Hvaljena bugarska drama “Doza sreće” , najcjenjeniji bugarski lm prošle godine, vrti se upravo na HBO- ovim platformama. I to je dobra vijest jer je riječ o kvalitetno odrađenoj drami po istinitom događaju na temu ovisnosti. Drama je snimljena po autobiograji bugarske novinarke i televizijske producentice Vesele Toteve, u lmu je glumi kći Valentina Karoleva, u kojoj opisuje svoja iskustva s ovisnosti o drogi, prije svega o pušenju heroina. Film je temeljen na knjizi koju je Toteva napisala 2016. godine, a zaista je nesretna okolnost da je iznenada preminula početkom ožujka prošle godine, šest mjeseci prije premijere lma. Da nemamo vlastitih okapanja s temama koje nemaju previše veze sa stvarnim životom, ovo bi bio lm koji bi trebalo snažnije popularizirati jer problem je ovisnosti u nas odavno prisutan te se ne rješava tempom kojim bi trebao. A kada se ispriča priča iz zemlje koja se nalazi ne tako daleko od nas, tada se gubi ona perspektiva koju prosječni gledatelj možda dobije kada gleda lm slične tematike napravljen u Americi. Jer to je, je li, tamo negdje preko bare, u nekoj siromašnoj četvrti u kojoj se sada i bune, a policija nerijetko u nekoga i puca.
Daleko je to od istine, droga je i kod nas jasna i neposredna opasnost pa je zato važno da je i ovaj dobro ocijenjeni lm sada dostupan i u nas na gledanom kanalu poput HBO-a. Dakle, ime lma je poetično i dobro zvuči, no ima mnogo više smisla od toga. Doza, odnosno engleski “dose” , akronim je od naziva za hormone koji pozitivno utječu na raspoloženje – dopamin, oksitocin, serotonin, endorn. Dopamin budi želju da ponovimo aktivnosti kojima se osjećamo bolje, oksitocin potiče osjećaj vezanosti za nešto što potiče pozitivnije raspoloženje, serotonin je tu da stabilizira raspoloženje, endorn bi se moglo opisati kao prirodni morj. Uzimanje droge usmjereno je upravo prema poboljšanju vlastitog raspoloženja, no ne hranom, vježbanjem, razmjenom osjećaja, nekom drugom aktivnošću koja bi poticala lučenje spomenutih hormona, nego kemijski. A ta kemijska interakcija droge i tijela ima i svoje negativne konotacije, a to je ovisnost koja je razorna i uništavajuće djeluje na privatni život, vlastito tijelo, perspektive te, jasno, i na društveni i materijalni status. Sve to vidimo u lmu “Doza sreće”. Vesela je zdrava mlada majka s malom kćeri koja se uspijeva osloboditi svojeg dečka koji je, pokazalo se, religiozni fanatik.
A Veselino je stupanje u ovisnost bio stjecaj okolnosti, što nije ništa neobično. U novoj vezi s muškarcem nešto starijim od sebe, ali dobroga materijalnog statusa, ostaje joj previše vremena pa upada u loše društvo. Prvi se joint postupno pretvara u pušenje cracka, koje prelazi u teško ovisnost zbog koje Vesela gotovo izgubi sve. I ne samo to, vidimo kako osoba pogođena takvom ovisnošću postaje jako ranjivom, otvorenom sa svih strana, pa tako i za toksične veze u kojima traži oslonac koji obitelj sve teže pruža. Samo je korak do Veselina potpunog pada, no ona donosu odluku da prijeđe na pravu stranu. Film je doista dobro napravljen, vrlo izravan, s uznemirujućim prizorima koji pomažu da se shvati koliko je ovisnost o drogi opasna i što čini ljudskom biću. Ono po čemu je “Doza sreće” drugačiji lm osobna je drama glavne junakinje koja je ranjiva i nada se da će u vezama pronaći samu sebe, odnosno opravdanje za ovisnošću uzrokovano ponašanje. A to onda završava još gorom situacijom, iz koje se potrebno izvlačiti na dramatičan način. Vesela, da bi konačno ponovo počela živjeti, mora otresti i te veze koje su, ispada, adiktivne na moguće i opasniji način od same kemijske ovisnosti uzrokovane drogom. Ispada da je jedna druga vrsta ljubavi ipak jača, s većim potencijalom odluke, a to je ljubav prema obitelji i vlastitom djetetu prije svega.
Kvaliteta “Doze sreće” je i u jednostavnosti. Veselina se priča gledatelju prenosi jednostavno, naglasak nije, kao obično u lmova i serijama koje obrađuju tu temu, na prizorima konzumacije droge, što očito nije postiglo željeni društveni rezultat. Nanošenje boli sebi ovdje je nadjačano nanošenjem boli onima oko sebe, koji vas vole, a vi se zbog ovisnosti od njih udaljavate. Ta poruka, iako nije nova, nije ni stereotipna, već je naprosto treba ponavljati jer takve su ovisnosti, osim za pojedinca, destruktivne i za obitelj i samo društveno tkivo. Kako već stoji u službenom HBO-ovu priopćenju za lm, režiju potpisuje mlada redateljica Jana Titova, koja je u povodu premijere izjavila: „Željeli smo snimiti lijep i inspirativan lm kako bismo poslali poruku punu nade i pokazali da je spas moguć. Istovremeno nam je cilj bio informirati roditelje i tinejdžere o posljedicama ovisnosti. Od trenutka kad smo se počeli baviti pričom Vesele Toteve, bilo nam je jasno da to neće biti samo lm već i naša misija. Naš je fokus uvijek bio na tome da lm dođe do međunarodne publike jer je ovo multikulturna priča za koju se nadamo da će mijenjati živote.“
