Budući da je Prljavo kazalište 2009. otvorilo Arenu Zagreb prvim koncertom u novoj dvorani, ima simbolike u tome da su deset godina kasnije prvi koji su rasprodali dva koncerta u njoj. Bend za najveće prostore oko tridesetak i nešto tisuća ljudi vidjet će u Areni Zagreb koju su u petak navečer razdrmali prvim nastupom, s drugačijim programom, kao blagu reminiscenciju na legendarni koncert na Trgu Republike 1989.
Blagu jer situacija ne može biti različitija nego tada, ali su u set listu na početku uključili pjesme koje su svirali na toj turneji i rijetko kasnije. Odavno osposobljen stroj na najveće pozornice i "mljevenje" masovne publike, od početka sa "Sve je lako kad si mlad" i erupcije u krcatoj Areni, mogli smo pomisliti da gledamo standardnu predstavu Kazališta. Samo, ovi standardi vodeći su kod nas, od veličine odlično dizajnirane pozornice s dva trokuta-produžetka u publiku, nekoliko videoekrana, do inventivne rasvjete, konfeta, vatre, balona i ostalih atrakcija, "napucane" svirke, ali donose još nešto važnije.
A to je emociju izgaranja s publikom koju pogone prilično brze pjesme, jer Kazalište još uvijek svira "antigerijatrijske", energetski nabijene koncerte bez puno staračkog "srednjeg tempa". U prvih deset brzih pjesama izguranih s bubnjarom Tihomirom Filešom i novim, scenski aktivnim basistom Markom Karačićem, publika je čula "Groblje slonova", "Korak od sna", "Moja je draga otišla u armiju", Dobar vjetar u leđa", "Susjedi" i druge s ondašnje turneje, skupa s referencama na Crveni trg, KGB i armiju kao tadašnje znakove vremena. Tada ih nije dobila niti publika na Trgu, gdje su skratili koncert radi opće pomutnje.
Sparene s hitovima "Pisma ljubavna", Zaustavite zemlju" i "Kiše jesenje" odsviranim bez prekida, prouzročile su potres na najgornjem rangu punih tribina i parketu. Blok laganica nakon novijih "Šteta što je kurva" i "Djevojka od milijun dolara", dočekan je kao predah u poluvremenu. Ne i za Mladena Bodaleca koji kao frontman uspijeva kontrolirati čitavu dvoranu, kao i Jasenko Houra čiji iskrzani rifovi na gitari znače puno više u zvuku benda nego su mnogi toga svjesni.
Paljenje mobitela, pjevanje publike i eruptivne reakcije opet su pokazale da se sve nalazi u - pjesmama. Zakopalo je Kazalište dobar broj poznatih balada, a u medleyju sa saksofonistom, u "Ako tražiš nekoga" koju je otpjevao Houra, pridružila se i violinistica Ivana Čuljak čije su se dionice fino sparile s gitaristom Damirom Lipošekom-Keksom i Juricom Leifauffom na klavijaturama. Nakon funky verzije "S vremena na vrijeme", Jajo Houra preuzeo je mikrofon u country raspašoju "Slaži mi" i neizostavnom dramskom trenutku "Heroja ulice" s dugim Keksovim solom. Dvorani rasvijetljenoj mobitelima kroz smijeh je poručio "snimite slike i pošaljite u Njemačku, ili već gdje je tko nestao".
Prvi dio nastupa od skoro 30 pjesama nakon "Korak po korak" i ubrzane "Ipak", završen je s himničnim"Lupi petama" i "Mojoj majci".
Niti nakon prvog bisa sa "Ne zovi mama doktora" i "Previše suza u mom pivu" nije bio kraj hitovima. Tek nakon "Mi pijemo" i "Marine", dva i pol sata šampionskog nastupa, kojem je u predizbornom naletu prisustvovala i Kolinda Grabar- Kitarović, dovršeno je drugim bisom sa "Crno bijelim svijetom" i pozdravnom "Laku noć tebi Zagrebe". Nakon čega je "mokra" dvorana posvjedočila da im je, možda ne sve, ali ovo svakako, lako i kad više nisu tako mladi.
Band moje mladosti. Igrali smo skup nogomet u Kuslanovoj, biljar kod grofa, pili kavu u Teatru. I uvijek su svi skup bili toliko normalni, nikad nisam imal osnecaj da sam s zvijezdama nego s prijateljima. Jer " ja ja nemogu mirovati dok svira rock'n roll"....