Legendarni pjevač Toma Zdravković dobio je spomenik u najpoznatijoj boemskoj ulici u Beogradu, Skadarskoj ulici ili Skadarliji. Predsjednik Socijaldemokratske partije Srbije Rasim Ljajić je na 40. godišnjicu Tomine smrti, 28. rujna podnio inicijativu Skupštini Grada Beograda. Inicijativu je svojim potpisom podržalo 7.000 ljudi. Spomenik je djelo kiparice Katarine Tripković.
Spomen bistu su zajednički otkrili Tomina supruga Gordana, kći Žaklina, gradonačelnik Beograda Aleksandar Šapić i čovjek koji je podnio inicijativu za gradnju spomenika Rasim Ljajić.
- Ovo je spomenik jednom čovjeku koji nije živio po uobičajenim pravilima, koji je govorio da je život bogatstvo i da ga treba trošiti a ne štediti. Ovo je spomenik svim Brankama, svim Dankama, svim Sanjama, svim Jelenama, svim tamburašima, svim palmama na obali mora, svim prokletim nedjeljama, svim kafanama i raznoraznim sudbinama koje se događaju u tim kafanama. Ovo je spomenik Tominim pjesmama i Tomi Zdravkoviću kao čovjeku, poručio je Rasim Ljajić.
VEZANI ČLANCI:
Spomenik je prikazan uz pjesmu pokojnog pjevača 'Za Ljiljanu' a udovica Gordana Zdravković nije mogla skriti suze. Prišla je bisti i dodirnula svaki dio spomenika, dok ju je njegova kći Žaklina držala za ruku skrivajući suze iza tamnih naočala.
Odluka da Skadarlija bude mjesto gdje će biti Tomin spomenik sasvim je logična jer ju je ovaj boem mnogo volio, a tu je održao i jedan od svojih posljednjih kafanskih nastupa u intimnoj atmosferi, samo za odabrane.
Podsjetimo, Toma Zdravković preminuo je 30. rujna 1991. godine. Na filmu je glazbenika utjelovio Milan Marić koji je također bio fasciniran njegovom životnom pričom.
Tomislav Toma Zdravković rođen je 20. studenog 1938. u Aleksincu. Obitelj Zdravković tri mjeseca nakon Tomina rođenja preselila se u Pečenjevce kod Leskovca, a kasnije i u Beograd u potrazi za boljim životom. Iako je bio svjestan svojih pjevačkih mogućnosti, estradna scena tog vremena nije prepoznala njegov talent. Tko zna što bi bilo da se u studenom 1958. nije dogodio sudbonosni susret sa Silvanom Armenulić. Ona je tada pjevala u kavani “Radan”, a ispred nje je na klupi našla promrzlog Tomu. Kazao joj je da je došao sa sela u potrazi za poslom, no nije ga našao. Pozvala ga je sa sobom na gažu i tamo mu našla smještaj i posao. Toma je prvo radio u kavani, a zatim je i zapjevao te prvi put pokazao svoj talent. Bio je pjevač, ali je i pisao pjesme u kojima je bilo puno autobiografskih elemenata. Premda se ženio četiri puta i volio razne žene, upravo je ona ostala njegova najveća i neuzvraćena ljubav. Nije prestao patiti za njom ni kad se 1961. udala za poznatog tenisača Radmila Armenulića. Ostali su dobri sve do njene tragične smrti u prometnoj nesreći 1976. godine.
Toma je svoje životne situacije pretočio u svoje najljepše pjesme. Pjevao je za Danku, Ljiljanu, Sanju, Branku i mnoge druge žene, a jednu od najtužnijih pjesama “Buket belih ruža” posvetio je svojoj prvoj ljubavi Slavici. Upoznao ju je u Tuzli dok je još bio nepoznat i maštao je o tome kako će je odvesti pred oltar. No ona ga je varala s drugim muškarcima, a to je doznao čitajući njezin dnevnik. Kada je umrla nakon teške bolesti, Toma joj je na grob donio buket bijelih ruža i napisao istoimenu pjesmu. Jednom je izjavio da ga je ljubav uvijek pokretala, pogotovo ona nesretna. Neprekidno je tražio srodnu dušu koja će razumjeti njegove krhke osjećaje.
– Volio je sve žene o kojima je pjevao. Bio je suvremeni trubadur. Njegova duša bila je satkana od ljubavi. Nosio je ljubav i prema grešniku i prema stradalniku i prema svakom biću na ovom svijetu. Tražio je opravdanje, a ne osudu – rekla je Tomina kuma, pjevačica Olivera Katarina.
Rak mokraćnog mjehura Tomi je dijagnosticiran 1973. Pošto mu prognoze nisu bile najbolje, odlučio je otići u Ameriku i Kanadu, gdje je i upoznao svoju posljednju suprugu Gordanu. U Jugoslaviju se vratio 1978. i nakon toga napisao neke od svojih najvećih hitova poput “Dotak’o sam dno života”. Usprkos narušenom zdravstvenom stanju, 1987. započeo je turneju čiji je slogan bio „Oproštajni koncerti Tome Zdravkovića“. Dom sindikata u Beogradu bio je pun 20 dana zaredom, a slično se događalo i širom Jugoslavije. Godine 1991., na vrhuncu slave, bolest ga je prikovala za postelju na VMA. Posljednji nastup imao je 10. rujna 1991. u Podgorici. Umro je 20 dana poslije. Slavan, voljen i siromašan. Sav je novac potrošio i poklonio. Nakon jedne svadbe Romkinji koja je prodavala cvijeće dao je sav honorar od 700 njemačkih maraka. Ona mu je na sprovod donijela vijenac od ruža, na kojem je pisalo “Tomo, moje djetinjstvo te žali.”
VIDEO: Željko Bebek otkrio kako mu je menadžer grupe Kodeks popravio zube: 'Sjajni ste, ali nerado vas gledaju'
Koja vijest. Ne mogu vjerovat..da spomenik kafanskom pjevacu. Balkanska seljacka posla