Otišla je Marina Nemet! Jučer je pokopana na zagrebačkom groblju Miroševac. Od njezine je prerane smrti prošlo pet dana, no glumačkim svijetom još uvijek vladaju nevjerica, šok, tuga.
Knedla u grlu
Okupili su se, prije posljednjeg ispraćaja, njezini kolege na komemoraciji u Dramskom kazalištu Gavella, u kojemu je Marina provela punih 20 godina. Na zidu slika nasmijane Marine s crnom trakom, na stolu u kutu pozornice, uz knjigu žalosti, buket bijelog cvijeća. I redatelji, kolege glumci, ravnatelj Gavelle Darko Stazić, s knedlom u grlu, susprežući suze, prisjećali su se Marine. Iz publike su ih slušali kazalištarci, glumci svih generacija. Od velikana hrvatskog glumišta, Pere Kvrgića i Špire Guberine do mladog Ivana Hercega. Od Joška Juvančića do mlađeg Bobe Jelčića. Marinu će sve generacije pamtiti po dobroti i radosti.
Božji teret
– Posljednji put razgovarao sam s njom u bolnici. Upitao sam je kako se osjeća. Rekla mi je da Bog svakome stavi onoliko tereta koliko ga može nositi. Dodala je kako Bog očito misli da ona jako puno toga može nositi. No i to je rekla sa smiješkom na licu – prisjetio se ravnatelj Gavelle Darko Stazić.
Kad su se na videozidu prikazali inserti iz "Seljačke bune" i drugih filmova u kojima je igrala Marina, malo je bilo onih kojima ruka, krišom, nije krenula k licu. Obrisati suzu. Skrivećki, kao da ni time ne žele remetiti riječi koje su s pozornice izgovarane o njoj.
S puno ljubavi o Marini je govorila i Vanja Matujec. Zajedno su upisale Akademiju, iste godine rodile kćeri Tenu i Katarinu, a kad su se nedavno srele, kazala je Vanja, draga joj se prijateljica ni na što nije požalila.
– Tako sam sretna što te opet vidim – rekla joj je tom prilikom Marina.
Zbogom, Marina.