Iako već dvije godine ne pliva, u Šangaju je i dalje u središtu pozornosti. Osvajačica olimpijske bronce iz Pekinga (i trostruka europska prvakinja u velikom bazenu) Mirna Jukić (25) s ocem Željkom potpora je bratu Dinku, a sve troje i našim dupinima. Ali Vukovarka s austrijskom putovnicom ima ovdje i drugih obveza.
– Došla sam prije svega podržati brata Dinka jer još od SP-a u Melbourneu 2007. nastupamo zajedno, bili smo dio ekipe, pa sad ga ja bodrim kao Janica Ivicu. I došla sam lagano se oprostiti od plivanja, jer ipak sam deset godina bila u svjetskom vrhu, znam mnoge od ovih plivača i nekako mi je teško. Nije toliko teško oprostiti se od sporta, koliko od svega onoga okolo, nekako mi je još drago biti dio tog plivačkog cirkusa.
A poslije Šangaja?
– U rujnu počinjem raditi u Austrijskom plivačkom savezu, čeka me malo administracije, organiziranja putovanja juniorskih reprezentacija. Pokušat ću pomoći s ovo malo znanja i umijeća koje imam kao bivša plivačica.
Nastupili ste i u Plesu sa zvijezdama?
– Dugo sam razmišljala treba li mi to, ali mnogi su me nagovarali pa i cijela obitelj, pa sam pristala. Drago mi je što sam nastupila u tom spektaklu jer mi je to bilo lijepo iskustvo i puno sam naučila o sebi.
I dokle ste stigli?
– Došli smo do osmog tjedna od deset koliko je sve to trajalo, znači bili smo peti. U novinama se počelo pisati da smo moj partner i ja previše dobri da bismo pobijedili. Ali bilo je to nezamjenjivo iskustvo, pokazala sam se u jednom drugom svjetlu i zadovoljna sam zbog toga.
Jeste li Hrvatica ili Austrijanka? Ne mislim toliko po državljanstvu, nego po mentalitetu?
– Rođena sam kao Hrvatica i sve mi je u obitelji hrvatsko. Mentalitet mi je svakako hrvatski, pa Austrijanci s njim ne mogu baš uvijek izaći na kraj, ali to je tako. Zahvalna sam Austriji na svemu što je učinila za mene, što mi je pružila priliku kad me je Hrvatska odbacila. Da i dalje plivam, plivala bih za Austriju, ali korijene ne možete promijeniti niti ih ja želim mijenjati. Sretna sam što imam dvojno državljanstvo i na neki način dvije domovine.
Kako vaša veza s austrijskim tenisačem Jürgenom Melzerom?
– Nismo više skupa, prekinuli smo prije nekoliko tjedana i sad je to za mene prošlost.
Zbog čega?
– To su naše osobne stvari o kojima ne želim raspredati u medijima. Bili smo zajedno oko dvije godine, puno sam putovala s njim, obišla mnoge turnire, ali sad sam ponovo slobodna djevojka.
Kako ste prekid objasnili Austrijancima? Novinari iz trač-rubrika pitali bi: je li u pitanju treća osoba?
– To je stvar koja se tiče samo nas dvoje. Nismo Austrijancima ništa govorili, poslali smo izjavu od nekoliko rečenica u kojoj smo rekli da smo odlučili ubuduće ići odvojenim putovima, da nikad nismo željeli da naša veza bude pod povećalom javnosti i da želimo da se naša privatnost i dalje poštuje. Dosad su se svi toga pridržavali i drago mi je da nas ostavljaju na miru.
Jeste li zadovoljni Dinkovim šangajskim nastupima?
– Vrlo se ponosim njime. Nakon Rima, opet je ušao u finale. Biti sedmi na svijetu (na 200 m dupin, nap. a.) nije mala stvar i to je dobar znak uoči OI u Londonu. Nedostaje mu još malo iskustva, ali to će doći s godinama. Sretna sam što imam brata koji ide mojim stopama.
U Zagrebu ste često jer vam je ondje majka, a posjećujete li rodni Vukovar?
– Ondje mi žive djed i baka, po majci, očevi roditelji odavno nisu živi. Idemo uglavnom za Sve svete, ali odem još jedanput-dvaput godišnje, da vidim baku i djeda, no tamo nekog života nema. Puno je ljepše na moru, u Istri i u Splitu.
.......odem još jedanput-dvaput godišnje, da vidim baku i djeda, no tamo nekog života nema. Puno je ljepše na moru, u Istri i u Splitu......Bravo Mirna Jukich, u Vukovar ideš zbog dede i bake, a ne zbog \"života\"....sebično, jako sebično, valjda nemaš love za put....ma