National Geographicova dokumentarna serija “Priča o Bogu” došla je do svoje treće sezone. Novi dio serijala koji govori o duhovnosti podjednako koliko i o čovječanstvu, u Hrvatskoj se počeo se prikazivati prošle nedjelje. U povodu toga napravili smo intervju s jednim od producenata serije, Jamesom Youngerom.
Jesu li se vaša shvaćanja religije promijenila za snimanja ove tri sezone “Priče o Bogu”?
Stvarajući ovu seriju, moji su se pogledi na religiju definitivno promijenili. Odrastao sam u neformalnom kršćanskom duhu, nisam intenzivno prakticirao vjeru. Nisam toliko znao ni o budizmu ili hinduizmu, judaizmu, islamu. Iznenadite se kada shvatite koliko su slične predodžbe o, primjerice, reinkarnaciji ili raju, ako ne i iste. Publiku je privukla i mudrost u tim religijama, koliko ljudi potroše vremena razmišljajući o velikim životnim pitanjima i dođu do odgovora koji vas zaista natjeraju da razmislite.
Jeste li na početku mislili da će biti toliko materijala o religiji da možete napraviti tri sezone?
U prvih šest epizoda prve sezone bavili smo se najbitnijim stvarima, stvaranjem, reinkarnacijom, dobrom i zlom. Onako kako to religija i tradicija vide. Nakon što smo napravili tri sezone, mislim da bismo mogli napraviti i četvrtu ili petu, još se dosta tu ima reći.
Je li bilo opasnih situacija na putovanjima za snimanja serije?
Doista smo bili u vladinom smještaju u Sjevernom Vijetnamu, no to nije bilo nešto opasno, bili smo na sigurnom. No, ni drugdje nismo naišli na situacije koje bismo mogli nazvati opasnima. Imali smo, doduše, nekih nevolja u kršćanskim crkvama u Izraelu, Jeruzalemu. Riječ je bilo o grčkim frakcijama u Bazilici Svetog groba u Jeruzalemu. Ove sezone imali smo jednu situaciju u Bazilici rođenja Isusova u Betlehemu između grčkih i armenskih pravoslavaca te još nekih frakcija. No, to je otprilike bilo to.
Sigurno ste upoznali i niz zanimljivih osoba na lokacijama snimanja?
Definitivno je bilo zanimljivih osoba koje bismo mogli upoznati. Odmah mi tri padaju na pamet. Jedna je rimokatolički egzorcist u Rimu, riječ je bila o jednom od najvažnijih egzorcista u Vatikanu. Nisam do tada znao koliko je to ozbiljan i neobičan posao. Onda je svakako jako zanimljiv poglavar samostana Ka-Nying Shedrub Ling u Katmanduu, Chökyi Nyima Rinpoche, kojega je Morgan upoznao već u prvoj sezoni. Riječ je o osobi neobične topline, magnetizma, kada ste u njegovoj blizini, doista osjetite kao da vam se duša napaja nekom mudrošću. Pa je tu jedna osoba koja nije duhovni vođa po tituli, ali jest u životu, to je jedan gospodin islamske vjeroispovijesti koji je oprostio ubojici svojeg sina. Uzbudljivo je bilo gledati ga kako grli ubojicu svojeg sina. Nevjerojatno je kako duhovna čistoća to čini mogućim.
Kako Morgan Freeman uspijeva praktično istodobno raditi seriju o znanosti i seriju o religiji?
Radio sam obje te serije. Znanost je potraga za znanjem i ima određena pravila. No, ima nekih pitanja na koja znanost ne daje odgovore, poput što se događa kada umremo, zašto smo uopće ovdje, imamo li dušu. Ta pitanja kao da su vječni misteriji. I tada na scenu stupa religija pokušavajući odgovoriti na te misterije održavajući tu radoznalost. Mislim da znanost i religija mogu živjeti jedna pored druge.
Zašto su ljudi, barem u nekim dijelovima svijeta, i dalje duboko religiozni?
Religija i kultura pomiješani su na mnogim mjestima. Primjerice, i u Hrvatskoj slavite Uskrs, a to je vrijeme koje provodite sa svojom obitelji, dakle život i religija tada se miješaju. Naravno, ljudi nisu religiozni samo iz tog razloga nego i zato što imaju pitanja o životu na koja znaju da ne mogu odgovoriti, pa onda traže utjehu i novo potvrđivanje, što je opet nešto što ih podupire u trenucima kada im treba podrška. Pokušavali smo doći na jedno mjesto čuda u Bosni i Hercegovini kada smo radili drugu sezonu. No, mi snimamo u jedno vrijeme, svetkovine se održavaju u neko drugo. Također smo istraživali bogumilsku tradiciju u Bosni, što nam je također bilo zanimljivo. I nisu to bile jedine priče, no opet, često se ne poklope termini. Morgan je bio u Sarajevu prije nekoliko godina i njemu se svidio taj dio svijeta.
Ove sezone vidjet ćemo emisiju o sotoni. Vjerujete li da postoji?
Kada o tome razmislimo, shvatimo da imamo dobre i zle tendencije u nama samima. Možete to zvati kako god želite, sotonom ili bogom u sebi, no riječ je o dobrim i lošim razmišljanjima, biti sebičnim ili suosjećajnim, na vama je da odaberete stranu. To je jednostavno u nama samima, sami određujete svog đavola, hoće li on biti fizičkog ili metaforičkog oblika.
Jedna epizoda govori o božanstvima među nama. Postoje li doista takvi ljudi?
To ovisi o vjeri. Za kršćane je Isus više biće, u Katmanduu je to poglavar samostana, drugdje netko drugi. Netko drugi se ne bi s njima složio, no mislim kako smo usmjereni na to da tražimo božansko na Zemlji, jer Biblija kaže da je Bog stvorio ljude po svojem liku, pa tražimo božanstva u našem obliku. Tako postoji aspiracija da se razumije kako bi to bilo da ste savršeni poput Boga.
