Tereza Kesovija je povodom blagdana svetog Vlahe s prijateljicama posjetila svoj Dubrovnik i svoje Konavle i otkrila je kako joj je bilo božanstveno jer se susrela s prijateljima koje nije dugo vidjela i bila je ganuta njihovom pažnjom. U razgovoru za 24 sata ispričala je i kakve emocije i uspomene su joj se vratile dok je prolazila Cavtatom. Naime, prisjetila se početka rata kada je ostala bez svog doma.
- Kad smo došli u Cavtat, sjetila sam se kako sam spašena Božjom voljom. Bio je to moj jaki krik, rasplakala sam se kad sam se sjetila. Prolazili smo kraj uvale Tiha, bilo je to 1991. godine. Iz kuće sam uzela samo jednu torbu, što je uopće moglo i stati u nju. Na sebi sam imala bijelu jaknu, sinovu, možda me ona i spasila. Bila sam u konvoju s promatračima, u kombiju između dva tenka, a zlokobne topovske cijevi bile su posvuda, pješadija razularena. Zaustavili su nas, a prljavo strašilo uperilo je prst u mene. Tad je jedan Englez rekao da sam s njima i da me puste. Imala sam i velike naočale jer sam ranije bila na operaciji očiju i valjda me nije prepoznao. Nedugo potom spalili su i moj dom. Kad se sjetim takvih stvari, ono dijete u meni zaplače - opisala je pjevačica.
U Zagrebu će uskoro dobiti francusko odlikovanje za doprinos u odnosima u kulturi Hrvatske i Francuske.
Ne vjerujem joj ništa, naročito jer je pričala kako u Beograd stupiti neće, kamoli pjevati, zbog onog što su joj učinili dolje na imovini. Da znam, bio sam i vidio, šteta je bila neizmjerna, no ova "diva" nije odoljela šuškavim dinarima!! Fuuuj!