Jeste li gledali film “The Omega Man” iz 1971. sa Charltonom Hestonom u kojem je posljednji čovjek na Zemlji okružen mutantima? Doduše, napravljen je 2007. i remake “I Am Legend” s Willom Smithom u glavnoj ulozi, ali nitko tada nije mogao ni pomisliti da će sličan apokaliptični scenarij uskoro zavladati planetom. Kad se 6. ožujka 2020. Zoran Predin s pratećim sastavom i Zagrebačkom filharmonijom popeo na pozornicu dvorane “Vatroslav Lisinski”, malo je tko mogao pomisliti da će idućih godinu i pol razmišljati o tome da mu je to možda bio posljednji koncert u životu.
Predinov “Počasni krug”, kako je koncert najavljivan, doista je za neko vrijeme postao posljednji koncert koji smo gledali. Naime, već idući vikend pandemija korone dovela je do prvog zatvaranja, pa je Predinov nastup s Filharmonijom ostao lijepa uspomena svima iz pune dvorane koji su idućih mjeseci bili pod “mjerama”, jer nikakvo okupljanje nije bilo moguće, pogotovo ne tolikog broja ljudi. Zapravo bi bilo ironično, ali i zasluženo da je “Počasni krug” nekim slučajem ostao i posljednji krug, premda je bio jako dobar. Od prolaznog vremena Predina čija je karijera trajala već 40 godina, do pjesama izvedenih u drukčijim aranžmanima uz podršku Zagrebačke filharmonije, pratećeg sastava i suradnika poput koaranžera i orkestratora, Brune Urlića i Ivana Popeskića.
VEZANI ČLANCI:
Uzmemo li u obzir da su orkestracije za “Počasni krug” pisali ljudi poput violinista Brune Urlića, koji detaljno poznaje njegov rad jer s Predinom stalno svira, i Popeskića, susret Filharmonije s Predinom i suradnicima bio je prilično atraktivan počasni krug koji nisu trčali brzo, nego polako i staloženo.
Tjedan dana ranije, duhovit kakav jest, prvo što je Predin rekao kad smo ušli u Lisinski na konferenciju za novinare u povodu koncerta bilo je: “Na što vas podsjećaju ovi veliki lusteri?”. Misleći na grafike koronavirusa koje su se tada već redovito pojavljivale u medijima, najavljujući prijeteći virus. I doista, velike lampe u Lisinskom bile su, a i danas su, grafički nevjerojatno slične nadolazećoj pošasti. Srećom, Predin je od tada još dva puta ušao u Lisinski, posljednji put početkom ove godine s gostima Anjom Rupel i Davorom Gopcem, pa je tradicija različitih nastupa početkom svake godine nastavljena.
Poslije “Počasnog kruga” to baš nije djelovalo izgledno barem za neko vrijeme, a kako je bilo u dvorani možete provjeriti na novom vinilu “Počasni krug” (Croatia Records) sa snimkom nastupa. Prave prvake s puno kilometara u nogama na sceni poput Predina ni virusi ne mogu spriječiti u mentalnoj i pjevačkoj fiskulturi na pozornici, jer su već imuni na banalne viroze i viroze s banalnostima. Tako da smo se svi zajedno mogli u Lisinskom zatvoriti kao na nekom kruzeru koji plovi svijetom i nitko od putnika ne bi se bunio.
To Predinovo putovanje od uvodne “Čekaj me” do završne “Na kraju filma” sad se može ponovno doživjeti kroz deset pjesama objavljenih na vinilnom izdanju, uz dodatnu “Uvertura Stella” na streaming platformama, što je otprilike dvije trećine pjesama izvedenih tada na koncertu. Predinov rukopis s elementima elegičnosti, melankolije i slavlja bio je prilično podatan za proširene orkestracije, pa je priča sa simfonijskim orkestrom djelovala prilično prirodno, bez frankenštajnovskih akrobacija kakvima smo mogli svjedočiti u nekim pokušajima povezivanja rock-glazbe i klasike u prošlosti.
Taj nastup s Filharmonijom pokazao je Predina i kao šoumena i kao kantautora, a usprkos “složenoj situaciji” s puno glazbenika na sceni i “ozbiljnoj priči” s Filharmonijom, na kraju je doveo do prave euforije publike u dvorani u kojoj je Predin bio ceremonijalmajstor poput neke pop-zvijezde. I dobro da je bilo tako, jer uz ozbiljnost izvedenih pjesama trebalo je malo i razgaliti publiku, stvoriti dobru atmosferu i pokazati duhovitost odavno spojenu s Predinom. Predina kod nas mnogi poznaju, “znaju sve o njemu”, ali u toj kakofoniji znanja ponekad se izgube ključne činjenice. Stoga sam na presici održanoj prije koncerta pokušao u mikrofon na brzinu pobrojiti ono zbog čega ne samo da ima pravo na počasni krug, već ga može “trčati” nekoliko puta. Svaki krug za jedan “izlaz” svoje karijere, za ono što kod njega zovemo “bogatstvom različitosti”. Naime, Predin zapravo ima pet-šest karijera u jednoj. Za razliku od mnogih koji pjevaju ili sviraju u svom bendu, i to je otprilike to, na tragu svjetskih kantautora poput Randyja Newmana ili Elvisa Costella, Predina možete vidjeti u nekoliko “pojavnih oblika” ili koncertnih programa, najčešće u dva-tri tijekom svake godine. Uz to što je respektabilan autor koji je u manjoj mjeri pisao i filmsku glazbu, Predin je i jedan od onih koji su se ozbiljno uhvatili ukoštac s obradama tuđih pjesama. Pa je osim ostavštine Arsena Dedića, s kojim ima i zajednički album “Svjedoci priče”, skupio punu torbu tuđih materijala koje je “posvojio”, jer kao i vani, premijerni autori znaju osjetiti tuđe najbolje pjesme. Predin je i književnik s dvije knjige kratkih priča, “Druga žena u haremu” i “Glavom kroz zid”, a upravo nakon “Počasnog kruga” i dolaska korone objavio je dva romana, “Mongolske pjege” i nedavno “Bezgrješnu”, koji su pokazali da je vrijeme lockdowna odlično iskoristio. Premda mi je u kasnijem intervjuu rekao da mu je pandemija uzela dvije godine života i da to ne prašta lako, očito je i on pandemiji uzeo sve što je mogao.
VIDEO Mate Janković o hrani u hotelu u Dalmaciji: 'Iskustvo je razočaravajuće, a račun 60 eura'
