Sjajan je nastup Gibonni održao sinoć na prvom Ponton festivalu u Zadru. Festival je nastao sa željom da se oplemeni turistička ponuda Zadra u ljetnim mjesecima, a program uključuje nastupe mladih, neafirmiranih, ali i poznatih hrvatskih umjetnika u posebnom okruženju i na specifičnoj pozornici – na samom moru, tik uz obalu. Ni Gibo, poznat po tome što pažljivo bira svoje nastupe, nije im odolio.
Pozitiva i dobre namjere
– Vidio sam da to rade iz ljubavi, a ne koristi. Bilo im je stalo da to bude dobro napravljeno i zato sam se oštrio na taj nastup. Inače pušem i na hladno. Nemam nikoga tko bi mi čuvao leđa osim moje publike, zato i biram raditi s onima za koje mislim da nikog neće prevariti – kaže naš ugledni glazbenik kojeg je i LA Times nedavno uvrstio na listu onih koji bi trebali biti svjetski poznati.
Gibonniju je to velika čast posebice zato što je jedini među 15 koji ne pjeva na svjetskom jeziku. Na upit smatra li se pegulom što se rodio ovdje, spremno kaže:
– Nisam pegula. To što sam rođen ovdje nosi puno dobroga. Iako stvaram na jeziku koji razumije ograničen broj ljudi, meni je ovdje dobro. No priznajem da to što ne pjevam na svjetskom jeziku nosi i frustracije jer me ne može upoznati najširi krug ljudi, daleko izvan naših granica – kaže.
Ne zna bi li zbog inozemne karijere bio spreman ostaviti Split, povesti obitelj i svima im okrenuti život naopačke.
– Bog ima bolji plan sa mnom nego ja sam sa sobom. Bit će kako treba biti. I prije su me primjećivali vrhunski glazbenici, nadijelili mi se komplimenata. Više sam ih dobio na engleskom nego na hrvatskom jeziku. Neke se stvari dogode ili ne, ne mogu požurivati svoju sudbinu niti razmišljati “što bi bilo kad bi bilo” – kaže.
Svi stranci s kojima je radio, a među njima su i dobitnici Grammyja, favorizirali su pjesme koje, kaže, svjetski zvuče, a opet su dovoljno naše. Kao “Mirakul”, “Žeđam”, “Razlivena tinta”.
– Kad sam ih pitao zašto vam se baš te pjesme sviđaju, rekli su da osjećaju veliku snagu. Nisu razumjeli tekst, ali energiju su osjetili – govori.
Turneja od 15 godina
Iskreno navija za ljude koji nas predstavljaju vani bez obzira na to bave li se filmom, teatrom, glazbom. Ističe uspjehe “The Bambi Molesters”, kao i Vanne, koja krasi naslovnicu knjige “World Greatest Singers”. Jako mu se sviđaju Stjepan Hauser i Luka Šulić. Osjetljiv je na slabije, uvijek će svakome pružiti ruku, ali o tome nerado govori. Kao UNICEF-ov ambasador Gibonni je prošle godine snimio spot za pomoć djeci na Haitiju te sudjelovao u velikom humanitarnom koncertu u splitskoj Spladium Areni sa skladbama “Činim pravu stvar” i “Žeđam”. Rado se odaziva humanitarnim koncertima, a kad mu se spomene ljeto i odmor, kao da pogledom pita – što je to?
– Pozornica mi je odmor, radim što volim, a slušaju me ljudi koji vole to što radim. Gdje ćeš bolje? Umor je sve oko toga. Biti na pozornici i biti sa svojom obitelji meni je odmor. Bio bih najsretniji kad bih mogao samo pjevati i ići na koncerte autobusima u kojima bi bila moja obitelj, razrednica mog starijeg sina, svi nastavnici, treneri i jedna dobra kuharica koja bi nas hranila. Takva bi turneja mogla trajati 15 godina bez stajanja – govori Gibonni.
A njegova gotovo godinu i pol duga posljednja turneja “Toleranca tour” završit će velikim koncertom u pulskoj Areni, 27. kolovoza, za koji se već sada traži ulaznica više. Ljetna poslastica, koju nijedan ljubitelj dobre glazbe neće propustiti.
