika i radija. U tom kolopletu posebno je zanimljiva božićna pop glazba, a tu se svašta može naći već par desetljeća, od dragulja do potvrde teze "do kiča tri putića".
Glazba sa zvučnika koja vas dočeka po parkiralištima shopping centara i na kioscima adventskih sajmova, doista može biti svakakva. No, neki mogu biti i punk-vjernici i barem malo promrdati ustaljena pravila glazbenog Božića. Pa kad smo već kod loših ploča, krenimo malo na teren božićne glazbe koja se šakom i kapom koristi, emitira, reklamira i prodaje ovih tjedana.
Božićna pop/rock glazba može biti paklenski dobra, ali može biti i za pakao. Ako bi se po glazbenom ukusu dijelile ulaznice za "gore" i "dolje", moglo bi biti problema. Ovih 35 pjesama, a ima ih još, nešto su poput alternativne Adams Family pop, rock, hip hop i jazz glazbe. Govore kako je to kad nema poklona ili su igračke neispravne, kad vidiš obitelj koju nisi godinu dana, a najrađe niti ne bi, te kako je to kad se komercijaliziraju blagdani, kad raste depresija i broj samoubojstava, a Tom i Jerry piju sherry. Jedna sasvim dobra alternativna ponuda pjesama za pored bora, a može ispod njega.
Poslušajte ako već niste
Kevin Bloody Wilson: "Ho Ho Fucking Ho"
Mighty Mighty Bosstones: "This Time Of Year"
King Diamond: "No Presents For Christmas"
Ramones: "Merry Christmas (I Don't Want To Fight Tonight)"
Sonic Wailers Galaxies: "Merry Christmas"
Shonen Knife: "Space Christmas"
Dennis Leary: "Merry Fuckin' Christmas"
Stiff Little Fingers: "White Christmas"
The Knife: "Reindeer"
Aimee Mann: "I Was Thinking I Could Clean Up for Christmas"
The Fall: "No Xmas for John Quays"
De La Soul: "Millie Pulled a Pistol on Santa"
The Sonics: "Santa Claus"
Tiny Tim: "Santa Claus Has Got The AIDS This Year"
The Pogues i Kirsty MacColl: "Fairytale Of New York "
The Vandals: "Oi! To The World "
The Goodies: "Father Christmas Do Not Touch Me"
Fear: "Fuck Christmas"
The H. P. Lovecraft Historical Society: "Carol Of The Old Ones "
The Hollywood Undead: "Christmas in Hollywood"
Showcase Showdown: "Merry Christmas I Fucked Your Snowman"
Gruff Rhys: "Slashed Wrists This Christmas"
Denim: "I Will Cry at Christmas"
Miles Davis: "Blue Xmas (To Whom it May Concern)"
John Valby: "It's Beginning to Look Like Syphilis"
Weird Al Yankovic: "The Night Santa Went Crazy"
Arrogant Worms: "Christmas Sucks"
VIDEO: Massimova životna priča: 'Otac mi je za svaki rođendan poklone slao limuzinom'
"Ova glazba može biti paklenski dobra, ali može biti i za pakao.".. Točno...Glazba za pakao.