Klapa Rišpet, jedna od naših najpopularnijih klapa, održat će još jedan veliki zagrebački koncert u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog 23. ožujka. "Šta mi ljube oćeš kazat", "Prsti zapleteni", "Mislin samo na te", "Kad je pošla ća" i "Samo njoj ću pivat" samo su neke od pjesama koje će se naći na njihovu repertoaru. Uz dobro poznate hitove, u Lisinskom će uživo izvesti i svoj novi singl "Fermaj me". Autor svih ovih pjesama koje Rišpet izvodi na čelu s Ivom Amulićem je Pero Kozomara (57), koji je posljednjih 20 godina napisao neke od najvećih klapskih hitova, a ove godine bilježi desetu obljetnicu Rišpeta.
Mnogi vas znaju kao autora nekih od najpoznatijih klapskih pjesama, no počeli ste kao roker. Po čemu pamtite vaše odrastanje u Splitu, kako ste zavoljeli glazbu?
Još kao dijete pohađao sam glazbenu školu "Josip Hatze" u Splitu, uvijek sam bio zaluđen glazbom. U srednjoj školi imao sam svoje bendove i stalno smo svirali po gitarijadama, dijelili iste prostorije za vježbanje s Gibom koji je tad pjevao u Osmom putniku, Belanom i Đavolima, Dalekom obalom... Odrastanje u Splitu osamdesetih je bilo divno, volim se prisjetiti tih nostalgičnih i lijepih vremena.
Upisali ste Pomorski fakultet, no na kraju je ipak glazba prevladala. Je li vam danas žao što niste ipak završili fakultet, kako gledate na to?
Da, ostalo mi je bilo još svega tri ispita do diplome, no glazba je presudila. Naprosto sam se želio baviti glazbom i živjeti od nje. Imam sreću što mi je to pošlo za rukom, tako da mi završen fakultet danas ne bi puno značio.
Vaš prvi bend Vrijeme nježnosti imao je uspjeha, čak ste pobijedili i na poznatom festivalu u Zaječaru. Po čemu pamtite tu grupu i zašto se ona raspala?
Imam već laganu demenciju, tako da se ne mogu sjetiti baš svih detalja, ali kao i u svim bendovima dođe do zasićenja i do sukoba oko toga u kojem pravcu bend treba ići. Ali to je bilo prije trideset godina. Bilo je još puno bendova prije toga i poslije toga.
Kako ste počeli pisati pjesme, što je presudilo da se tome ozbiljnije posvetite?
Pisao sam praktički oduvijek. Skladao sam za sve svoje bendove još od srednje škole, skladanje sam uvijek volio. Prva pjesma bila mi je objavljena davne 1987. godine na tada popularnom "Cavtat festu", a pjevali su je "Dupini" koji su poslije postali Oliverov prateći bend.
Prvi veći uspjeh bila vam je pjesma "Bura" s kojom je Alen Vitasović pobijedio na Melodijama hrvatskog Jadrana, i to ispred Olivera, Doris, Magazina... Jeste li odmah znali da će ta pjesma biti toliki hit?
Iskreno, nisam znao da će biti toliki hit, mada sam znao da je sjajna pjesma. Oliver je snimio demo snimku za nju i još negdje doma imam tu kazetu. Alen Vitasović u to je vrijeme bio megapopularan, vrhunski je otpjevao i poklopio se moment odlične pjesme i odličnog izvođača pa smo pobrali sve simpatije publike na Melodijama Jadrana i uzeli "Grand Prix". Koje je to bilo slavlje...
Za Gorana Karana i grupu Big Blue napisali ste "Samo me čvrsto stisni za ruku". Zanimljiva je priča da je ta pjesma ustvari i "krivac" za vaš brak?
Istina, to je pjesma napravljena za moju suprugu Dianu. Karan je divan vokal, i dandanas ta se pjesma vrti na radijima. Pisao sam Karanu i pjesmu "Trebam te"(Kiša), isto tako za Zadarski festival sljedeće godine, a ona se također dosta vrtjela. Kad čujete na radiju "Samo me čvrsto stisni za ruku", to je i danas "friška", dobra pjesma.
Supruga i sin Duje moji su najveći kritičari i prvi slušaju sve pjesme. A doista postoji ta simpatična priča o pjesmi "Ne more mi bit". Dosta sam kritičan prema svojim pjesmama, uvijek mislim da može bolje, tako da mi se i "Ne more mi bit" nakon "pedesetog" sviranja učinila poprilično bezličnom pjesmom i odletjela je u kantu za smeće. Nisam bio zadovoljan. Međutim, igrom sudbine moja supruga prolazila je kraj sobe i zamolila me da je ponovno odsviram. Odsvirao sam joj je, oduševila se na prvu a kada sam joj rekao da sam je htio baciti, poludjela je na mene. Tako da je ona zapravo spasila mene, pjesmu i Cambi.
Vaši uspjesi tada su vezani za šibenski festival, na kojem su nagrađene i "Još ne mogu pristat volit" klape Iskon i "Zora bila" klape Intrade. Kako objašnjavate da su tada klape postale jako popularne?
Čini mi se da je velika popularnost klapa počela prvo obradama Gibinih pjesama klape Cambi, koje su zvučale fantastično, pa se sve nastavilo megahitom "Da te mogu pismon zvati" i serijom velikih klapskih koncerata na Poljudu. Jednostavno se dogodio neki "klik" – pravi tren, pravo vrijeme. A sve moje najbolje klapske uspješnice zapravo su izvođene na Šibenskoj šansoni tih godina. Današnja klapska pisma je odlična, ima milijun klapa, kako a capella tako i s glazbenom pratnjom. Klape su zapravo velikim dijelom ušle u hrvatsku zabavnu glazbu snimajući s bendovima svoje pjesme u studijima i nastupajući na raznim festivalima. Zapravo su po mom mišljenju u nedostatku prave zabavne glazbe klape postale nova hrvatska zabavna glazba. Publike za klape ima i uvijek će je biti.
Koliko su uopće današnje klape slične stvaralaštvu primjerice klapa Šibenik ili Trogir? Jesu li klape više boy bendovi?
Danas imamo muške, ženske i mješovite klape. Omiški festival definitivno je pridonio popularizaciji klapa. Te melodije, troglasno i četveroglasno pjevanje i ta terca, bariton koji puni akord i bas koji zaokružuje cijeli zvuk, lijepi ljubavni lirski tekstovi, ljudi to jednostavno vole. To je zvuk koji privlači publiku. Čista emocija i iskrenost. Danas postoji tradicionalna, festivalska i moderna klapa. Mi smo moderna klapa, isto kao i Cambi, Intrade, Iskon, Kampanel, Šufit, Maslina i ostale.
Kako je nastala klapa Rišpet? Mnogi su bili iznenađeni kada su čuli Ivu Amulića u ovom glazbenom stilu.
"Scardona" je 2011 godine objavili moj autorski album "Najveći klapski hitovi - Pero Kozomara" gdje se nalaze sve te pjesme koje sam pisao za Cambi, Iskon, Intrade, Maslinu, Šufit, Vokaliste Salone, Kampanel. Album je prodan doista u velikoj tiraži. Par prijatelja novinara me onda pitalo zašto ne napravim svoju klapu i to me potaknulo na razmišljanje. Tako se rodila ideja o Rišpetu, koji je osnovan prije točno deset godina. U međuvremenu smo napravili puno divnih stvari: Klapa Rišpet je pobijedila 2013. godine i osvojila "Grand Prix" Splitskog festivala s pjesmom "Ćaća", imamo milijunske preglede pjesama na YouTubeu, četverostruki smo osvajači "Cesarice" za najveći klapski hit godine. U ovih deset godina objavili smo tri albuma, održali puno koncerata – moram istaknuti četiri rasprodana koncerta u kultnom "Lisinskom", a upravo spremamo peti 23. 3. ove godine – te rekordnu "Spaladium arenu" u Splitu. Napisao sam i tri divna dueta koja Rišpet pjeva s Mišom Kovačem, Doris Dragović i Jelenom Rozgom.
Ako se ne varam, i pri izboru imena ponovno su vam pomogli članovi obitelji?
Da, Duje i supruga Dija sa mnom su danima tragali za imenom klape – strašno puno imena o kojima smo razmišljali već je bilo zauzeto. Robert Pauletić je predlagao ime Peristil – kao kombinaciju riječi Pero i stil. Na kraju smo odabrali tri imena, napravili anketu na Facebooku i Rišpet je nadmoćno pobijedio.
Zanimljivo je da vam je prvi hit bila suradnja s legendarnim Mišom Kovačem, a tada ni sami članovi Rišpeta nisu vjerovali da će pjevati s vama?
Tako je, prva pjesma Rišpeta bila je duet s legendom Mišom Kovačem "Sunce mi od tebe dolazi", a tekst te skladbe napisao je legendarni Jakša Fiamengo koji nas je prerano napustio. Miši i Ivani Kovač pjesma se jako svidjela i hvala im na tome, dali su nam vjetar u leđa. Kada sam momcima iz klape rekao da će Mišo snimiti duet s nama, nisu vjerovali dok ga nisu vidjeli uživo u studiju.
Kako inače pišete pjesme, radite li prvo glazbu ili stihove i koliko ste samokritični?
Stvaram na klaviru, a poslije pjesmu sviram i na gitari. Cijeli svoj život pišem glazbu po tekstu. Kada mi u ruke dođe dobar tekst, onda po njemu skladam glazbu. Nikada nisam radio glazbu pa tražio tekstopisca koji bi po njoj metrički radio stihove. Draže mi je osjetiti tekst, doživjeti ga, pokušati shvatiti emociju teksta i onda se igrati notama – tužno, veselo, brzo ili sporo. Pri odabiru tekstova jako pazim da bude nešto što me zainteresiralo i puno puta ga krojimo, tj. mijenjamo neke riječi, frazu, stih ili pak cijeli refren. Kad je tekst izglancan i kad budem zadovoljan, sjednem i radim glazbu. Tekst me motivira da radim glazbu i po tekstu osjećam je li to pjesma za klapu Rišpet, neku drugu klapu ili možda za nekog pop-izvođača. Gledam kako posložiti višeglasno pjevanje u frazama i po refrenima, radim demo snimke za svaku svoju skladbu i u studiju tražim rješenja, bilo vokalna ili aranžmanska. Ako mi se pjesma ne sviđa ili smatram da je nedovoljno dobra, ne snimam je finalno i nastojim je zaboraviti. Iz studija može izaći samo ona pjesma koja me zadovoljava, koja je meni jako dobra.
Godinama ste i menadžer Jeleni Rozgi i Jošku Čaglju Joli. Kako ste se počeli time baviti i koliko je lako ili teško raditi s njima, kako biste opisali suradnje s njima?
Oni su moji prijatelji, a Jole je i kum mome sinu Duji. Jole je čudo od dobrote, genijalan prijatelj, divna osoba, ma ljudina. I uz to sve veliki je profesionalac. Na kraju svakog koncerta nije mu se teško onako oznojenom nakon dva sata pjevanja slikati s cijelim šatorom. On je čudo.
Kako biste se opisali u nekoliko rečenica? Jeste li tipični Dalmatinac?
Veliki dio svoga djetinjstva proveo sam na otoku Braču u Škripu, kod none i dide. Brat moje pokojne majke jako je lijepo pjevao i gajio je veliku ljubav prema Dalmaciji, dalmatinskoj pismi, klapama, tako da mi je odmalena usađena ta ljubav. Vjerujem da po tome jesam tipični Dalmatinac.
Ostaje li vam i slobodnog vremena, kako ga provodite?
Bili smo dugo u izolaciji zbog koronavirusa i slobodnog vremena sam imao i previše – baš sam se našetao uz more i po Marjanu. Tako da sada želim da što više sviramo i putujemo, da se ponovno vrati ono "staro normalno".
Je li vaš sin Duje naslijedio tatin talent za glazbu ili ga to ne zanima?
Apsolutno je naslijedio talent, jako je nadaren i naslušao se glazbe, a svirao je i klavir kad je bio mlađi. Možda i on jednoga dana počne skladati, vidjet ćemo. Ima svoju konzultantsku tvrtku i svoj posao, ali pomaže u ulozi supervizora Rišpeta, prvi čuje svaku moju skladbu i u studiju komentira mikseve.
Kako gledate na aktualnu situaciju na hrvatskoj glazbenoj sceni? Koliko je epidemija koronavirusa uništila industriju?
Mi smo preklani nakon najvećeg klapskog koncerta u Spaladium Areni imali bukirano cijelo ljeto, a na kraju nismo održali gotovo nijedan koncert. Ne govorite mi ništa. Jedva čekamo da ovo stane i da konačno možemo ponovno normalno svirati i družiti se sa svojom publikom.
Koji su vam planovi u ovoj godini i imate li nekih neostvarenih želja?
Plan je održati tradicionalni koncert 23. 3. u Lisinskom. Lisinski je hram kulture i održati koncert ondje poseban je osjećaj. Bit će to noć ljubavi, emocija i lipe dalmatinske pisme, posvećene posebno svim dragim ženama koje će doći. Friško smo izdali i pjesmu "Fermaj me", divnu ljubavnu baladu o neuzvraćenoj ljubavi. Vjerujem da je još puno divnih stvari pred nama, a žao mi je jedino što mi se nije ostvarila želja da snimimo pjesmu s Oliverom.
VIDEO Pogledajte tko je nominiran za Večernjakovu ružu u kategoriji Radijska osoba godine
Kozomara kao menedzer splitskih pjevaca vrlo bahat i bezobrazan.Kod pregovora odmah trazi pola na racun a pola na ruke kao da ne postoji porezni sistem u Hrvatskoj.Sa njim ne mozete pregovarati da slucajno pjevac dobije naknadu od karata a ugostitelj od zarade ugostiteljskim uslugama vec samo odmah gotovina i to polovica bez racuna.Zbog takvih bi volio da korona potraje jos 5 godina da ti bahati pjevaci moraju poceti raditi kao i svi drugi ljudi u drzavi a ne za 2 sata pjevanja 8000 eura.Srpski pjevaci pjevaju za 2000 eura i hoce raditi na prodaju karata sto je ugostitelju mnogo povoljnije.Porezna uprava bi trebala kontrolirati pjevanje po svadbama i lokalima i naplacivati velike kazne ako ne ide sve placanje preko racuna.Nisu pjevaci svete krave