U životu Marina Ivanovića Stoke stvari su se posložile baš onako kako treba. Iako je dugo vodio bitku s ovisnošću, ovaj reper s Kvatrića uz čije su hip-hop hitove rasle mnoge generacije pronašao je svoje svjetlo.
Odlučio je pokazati svoje novo lice, lišeno poroka koje mu je godinama uništavalo život. Svoju životnu lekciju 36-godišnji reper pretočio je u predstavu “Stara škola kreka – iz tame u svjetlo” čija je svečana premijera predviđena za ponedjeljak 19. veljače u zagrebačkom Satiričkom kazalištu Kerempuh, nakon tog mu predstoji i veliki obljetnički koncert u Tvornici kulture u Zagrebu, gdje će 2. ožujka proslaviti dvadeset godina karijere.
Kakve su reakcije na pretpremijernu izvedbu predstave?
Bilo je super, zaista nevjerojatna atmosfera. Bilo je tristotinjak ljudi i dogodilo se točno ono što sam i očekivao. Htjeli smo napraviti da publiku dotaknemo pričom i jako sam sretan što mislim da nam je uspjelo. Iskreni osmijeh i suze sve su mi rekli.
Imate li tremu pred izlazak na scenu?
Ogromna trema je prisutna. Ipak je to nešto što radim prvi put i još važnije, prvi put izlazim na pozornicu bez maske Stoke. I kroz ovu predstavu sam ranjiv i emocije su transparentne pred ljudima.
Iako ste već dvadeset godina na sceni, kazalište je za vas jedna potpuno nova grana umjetnosti. Koliko su trajale pripreme od ideje do realizacije i kako ste se pripremali za ulogu?
Pripreme su trajale oko sedam mjeseci. S Petrom Radin radio sam selekciju teksta. Znali smo otići do Maksimira i snimati na diktafon moje “ružione” u životu i od tog smo onda uzeli one najbolje, najzanimljivije dijelove. Nakon toga sam se počeo nalaziti s redateljem Marijem Kovačem. Odlično je što sam imao stručne savjete i puno su mi pomogli, ali u konačnici je to moja priča i ja ju sam moram znati ispričati.
Što očekuje publiku koja će tek doći pogledati predstavu?
Riječ je o jednoj univerzalnoj priči koja se tiče svakoga; mene, gospođe za susjednim stolom, čovjeka za šankom… Riječ je o jednoj tabu temi koja je sveprisutna, a mi se sramimo reći: “Frend mi je narkoman, sestra mi je narkomanka.” Vjerujem kako nitko tko dođe neće ostati ravnodušan, u pozitivnom ili negativnom smislu.
Koliko zapravo ima glume u ovoj predstavi?
Tu nema glume. Ja sam tu u potpunosti ogoljen. To sam ja. To je moja priča.
Ima li interesa da ovu predstavu izvedete, primjerice, u nekoj obrazovnoj ustanovi?
Da, počele su mi se javljati neke škole u kojima bi voljeli da odigram predstavu. Ja bih zapravo volio da to postane svojevrsna lektira u školama. Nije isto kad o ovisnosti u školama govori jedan psiholog od kojega djeca puno bolje znaju o drogama ili kad o tome govori liječeni ovisnik, koji se drogirao dvadeset godina. Ja tu moram znati kako poručiti nešto pametno, a da to nije prepričavanje neke moje “ružione” pa da klince još više potaknem na to, već moram to okrenuti na takav mrak da se oni šokiraju i preplaše.
Stvara li neki dio predstave posebni izazov za vas na sceni?
Ima dva dijela predstave u kojima se svaki put rasplačem. Riječ je o dijelovima gdje pričam o obiteljskim dramama i susretima sa smrću. To su zaista dirljivi momenti.
U vezi ste već gotovo godinu dana s Jasnom Saletović. Kako vam je u vezi?
Jako lijepo. Ona je moja muza. Moja velika ljubav. Puno toga radimo zajedno. Odlazimo na vjeronauk, u teretanu, obožavamo se voziti u autu, pustimo si neku glazbu i samo se vozimo, a najdraže nam je ušuškati se pod dekicu i pogledati neki film. Dosta mi je izlazaka i mislim da sam toga imao i previše u životu. Ona je miran tip, voli da smo kod kuće. Zbog nje sad jedva čekam doći u stan u kojemu me prije nikad nije bilo.
Kako ste proslavili Valentinovo?
Mi to ne slavimo. Smatram da, kad si u ljubavi i u lijepom suživotu s nekim, svaki dan treba biti Valentinovo. Maleni znakovi pažnje trebaju se davati i izvan tog datuma. Netko čeka taj dan da bi svojoj voljenoj kupio buket cvijeća, ja ga kupujem svaku subotu.
Viđate li se s roditeljima?
Imamo sreću da živimo dosta blizu, pa se unatoč obvezama vidimo. Dođemo k njima, onda nam mama skuha.
U vašem se životu trenutačno događaju divne stvari. Žalite li možda što one nisu došle ranije?
Ne, ja ne mogu promijeniti ono što sam napravio, ali do ovih lijepih stvari ne bi nikad došlo da mi se nije dogodila ovisnost. Moja ovisnost me izgradila kao osobu. Dala mi je znanje kakvo rijetko tko može imati. Ja sam preuzeo znanje svih psihologa i psihijatara s kojima sam razgovarao i proživio u konačnici sve to. Ja sam pročitano štivo proživio u praksi i to je jedna potpuno nova dimenzija.
U zagrebačkoj Tvornici kulture, 2.ožujka slavite dvadeset godina karijere. Što publiku ondje očekuje?
Očekuje ih šou. Edo Majka, Nered, Target, General Woo, Bizzo, Renman, Baby Dooks, Smoke Mardeljano, K.R.A.S.T., Stupni, DJ Makro Polo. Bila mi je velika želja okupiti na jednom mjestu repere koji su zaslužni za hip-hop u Hrvatskoj. Da klincima koji su tad imali pet godina dok smo mi sjedili na Radiju 101 i freestyleali pokažem kako to izgleda kad nas deset sjedi za stolom i baca freestyle. Kad zarepa nas deset koji smo to krenuli raditi zajedno, to je jedna energija.
Kako gledate na današnju hip-hop scenu kod nas?
Ima jako talentiranih klinaca. Današnja ekipa slaže nevjerojatne stihove i iznimno sam ponosan na njih. Imam u pripremi jedan talent-show “Stoka traži novu rap-zvijezdu”, kamo se mogu prijaviti svi koji žele repati i u dvanaest epizoda doći ćemo do velikog finala gdje ćemo od pet finalista izabrati pobjednika.
Kakve su reakcije na novi album “Stara škola kreka iz tame u svjetlo” koji je objavljen u prosincu prošle godine?
Genijalne. Ostao sam dosljedan svom gangsta rapu i to publika prihvaća i prepoznaje. Nastupati danas, u odnosu na neka prošla vremena drukčije je, nova je publika, nova je energija, ali je i dalje veliki gušt i uživam na svakoj novoj gaži.
Koga biste željeli vidjeti u prvim redovima na premijeri u ponedjeljak?
Nikog. Prva tri reda bi htio da su prazna, reflektor mi taman tuče u oči i ne vidim dalje od trećeg reda. Samo se želim koncentrirati, ionako me strah i imam tremu.
KAKO SE PRIJAVITI NA TAJ TALENT SHOW?