Nije jasno kojim redoslijedom ni što je točno žanr vratilo na veliku scenu, ali sve se poklopilo. Hrvatski se hip-hop vratio. I to na velika vrata. Na simboličan datum 11. 11. 2017. kultni zagrebački hip-hop dvojac Tram 11 u Domu sportova održao je prvi koncert nakon desetljeća i pol što je sigurno jedan od najvažnijih rap-događaja posljednjih godina. No, hip-hop se nije vratio zato što pažnju zadobivaju klasičari, već zato što se u Hrvatskoj razvio pravi, novi val sve popularnijih hip-hop momaka i, dosta rjeđe, djevojaka.
Sve je manje aktualna slika koju šira publika nosi još iz 1990-ih o opasnim hip hoperima u vrećastim hlačama koji repaju o društvenim problemima. Repere s ulice zamijenili su dečki s interneta.
Nešto se ozbiljno događa
Usvojivši nove vjetrove koji su zapuhali sa zapada, zagospodarili su YouTubeom i mlađom publikom koja najviše otkriva glazbu. Da se nešto ozbiljno događa, i to bez prave radijske podrške, govori frekvencija hip-hop koncerata u Tvornici kulture pa su tako od 2. ožujka do 21. travnja u taj klub došli, ili će tek doći, Stoka, Tram 11, Kukus, Krankšvester, Krešo Bengalka i High5. Nisu od sve vrelije scene profitirali samo domaći dečki jer je nastup legendarne grupe Body Count u istom klubu rasprodan i premješten u Boćarski dom, a osim toga, dokazani njuh Tončija Huljića prepoznao je propulzivnost scene pa je s reperima Krešom Bengalkom i Vojkijem V snimio pjesmu “Pasta Italiana”. Pjesma je, naravno, odmah postala hit i u manje od mjesec dana na YouTubeu ju je pogledalo više od 700 tisuća ljudi. A 2017. je godinu, i to ne samo u hip-hopu, zapravo obilježio refren koji nije pristojno prenijeti u Večernjaku. Pjesma “Gaber” Krankšvestera, koju je primjerice portal Muzika.hr proglasio pjesmom prošle godine, opisuje non-stop aktivan život ispunjen narkoticima na plesnom podiju.
– Nama je to bila samo dobra pjesma od koje smo očekivali određeni uspjeh, ali ove brojke i ovu popularnost nismo. Naravno, s tim dolazi i činjenica da će nas mnogi još dugo povezivati s “Gaberom”. I to je neizbježno – govori dvojac iz Krankšvestera. Sett i 3ki Stil ne skrivaju da je prva stvar koja ih asocira na Krankšvester – dobra zabava.
– Naša je namjera u prvom redu bila stvoriti zabavan bend koji neće drviti po socijalnom angažmanu, nego stvoriti glazbu u kojoj možeš uživati mrtav pijan u subotu navečer – objašnjavaju dečki. Koliko je socijalna angažiranost krasila nekadašnju rap-scenu, toliko se neki izvođači danas klone. A nitko je se ne kloni više od Krankšvestera. Jer dok 1997. godine u “Hrvatskim velikanima” Tram 11 repa: “Bilo mi je bolje nekad kad bila je inflacija”, Krankšvester danas viče: “Preko tjedna gospoda, vikendom smo gamad”.
– Jednostavno nismo htjeli biti još jedna rap-grupa koja će naricati nad sudbinom malog čovjeka jer postoje ljudi koji to rade daleko bolje od nas, a još je više onih koji to rade očajno pa se stvara ta kakofonija dosadnih narikača koje neprestano pričaju jedno te isto – objašnjavaju dečki koji za sebe kažu da, dok drugi vraćaju “zlatno doba rapa”, oni prizivaju nešto sasvim drugo, “mračno doba hrvatskog dancea”.
Situacija za repere danas, kažu oni, zaista dugo nije bila bolja, a žanrovska ograničenja praktički više ni ne postoje.
– Ovo je najsnažnija scena koju smo imali od velikog hip-hop booma s kraja devedesetih. Ponovno se o hrvatskom rapu masovno piše, a to je vrlo često znak da je vrijeme da se sve ponovno povuče u underground kako bi nastalo nešto novo i zanimljivo – zaključuju momci iz Krankšvestera koji su nedavno izdali četvrti album. A u tom bujanju hrvatskog rapa najbolje su prošli mladi bendovi.
– Nedavno sam u bolničkoj čekaonici čuo stariju gospođu koja govori da joj je Stoka baš super dečko i umro od smijeha što ona uopće zna tko je on – opisuje Riđi Riđ iz benda High5 trenutak kada je shvatio da je hip-hop ponovno dosegao glazbeni mainstream. Riječ je o jednom od najpopularnijih mlađih bendova žanra koji je upravo izdao svoj drugi album “BackStageBoys”. Izdao ga je, naravno, na internetu koji je novoj generaciji repera omogućio ono što je već godinama središnji san rokera – neovisnost.
– Ljudi doslovno sami naprave album, sami ga produciraju, sami izmiksaju, sve o svom trošku. Nikakve izdavačke kuće nisu uključene, nikakav biznis pa nitko ne stoji iza nas – objašnjava Riđi, kojem se život u posljednje vrijeme dobrano vrtio oko tog albuma. Dečki iz High5-a naglašavaju da su bili sretni što su na scenu stigli upravo kada je na njoj toliko velika koncentracija kvalitete i pozornosti, no oni su isto tako bili i jedan od prvih bendova novog, sve popularnijeg podžanra, imena trap. Taj je hip-hop stil nastao na jugu SAD-a i njime dominira specifičan, prepoznatljiv beat, uz često tmurne tekstove. A unatoč tomu, izvođači redovno naglašavaju da im je glavni cilj - zabava.
– Kada mi kažu da sam fejk, nasmijem se. Pa naravno da jesam, ne znam nijednog rap-izvođača koji to nije bio – govori Hladni iz High5-a, pjevač refrena na dosad najvećem hitu benda “Mama, napokon sam uspio” o kojem naslov sve govori.
No, u razgovoru s dečkima ne čini se da sami sebe shvaćaju preozbiljno. Iako velik dio vremena odvajaju za glazbu, imaju i “prave” karijere, kažu. Izdvaja se posebno najozbiljniji među njima, Snajper, koji govori o svojem poslu kustosa u Hrvatskom povijesnom muzeju.
– Šefovima se sviđa i naš stil i naša glazba. Posebno im je dobar “onaj čupavi”, kako zovu Riđija – otkriva Snajper. I dok High5 čine dečki kasnih 20-ih, još je mlađi trojac iz Kuku$a. Oba su benda dio kolektiva Triestri, skupine umjetnika, repera i jednostavno prijatelja koji je izrodio ova dva trap-sastava. Kuku$ čine trojica repera: Iso Miki, Goca R.I.P. i Hilj$on Mandela, a sami za sebe kažu: “Dok drugi stvaraju rap, mi stvaramo glazbu”.
– Napravili smo odmak od stare škole rapa. Iako mi njih poštujemo, naročito Targeta iz Tram 11 koji nam je puno pomogao, često nam se čini da oni nas baš i ne pa smo znali pročitati u intervjuima da se trap-pjesma “može snimiti u pet minuta”. No, dolaskom trapa promijenio se ritam, a time i protok riječi. Uz to, neki pripadnici stare škole reći će da su bolji od nas, samo da bi privukli publiku – govore momci. Kuku$ovci su nedavno izdali album “Anđeli i bomboni”, a također ističu da su na scenu došli u pravo vrijeme.
– Publika je taj zvuk čekala, a nitko ga nije isporučivao osim High5-a. Ide nam u korist to što glazba koju radimo postaje istodobno komercijalna. Naša je prednost to što smo drukčiji pa fanovi nikad ne znaju što mogu očekivati od nas. Ima kod nas i rock, psihodeličnih ili gospel-dijelova – objašnjavaju, a svoju publiku opisuju s dvije riječi: mladi i vjerni. Ne sviđa im se kada im poneki fanovi kažu da su im idoli.
Teško je voditi monoton život
– U suštini isti smo kao i oni, samo smo uzeli stvar u svoje ruke. Fokusirali smo se na ono u čemu smo najbolji i napravili nešto iz toga, a to svatko može. To je cijela priča Kuku$a, likova koji su na dnu i idu prema vrhu. Koliko će puta još pasti i dići se, nebitno je, ali znaju da neće odustati – zaključuje Hilj$on Mandela. Nasuprot reperima koji, često čak i kad im u spotovima prevladavaju tmurni tonovi, uz svoj rad vežu zabavne asocijacije, stoji Krešo Bengalka, stup splitske rap-scene. Ranije poznatiji kao član benda Kiša metaka, Bengalka se uspeo možda na sam vrh novije generacije repera, i to s titulom “kroničara priča s ulice s desetljetnim stažem”. Pjesme poput “U glavu” svjedoče da se Bengalka nije odmaknuo od socijalnih tema. Dapače.
– Svaki moj tekst faza je koju sam nekad u životu proživio ili se u njoj trenutačno nalazim. Teško je voditi monoton život, a imati raznolike tekstove, ja se uvijek trudim sjetiti se drukčijeg načina razmišljanja koji sam nekad imao i pretočiti ga u tekst ili note. Tako uspijevam izvući istinu na vidjelo i ono što govorim zvuči dovoljno vjerodostojno da bi se prosječnom slušatelju svidjelo – objašnjava svoju poetiku splitski reper.
– Hip-hop je postao spoj više žanrova. Mene i dosta mojih kolega u ovoj branši ne povezuje ništa drugo osim samog rapa kao načina izražavanja. Ono što ja govorim i ono što govore drugi dijametralno je suprotno gledanje na istu stvar – opisuje on. No, splitski reper ne misli da je rap još dosegao vrh popularnosti.
– Rap-glazba sve je popularnija, ali nije još uzela tolikog maha da postane mainstream, jer u tom slučaju pop bi postao underground što je nemoguće – zaključuje Krešo Bengalka.
