Ivo Gregurević ispraćen je na vječni počinak u svojoj rodnoj Donjoj Mahali nadomak Orašja, koju nikada nije zaboravio i kamo se uvijek vraćao.
Pretijesno je bilo mjesno groblje Karaula za sve prijatelje i štovatelje koji su se u 14 sati došli oprostiti od tog glumačkog genija. "Ivo, hvala ti! Tvoja Donja Mahala i Orašje" stoji na plakatu uz cestu koja vodi od ulaza u grad, praktički od granice s Hrvatskom, pa do njegove skromne, ali lijepo uređene kuće.
Lampioni su gorjeli duž cijeloga tog poteza, poput putokaza. Istim tim putem, slijevale su se doslovce kolone ljudi, pristiglih iz cijele Hrvatske, BiH, ali i šire regije. Tijelo Ive Gregurevića dovezeno je u ponedjeljak navečer s Mirogoja u njegov dom u Ulici oslobođenja u Donjoj Mahali.
- Običaj je kod nas da pokojnik prenoći u kući, a muškarci bdiju uz njega. Tri posljednje večeri smo i molili za njegovu dušu – kaže nam Jelena Pejić. Ona je Gregurevićeva prva susjeda pa ga poznaje od malih nogu.
- Pamtit ću ga prvo kao dobrog i domaćeg čovjeka, a onda kao glumca. Prije Božića smo se posljednji put vidjeli, kada je dolazio kući. Uvijek bi nas sve susjede obišao – nastavlja Jelena. Uz suze, glasno jecanje i bol, Ivini najmiliji, ali i oni koji su ga poznavali samo preko filmskog platna, ispratili su njegov lijes oko podneva na groblje.
- Ja sam iz drugoga sela, došao sam mu odati počast jer sam oduvijek volio njegove filmove. Puno je toga učinio za Posavinu, cijeli narod žali za njim – govori Ivo Brkić. Brojna poznata lica iz svijeta filma, književnosti, općenito umjetnosti mogla su se vidjeti na groblju Karaula.
- Ljudski um i duša ne mogu shvatiti tu vrstu odlazaka u ovako kratkome roku. To je možda s jedne strane i lijepo, jer danima pričamo u uspomenama koje ostaju, a ono što je predivno jest to što svaka za priča završava osmjehom, anegdotom. Ivo se humorom borio protiv svakog problema, znao je svakome prijatelju i suradniku olakšati život upravo briljantnom duhovitošću – rekao nam je glumac Goran Navojec. O tome kakav je bio profesionalac, ne treba, kaže, trošiti riječi.
- Puno nas je radi njega upisalo akademiju i počelo se baviti ovim poslom. Puno je nas glumaca kojima je na neki način bio otac. Ono što je u našem poslu lijepo jest što je jedan takav talent vječan, i mlade generacije moći će gledati njegove serije i filmove baš kao i suvremenici. Oformio je Dane hrvatskog firma u Orašju i na nama je da to ostane na nivou i bude njemu u čast. Komotno bi se mogli zvati Dani hrvatskog filma Ive Gregurevića – dodao je Navojec.
- Branko Schmidt ne bi bio Branko Schmidt bez Ive Gregurevića – rekao je Schmidt, referirajući se na izjave kako hrvatski film bez Ive Gregurevića ne bi bio hrvatski film.
- Prvi igrani film u mom životu 1982. snimao sam s njim i Fabijanom Šovagovićem. Oba su umrla na Novu godinu, ja bih Novu godinu ukinuo, dekretom! Moji najbolji prijatelji odlaze na Novu godinu. U Orašju sam kao doma, on me upoznao s Posavinom, snimili smo i prvi posavski film "Put lubenica." Moj drugi dom je Posavina, moj najbolji prijatelj je Ivo Gregurević, moj vjenčani kum. Imam čast nositi križ na sprovodu, nadam se da ću ga uspjeti odnijeti – potresen je bio Schmidt.
- Poznavala sam Ivu iz Zagreba, ali sam ga pravo upoznala ovdje u Donjoj Mahali, zato sam i došla tu na ispraćaj. Sve te priče čula sam iz prve ruke, kako se igrao filmova s dječacima iz svoje ulice, kako su zavoljeli filmove, kako su odrastali... On će ležati sa svojim prijateljima uz koje je uvijek bio, i uz svoju Savu koju je najviše volio. Ivo, počivaj u miru – emotivna je bila Julijana Matanović.
Baš kao i na zagrebačkom Mirogoju, zvuci njegove omiljene pjesme "Milovo sam garave i plave", iz tamburica vinkovačkog sastava Dike, parali su zrak i na mahalskoj Karauli. Glumica Anja Šovagović Despot zapjevala je "Golubice bijela".
- Važno je o Gregureviću govoriti, važno je govoriti o tome kako je Ivo još davno postao institucija hrvatske filmske, televizijske i kazališne umjetnosti. Institucija hrvatske kulture i duše u njezinu iskonu. Kada je Ivo koračao filmskim setom, ispred kamere je koračao talent sam. Može se reći kako je svaka njegova uloga posebna i blistava škola glume. Precizan u izrazu, savršeno iskren, bolno tužan, nikada dramatičan, uvijek moćan – rekla je ona u oproštajnom govoru.
Jučer su se na zagrebačkom Mirogoju od Gregurevića dirljivim riječima oprostili njegovi kolege glumci.
– Bio si general glumačkog zanata. Bio si general hrvatskog glumišta i general hrvatske glume. I kada si generalski zatražio da ja pjevam, ja bih pjevala. Pjevala sam na seoskim zabavama, na telefon, na tulumima, na otvaranju Dana hrvatskog filma u Orašju. Uvijek kad si ti naredio – rekla je Anja Šovagović-Despot.
Velik čovik, čestit Hrvat