Televizijski urednik i voditelj Zoran Šprajc vrlo je brzo postao omiljeno lice “RTL Direkta”. Osim novinarstva, u dugogodišnjoj karijeri nikada nije imao opciju B. Kaže da su mu polemike u redakciji najdraža mentalna gimnastika, a od brojnih informacija i stresa odmara se u vikendici uz rijeku Kupu
Na Weekend Media Festivalu dobili ste nagradu za najpopularnijeg i najboljeg novinara u Hrvatskoj – anketirani građani odabrali su vas za najpopularnijeg, a struka, profesori i studenti za najboljeg. Uz to, u proljeće ove godine postali ste vlasnik Večernjakove ruže, na Storyjevu partyju Hall of Fame proglašeni ste najpopularnijim muškim televizijskim licem, čini mi se da vam nedostaje samo nagrada za životno djelo?
Bojim se da je još rano za to. Tek mi je 40 i nešto i ne namjeravam stati, pogotovo sad kad mi je krenulo. Premda ne radim za nagrade, nego za gledatelje, one doista gode i mojem egu i mojem poslu. Ipak, dobra gledanost najveća je nagrada koju čovjek u ovom poslu može dobiti. Radimo za gledatelje i od njih živimo, nikakva nagrada ne može nadmašiti priznanje koje od njih dobivate.
Poznati ste po sarkastičnim primjedbama na račun politike i društva, jeste li zbog nekih dobili jezikovu juhu?
Nekad davno, u nekom prijašnjem životu, na nekim drugim televizijama, s nekim drugim šefovima. Ali ni tada to nisam doživljavao previše dramatično, jednostavno sam radio u okružju u kojem su takve stvari bile dio posla. Kada sam otišao otamo, nisam to učinio s gorčinom i jalom, jednostavno sam se poželio nečega drugog.
Kako je danas zapravo biti novinar, mnogi bi se složili da to nije baš perspektivno zanimanje?
Uopćeno gledano, možda i nije. Ne bih ga preporučio svojoj ili bilo čijoj djeci. Nisam ušao u taj posao s mišlju da je to perspektivno zanimanje, jednostavno sam ga zavolio. Televizija se ubrzo pretvorila u strast bez koje se ne može. E sad, naravno da to nije dovoljno za uspjeh, treba se još mnogo zvijezda poklopiti, meni su se poklopile pa je to naposljetku ispalo jako dobro.
Koliko ste puta željeli odustati?
Odustao sam samo jednom, ali ne od novinarstva i televizije, nego od vođenja “Dnevnika”. Uz Mladena Stubljara, valjda sam jedini koji je sam sebe smijenio iz “Dnevnika”. Jednostavno sam se zasitio nadređenih mediokriteta, počelo mi je štetiti zdravlju pa sam spakirao torbe i otišao.
Jeste li imali kakvu drugu ideju što biste mogli raditi?
Nikad nisam imao opciju B. Nemam pojma što bih drugo mogao raditi u životu.
“RTL Direkt” bio je pogodak u sridu, je li vam ondje najbolja atmosfera u kojoj ste radili?
Apsolutno. Odlična ekipa, vrhunski profesionalci, ali prije svega jako dobri ljudi. S vremenom shvatite da ljudske kvalitete ponekad mogu biti važnije od profesionalnih, jer posao se uvijek može naučiti, ali biti dobar čovjek, prijatelj i kolega – to se ne može naučiti.
Je li važno biti okružen ljudima koji imaju oprečno mišljenje?
Oprečno mišljenje je dobro, ali ako je u sklopu istih civilizacijskih vrijednosti i svjetonazora.
Rado se okružim ljudima koji imaju svoj stav i znaju ga argumentirati. Ne bježim od toga da sa suradnicima polemiziram, pa čak da se ponekad i posvadim. To mi dođe kao svojevrsna mentalna gimnastika. Naime, argumentirano se svađamo pa onda poslije nema gorčine u želucu. Nije mi teško priznati da je netko drugi u pravu, ali ako se rasprava počne vrtjeti u krug, nije mi problem prekinuti je, preuzeti odgovornost i reći: Bit će po mom i gotovo!
Okružili ste se urednicama. Sabor se ne može pohvaliti kvotom žena, za razliku od informativne redakcije RTL-a. Je li to slučajno ili namjerno?
U pravu ste, urednice su na šefovskim mjestima dominantne, osobito na televizijama. Ne znam zašto, možda imaju bolje genetske predispozicije za taj posao. Uvijek sam volio raditi u paru s nekom kolegicom jer sam prilično rastresen i dekoncentriran, probleme mogu rješavati samo jedan po jedan, dok su žene pedantnije, sustavnije i mogu rješavati pet problema istodobno. Mislim da su žene viša razina ljudske vrste.
Dijelite fotelju s kolegicom Mirjanom Hrgom, poznajete li se otprije?
Kako ne, kao što danas sjedimo jedno nasuprot drugoga, tako smo nekad sjedili i na HRT-u, na počecima karijere, prije 20 godina. Mirjana je u kategoriji superenergičnih žena predanih poslu 24 sata na dan, koja sve konce drži u rukama. Kolegica na koju se možete osloniti.
Potkraj 2013. suočili ste se sa zdravstvenim problemima, koliko vas je to promijenilo?
Kad je riječ o opsesiji poslom, nije se promijenilo ništa, ali stres od posla sada nastojim ispuhati šetnjom, fitnessom. Pokušavam voditi zdraviji život.
Odupirete li se još uspješno pušenju?
Odupirem, ali cigarete sam zamijenio cigarilosima. Kao, ne pušim nego pućkam. Sâm sam sebe uvjerio da je to zdravije.
Imate vikendicu uz Kupu, isključujete li se ondje od informacija i uspijeva li vam to?
To je jedino mjesto na svijetu gdje sam potpuno isključen od svega. Mogu satima gledati u rijeku i gotovo da tada osjećam kako mi iz glave ispire višak informacija, gluposti i stresa.
Vjerujete li u onu – kako siješ, tako ćeš i žeti?
Da, ali treba imati na umu da, ma kako dobro sijao, samo jedna elementarna nepogoda može potopiti sav urod.
>> Zoran Šprajc je najpopularniji i najbolji televizijski novinar
Da nema "svojih" u medijima već bi ga odavno protjerali kao PRISTRANOG.