Ho ho ho! Nismo se ni okrenuli, a stigao je Božić. Pandemija i dalje traje, ali blagdanski duh ne jenjava. Možda ništa nije kao prije, ali postoji niz tradicija kojih se svi držimo uoči božićnih blagdana jer nam daju osjećaj zajedništva i povezanosti, a mnogi se prisjećaju i djetinjstva te kako su tada obilježavali blagdane.
– Kao prava štreberica, tjednima prije ja bih već nabavila darove za mamu i tatu. Uglavnom ručni rad te neka glupost iz Name ili lokalne samoposluge, tipa porculanska figurica psa – započinje priču popularna kvizašica i lovkinja Morana Zibar. – Danima prije bakalar se namakao i zasmrdio bi cijeli stan. Išlo bi se u Školsku knjigu, gdje je tata radio, na predstavu za djecu zaposlenika, gdje sam voljela susrete s Djedom Mrazom i darove. Dan prije Badnjaka kićenje bora. Češće umjetnog, nije nam se dalo još mjesecima poslije vaditi iglice iz čarapa ili psa – prisjeća se te opisuje kako je za Badnjak uvijek bio poslužen bakalar na bijelo, salata, vino i kolači. – U pozadini je svirao Radio Sljeme. Darove smo otvarali uvijek na Badnjak poslije večere. Za Božić – kućni ugođaj, dekica i televizija, bogati ručak – sarma, purica s mlincima, tako nešto konkretno. Kolači su se tamanili danima dok mi se ne bi zgadili – kazala nam je Zibar ističući da ne dolazi iz vjerničke obitelji.
– Radili smo skoro sve što se inače radi za Božić. Kad se ‘90-ih Božić na velika vrata vratio u javni život, prebacili smo glavno obiteljsko okupljanje tjedan dana ranije. I to je u redu, jer smatram da je Božić odavno prerastao izvornu vjersku funkciju i postao univerzalni blagdan obiteljskog okupljanja, lokalnih običaja za stolom i topline – zaključuje Morana.
Doručak nakon mise
A da je Božić rezerviran za obitelj i finu hranu, potvrdila nam je i sopranistica Barbara Suhodolčan.
– Božić je nekad, kao i danas, u našoj obitelji bio dan rezerviran samo za obitelj. Na Badnjak smo uvijek sve zajedno radili, sestra i ja smo pomagale mami peći kolače – obavezno keksiće koji nikad nisu ispali lijepi kao na kalupu i uvijek bi barem jedna runda zagorjela, ali bili su naši i baš su bili slatki. Naš zadatak bio je rezati povrće za francusku – prisjeća se Barbara koja bi se onda sa sestrom natjecala koja će izrezati manje i pravilnije kockice.
– Tata je bio zadužen za bor i ribu. Navečer smo kitili drvce i zamatali darove, svaki u svojoj sobi, koje bismo onda stavili pod bor, nadajući se da ćemo bar jednom u životu izdržati do jutra i otvoriti darove ujutro. Međutim, to se nikad nije dogodilo. Ostajali bismo budni točno do ponoći da možemo otvoriti darove i jesti šunku. Ujutro smo hranu nosili u crkvu na blagoslov i nakon mise smo doručkovali. Više-manje tako je i danas, samo što nas je sad malo više u obitelji, a za razbijene kuglice uglavnom nismo više krive seka i ja, već naša tri vesela psića – nasmijano nam priča Suhodolčan.
Poznati fitness-trener i bivši glumac Mario Valentić prisjeća se da je za njegova djetinjstva za Božić bilo mnogo više snijega. – Zaista smo uživali u tim zimskim radostima. Pamtim veselje i čaroliju dok Djed Mraz donosi darove, a mama i tata, koji su radili u velikim tvornicama, svake bi godine donijeli i dar iz firme. To je bilo baš veselje! Ta blagdanska toplina, kićenje bora i božićni filmovi na televiziji uvijek pruže tople emocije kad se sjetim Božića u doba djetinjstva – kaže nam Mario koji na slici pozira sa sestrom.
Talentiranoj glumici Katarini Madirazzi, koju gledamo kao Daliborku Grob u seriji “Dar Mar”, vrijeme Božića jedno je od najdražih razdoblja. – Zasigurno je tako jer je cijela obitelj na okupu. Odrasla sam s dvije mlađe sestre, mamom i tatom, a uvijek je bilo veselo. Pripremali su se svakakvi kolačići već danima prije Božića, uređivala se kuća, radile homemade jaslice i svakojaki ukrasi, a bor se uvijek ukrašavao na Badnjak uz obavezni soundtrack božićnih pjesama kandidata sa Story Super Nove. He-he, a onda bi se stavljali darovi ispod drvca i, naravno, odmah tu večer otvarali. Jako smo bili nestrpljivi i nismo mogli čekati božićno jutro – prepričava glumica sjećanja, a onda se prisjeća pokušaja darivanja majke i oca.
Humanitarna akcija
– Jedna se smiješna anegdota odigrala sok smo bile jako, jako male i htjele smo mami i tati nešto darovati. Išle smo u podrum i pakirale stvari koje bismo tamo našle. Tako sam ja mami za jedan Božić poklonila vješalicu, pa neku korištenu olovku... Najsmješnije je kad se prisjetim kako su oni to uzbuđeno otvarali i veselili se tim darovima – kaže nam Katarina.
Uspomene na svoj prvi Božić s nama je podijelila i pjevačica Antonija Šola. – Moj prvi Božić 1979. godine... Na slici sam s tatom Markom. Mama je slikala. Bili smo podstanari u Trnovčici, a moji roditelji mladi par pun planova i ljubavi. Zvali su me djetetom ljubavi, kao i mog brata koji je došao dvije godine nakon mene. Ne sjećam se tog Božića, ali roditelji su mi često prepričavali te prve godine i pričali o tome kako sam bila vesela beba. Mog tate nema već dugo, ali živi u svima nama. Božić je za mene vjera, nada, ljubav, praštanje, obitelj, dom, ponoćka, mamini kolači i zajedništvo. Ove godine provest ću ga s najbližima, a sad su nam Božići još veseliji jer ih provodim s nećacima Markom i Laurom. Nama je Božić svaki dan – kazala nam je Šola koja je nedavno objavila pjesmu „Javna tajna“.
Glumica Ornela Vištica prisjetila se Božića kada joj je bilo 13 godina, a tim je povodom odlučila posjetiti bolnicu u Mostaru. – Ova fotografija nastala je jednog prosinca kad je Irena Ivanović pisala tekstove, mama izrađivala kostime i kad smo posjetili dječji odjel mostarske bolnice.
“U malim stvarima je ono najljepše. Talent i radost. Jednostavnost. Budimo ljudi”, napisala je na Instagramu, a jednom prilikom otkrila je kako je to izgledalo u njezinu djetinjstvu. – Nakon rata, devedesetih, kad smo se vratili u stan, zatvarala bih oči pred praznim i uništenim stanom. Sjela bih pokraj ovog stakla i vidjela izlog s mnogo lampica, boja, ljubavi, svjetlosti. Sve o čemu sam maštala zapravo sam i domaštala i danas sam izrazito zahvalna na životu – naglasila je glumica u jednoj božićnoj čestitki.
Lovkinja duboko u otajstvu Božića. I u platformi Možemo.