Od prvoga koncerta Boba Dylana u ljetnom kampu za dječake do recentne turneje, prijatelj iz djetinjstva legendarnog glazbenika na sve je imao pogled iz prvog reda.
Sada je Louie Kemp odlučio i druge upoznati s mitologijom o Bobu Dylanu u obliku memoara objavljenih ovaj tjedan. Upoznali su 1953. dok je Dylan još uvijek bio Bobby Zimmerman, dvanaestogodišnjak s gitarom od koje se nije odvajao. Bilo je to u židovskom kampu u šumama sjevernog Wisconsina kamo je Dylan stigao s druge strane granice iz obližnjeg rudarskog gradića Hibbinga u Minnesoti u kojemu je rođen. Dvojac se ondje zbližio i zajedno sudjelovao u mnoštvu nepodopština, uključujući i krađu automobila.
Dylan je već tada bio uvjeren u svoju sudbinu. - Uvijek je govorio i meni i ostalim 'klincima' da će postati rock zvijezda - kazao je Kemp. - To je ponovio toliko puta da sam mu na kraju i povjerovao. Imao je prirodan glazbeni talent i nevjerojatnu motivaciju - rekao je.
Ostalo je povijest, no Kemp (77) je osjetio potrebu da na papir stavi svoju jedinstvenu perspektivu na Dylana u knjizi "Dylan & ja: 50 godina pustolovina" s obzirom na to da je imao uvid u razvoj njegove prebogate karijere. - Bilo bi sebično da sve te priče i avanture ponesem u grob. Njemu je sa mnom bilo ugodno jer nisam bio koristoljubiv. Vjerovao mi je baš kao što sam ja vjerovao njemu. Ali u njegovom slučaju, to je bilo važnije - ispripovijedao je.
- Jednom kad postanete slavni teško je stvarati nove prijatelje kojima posve možete vjerovati. U našem slučaju korijeni su bili toliko duboki da to nije bilo u pitanju - smatra. Kemp je opisao kako je njegov prijatelj Bobby Zimmerman na sveučilištu u Minnesoti postao Bob Dylan i kako se preko Madisona u Wisconsinu i Chicaga domogao boemskoga njujurškog Greenwich Villagea. Dylan se brzo istaknuo na živopisnoj folk sceni u Villageu, a potom i uzdigao do slave kada ga je Joan Baez počela pozivati da svira na njezinim koncertima.
- Prva njegova autorska pjesma koju sam čuo bila je 'Blowin' in the Wind' i tada sam pomislio: 'Moj Bože, on je to napisao?'. Svi smo ostali bez teksta - prisjeća se Kemp u razgovoru za AFP. - Pjesme su dalje samo izlazile iz njega, kao voda iz slavine - opisao je. Nije prošlo dugo prije nego što ga je Dylan pozvao da ga posjeti na istoku. Bio je i u Meksiku na snimanju filma "Pat Garrett i Billy the Kid" u kojem je Dylan i glumio i napisao glazbu, uključujući klasik "Knockin' On Heaven's Door".
Pratio ga je i na Dylanovoj slavnoj povratničkoj turneji "Tour '74." Dylan, tada već superzvijezda, potom ga je pozvao da producira njegovu turneju "Rolling Thunder Revue", nedavno prikazanu u dokumentarcu Martina Scorsesea, na kojoj je zajedno s drugim glazbenicima poput Joni Mitchell svirao u manjim gradovima za sve one koji nisu mogli do ulaznica na njegovim velikim koncertima.
- On nema ego kao većina ljudi u industriji zabave - kaže Kemp o svojemu starom prijatelju. - Moram mu odati priznanje za to. Slava ga nije dotaknula, uvijek je ostao čvrsto za zemlji - napomenuo je. Kemp u knjizi navodi brojne zabavne anegdote, među kojima i onu kada je jedne večeri slavni Marlon Brando "pozelenio" jer se prejeo hrena na tradicionalnoj židovskoj večeri. Prisjeća se i kako mu je Dylan bio kum na vjenčanju 1983. godine, iznenadivši goste nastupom.
- Naš je odnos kao bilo koji odnos dvojice prijatelja. Samo što je jedan od njih Bob Dylan. Ali za mene je on ostao Bobby Zimmerman - rekao je Kemp.
Da je Krešo Beljak rođen u Americi, sad bi bio nobelovac