Kako si se osjećao i što si mislio kad si prvi put pročitao scenarij za seriju “Odsutnost”?
Bio sam jako uzbuđen. Pomislio sam da je to priča koju nisam prije vidio na televiziji. Prije čitanja bio sam malo nervozan jer sam se bojao da će scenarij biti loš kao svaki drugi za seriju koji sam čitao prošle godine. No u ovom scenariju postoji jedan trenutak zbog kojeg sam promijenio mišljenje. U lošoj bi seriji lik Alice (druge supruge glavnoga muškog lika, op. a.) bio dvodimenzionalan, netko koga bi publika trebala mrziti, a ne uživati u liku i vjerovati u njega, no mi smo se zaljubili u njezinu poziciju, razumijevanje odakle dolazi i njezinu dilemu. Iako sam bio tek u prvim dijelovima scenarija, zbog toga sam pomislio da to nije loša TV serija, da je dobro napisana, da će biti zanimljiva, TV serija koja će uložiti u likove i komplicirane odnose iako je kriminalistički triler i koja će više biti obiteljska drama nego zagonetka o ubojstvu.
Kako se serija razlikuje od ostalih kriminalističkih TV serija?
Mnoge kriminalističke serije ne istražuju ljude na taj način, ne istražuju što misle jedni o drugima, o situacijama, o sebi. No definitivno postoje serije koje to rade; često uspoređujem “Odsutnost” sa serijama kao što su “Domovina”, sjajna norveška serija “Nobel” ili švedska serija “Most”. Postoje serije koje su kriminalistički trileri, ali stvarno ulažu u likove koje publika prati i njihove odnose.
Jesi li, dok si čitao scenarij, mogao predvidjeti radnju ili te iznenadila?
Jedna od stvari koja mi se najviše svidjela dok sam čitao scenarij, epizodu po epizodu, bilo je prije svega to što se svaka epizoda čini kao završena priča, ali istodobno u zraku ostavlja pitanje na koje želiš odgovor. To je djelomice zato što se dogodi nešto jako nepredvidljivo. A to mi je kao gledatelju jako zabavno i čini seriju idealnom za binge-watching. Mislim da će ovo biti serija koju će, kad u cijelosti izađe u Hrvatskoj, ljudi htjeti pogledati tijekom jednog vikenda. Vidjet ćete, bit ćete frustrirani kao da gledate “Igru prijestolja” i reći ćete: “Što? To je sve? Želim još!” Bit će jako zabavno. Ono što mislite da će se dogoditi na kraju se ne dogodi. To je sve što mogu reći ili ću otkriti sve!
Možeš li nam malo opisati lik koji tumačiš? Nick je agent FBI-a, znamo da ga je pogodio gubitak/nestanak žene, no gdje bi ga smjestio među likovima? Je li on ultimativni pozitivac ili je istina negdje između?
Uvijek govorim da je on ljuštura samog sebe. Nakon što je izgubio suprugu Emily i uspio se nekako oporaviti, sastaviti svoj život iako mu visi o koncu, njezin povratak za njega je ozbiljna trauma. Teško mu je prihvatiti da je ona još živa i da je on nije pronašao. Razdire ga krivnja koju osjeća jer je dopustio da bude zatočena toliko dugo vremena. Opet kažem, loše TV serije imaju dobre i zločeste likove. Dobri će uvijek biti dobrice, loši će biti loši. U kvalitetnim serijama, nadam se i ovoj našoj, za sve ćete likove u nekom trenutku vjerovati da su divni ljudi, a u drugim ćete trenucima biti jako zabrinuti za njih i njihovo psihičko stanje te ćete možda pomisliti da su iskonski zli. I to su dobra pitanja. To velike serije rade. Ljudi nisu samo jedna nijansa boje, nego cijela paleta. Što više boja uspijete pokazati tijekom vremena, tim bolje. Neki griješe pokušavajući sve boje prikazati istodobno.
Nick je introvert koji ne pokazuje osjećaje. Koliko je zbog toga tajanstven? Čime će zaintrigirati publiku?
Zanimljivo, iako je introvert, vidjet ćete puno njegovih osjećaja, i to prilično rano u seriji. Ne dijeli s ljudima o čemu razmišlja i što želi te potiskuje emocije.
Kako se njegova nova žena Alice nosi sa cijelom situacijom? Ona je bitan lik u priči?
Ona je jako važan lik. Zapravo ne bi trebalo govoriti o glavnom liku u seriji i zvijezdi serije, jer Alice igra veliku ulogu u priči. Prva se epizoda koncentrira više na Emily i Nicka, ali Alice će u seriji biti jako zastupljena. Za Nicka je Alice bila spas. Bio je na rubu raspada, na rubu da upadne u doživotnu depresiju. Alice i Nick upoznali su se davno, prije nego što su se upoznali on i Emily, a onda su se ponovno pronašli i ona mu je pomogla da sastavi komadiće. Kako serija napreduje, ona ulaže mnogo truda da održi svoju ljubav prema Nicku dok on proživljava svoju kompliciranu situaciju. Nick i Emily nikad nisu prekinuli, na primjer, nitko nije nikoga prevario.
Emily je također agentica FBI-a, kao Nick. Kako na slučaj utječe činjenica da su oboje agenti? Koje su prednosti, a koje mane za rješavanje slučaja?
Da vas ispravim, ona je bila agentica FBI-a. Ne možeš se vratiti iz šestogodišnjeg zatočeništva i još uvijek biti u FBI-u. Bilo bi malo naivno i glupo da FBI to dopusti (smijeh). S obzirom na to koliko je protokol FBI-a strog, potpuno je nemoguće da se takva osoba vrati u službu. Ovo često spominjem jer je cool: tijekom priprema za seriju bio sam u FBI-u u Bostonu. Količina obuke na tjednoj i mjesečnoj bazi koja je obavezna za agente toliko je intenzivna da nema šanse da bi ona to prošla. Morala bi biti psihički i fizički spremna te besprijekorno rukovati oružjem. Agenti FBI-a živući su akcijski junaci. Nevjerojatno su obučeni i visoko inteligentni. Ne čini se kao najmudriji potez staviti na teren nekoga tko je psihički traumatiziran jer je bio otet i nije držao pištolj ili trenirao šest godina.
Kako ti je bilo snimati seriju? Koji je dio bio najteži fizički?
Vi ste prva osoba koja postavlja to pitanje. Fizički mi je bilo jako teško. Nisam metodski glumac, ali se poigravam s time. Moj lik praktički ne spava svih deset epizoda, tako da sam si zbog toga uskraćivao san neko vrijeme. Znao sam dolaziti na set mutnog pogleda i izvan sebe. Vidjet ćete scene gdje izgledam ludo, tada sam se stvarno fizički osjećao ludim. To mi se sviđa, to sam želio, bio je to eksperiment za mene. I bilo je jako teško. Dodaj tome snijeg, dane kad trčiš ili pužeš u snijegu, i sve postaje jako intenzivno. Potkraj snimanja bilo je dana kad je toliko padala kiša i bilo je toliko blatnjavo da nismo mogli proći kamionima do lokacije.
Snimali ste u Bugarskoj. Zašto je odabrana ta lokacija, što je posebno kod nje?
Bugarska je dovoljno slična da može proći kao Boston. Svaka lokacija izvan SAD-a smanjuje troškove snimanja, pa je to igralo ulogu. Ali podsjećam: samo su dva glumca u seriji Amerikanci. Svi su ostali iz Engleske, Meksika, Izraela, Francuske i puno lokalne ekipe iz Bugarske. A i cijela je produkcijska ekipa iz Izraela. Snimanje u SAD-u, dakle, odgovaralo bi samo tim dvama glumcima, a ovako je učinjena usluga svima ostalima. Iznenadit ćete se, stvarno izgleda kao Boston. U Bostonu sam u životu proveo puno vremena, i stvarno izgleda identično. Usto, napravili su odlične stvari računalnom animacijom. I meni je uzbudljivo gledati, zaboravim da nije snimano u Bostonu. To je čarolija televizije koja me uzbuđuje.
Što publika može očekivati od serije?
Mogu očekivati dramu visokog intenziteta koja je jako napeta i neizvjesna. Puno serija ne odgovara na pitanja. Mi ćemo odgovoriti na sva pitanja koja trebaju odgovor, ali ćemo neka vrata ostaviti otvorenima.
Za drugu sezonu?
Definitivno. Nije još potvrđeno, ali definitivno ostavljamo vrata otvorenima.
Koji su vam planovi za dalje u karijeri?
Trenutačno sam u fazi kad puno govorim “ne”. Došao sam do mjesta u karijeri gdje neću raditi nešto oko čega nisam potpuno strastven. Razmišljam na način da mogu biti samo dobar u svemu ili odličan ako volim to što radim, jer tad dajem sve što imam. Sumnjam u sebe kad dajem samo dio sebe, pa ću se potruditi izbjegavati raditi na projektima oko kojih nisam jako strastven.
Nadam se da ćete uspjeti u tome.
I ja se nadam, vidjet ćemo. Ovo je eksperiment. Ovo je moj život i samo gledam kamo će me odvesti. Ovo je prva serija koju sam radio, a svoj prvi veliki uspjeh doživio sam tek prije nekoliko godina. Sve mi je ovo novo i trudim se ići korak po korak te vidjeti što će se dogoditi.
