Je li umro ili je preživio? Pitanje je to koje ostaje visjeti u zraku nakon što se počne vrtjeti odjavna špica kultnog vesterna "Shane", koji je u kinima prvi put prikazivan prije točno 70 godina. Nakon okršaja, u vječnoj borbi dobra i zla, u kojoj ubija zlikovca, zla braća na njega potežu pištolje. Shane uzvraća, no i sam bude pogođen. Popne se na konja i odjaše. – Shane, vrati se! – zove ga dječak Joey, s kojim se netom oprostio, kazavši znamenitu rečenicu: "Joey, there's no living with a killing." Shane se ne vraća. Vidimo ga kako jaše preko vrha brda, u sumraku, pogrbljen u sedlu. Ne znamo je li ozljeda bila smrtonosna ili je zaliječio ranu i negdje nastavio život, na kraju ere revolveraša koji su desetljećima sijali strah i izazivali divljenje na Divljem zapadu.
– Otac, majka i ja godinama smo raspravljali je li Shane pao s konja ili nije... Ja sam sklon vjerovati da jest, majka da nije, a otac nije bio siguran – kaže nam redatelj Vinko Brešan, koji je taj film odgledao tridesetak, a možda i četrdeset puta. Puno mu znači i kao redatelju, ali i osobno, emocionalno, jer se "Shane" često gledao u krugu obitelji. Otac Ivo Brešan, poznati književnik, jako ga je, naime, volio.
– Otac je nabavio VHS kazetu i gledao ga valjda svaka dva tjedna, a ja zajedno s njim. Veličanstven film! Ideja da iz dječje vizure gledamo klasičan vestern i priču o klasičnom junaku jednostavno je fenomenalna i u to doba potpuno nova. Redateljska izvedba je briljantna. Veličanstvena kamera, mizanscena, a odabir glumaca perfektan. Jack Palance vjerojatno je najveći negativac ikad viđen u vesternima. Sama priča je jednostavna, gotovo simplificirana s jedne strane, ali s druge strane ulazi u neke vrlo zanimljive psihološke nijanse. Ta kombinacija, i još iz vizure djeteta, čini čuda, oduševljava vizualno i emocionalno – kaže nam Brešan.
VEZANI ČLANCI
Shane je vješt revolveraš s tajanstvenom prošlošću. Pojavljuje se u dolini u slabo naseljenom teritoriju Wyominga 1889. godine. Dolazi do farme obitelji Starrett s nakanom da se okrijepi i ode dalje, prema sjeveru, do "nekog mjesta na kojem nikad nije bio." Kad shvati da je obitelj na meti pohlepnog i beskrupuloznog stočara Rufusa Rykera koji želi otjerati doseljenike i zauzeti zemlju na koju ovi imaju pravo prema zakonu o posjedu, odluči ostati. Joe Starrett, koji farmu vodi sa suprugom Marian i sinčićem Joeyjem, zaposli ga na ispomoći. Rykerovi ljudi uporno maltretiraju farmere ne bi li napustili plodnu dolinu. Jednom prilikom Shane odlazi u grad po potrepštine i svraća na piće u salun u kojem piju Rykerovi ljudi koji ga ismijavaju. On ih ignorira pa ga neki čak vide kao kukavicu, no već sljedeći put obračunat će se šakama, a na kraju i pištoljima. Ryker angažira Jacka Wilsona, ozloglašenog revolveraša, koji sije teror u gradu i ubija. Doseljenici raspravljaju o odustajanju i napuštanju doline, no nakon što jedna od farmi izgori u požaru, odlučuju nastaviti borbu. U završnom okršaju Shane ubija Wilsona, Rykera i njegova brata, no i sam je ranjen.
– Koliko god je to simplificirana priča, s klasičnim junakom i klasičnim negativcem te moćnikom koji želi istjerati pošteni svijet, odnosi među svim tim licima zapravo nisu nimalo jednostavni. Odnosi između Shanea i para koji ga je primio u kuću vrlo su kompleksni. Kako su sve to dobri i pristojni ljudi, nikad se ne prijeđe granica koja se među takvim ljudima i ne smije prijeći. To je film o pristojnosti, dobroti i civiliziranosti koja se suprotstavlja zlu. Ocu je film bio zanimljiv iz istog razloga kao i meni. Kako je on bio književnik, privlačila ga je priča i emocija, način na koji redatelj pripovijeda. To je mitska priča. Svi smo mi duboko vezani za Shanea. Želimo da Shane dođe u naše živote, identificiramo se s njim... To je moć koju taj film ima – ističe Vinko Brešan.
GALERIJA Pogledajte kako su poznati domaći glumci izgledali prije 18 godina na snimanju serije "Bumerang"
"Shane" je vestern Paramount Picturesa iz 1953., hvaljen po odličnoj priči, ali i po svojoj pejzažnoj kinematografiji, montaži, izvedbi i doprinosu žanru. To i ne čudi jer je stajao puno u ono vrijeme, više od tri milijuna dolara. Prvi je film projiciran na "ravnom" širokom ekranu, formatu koji je Paramount izmislio kako bi publici ponudio panoramu širu od one koju su gledali na televizorima. Za premijeru studio je zamijenio ekran u Radio City Music Hallu većim. "Shane" je izvorno objavljen u travnju 1953. s konvencionalnim optičkim zvučnim zapisom, ali kako je njegova popularnost rasla, novi stereofonski zvučni zapis s tri zapisa snimljen je i reproduciran na spojenom magnetskom kolutu od 35 mm u projekcijskoj kabini. Zaradio je 114.000 dolara u četiri tjedna, a filmski kritičar Bosley Crowther nazvao ga je "bogatom i dramatičnom mobilnom slikom američke granice" koja je vjerno dočarala gorčinu i strast u svađama koje su postojale između došljaka i stočara. Opisuje, po njemu, uznemirujuće divljaštvo koje je prevladavalo u srcima starih revolveraša koji su tada, prema nepisanom kodeksu, bili legalni ubojice, ali i razumijevanje za osjećaje dječaka Joeyja usred svih napetosti, uzbuđenja i avantura. Taj iskreni entuzijazam i naivne dječakove reakcije donijeli su dodanu vrijednost filmu.
VEZANI ČLANCI
Režirao ga je George Stevens prema scenariju Alfreda Bertrama Guthrieja Jr. i istoimenom romanu Jacka Schaefera iz 1949. Snimatelj je bio Loyal Griggs, nagrađen Oscarom. Iako je bio nominiran u nekoliko kategorija, uključujući i nominaciju za najbolji film i redatelja, jedini zlatni kipić "Shane" je dobio za kameru.
– Oscari su čudna biljka. Ponekad zakolutam očima i u čudu gledam što je dobilo Oscara, a što nije. Američka akademija ima neku svoju logiku. Iz moje perspektive, grozna je nepravda što je "Shane" dobio samo taj jedan Oscar. Samo je snimatelj, da se mene pita, zaslužio dva! Ona scena sprovoda, oni totali, to je tako vizualno dobro riješeno da je to nešto nevjerojatno... – oduševljeno će Brešan misleći na scenu pokopa na groblju na brdu s malom skupinom ožalošćenih oko otvorenog groba, s gradićem u daljini i visokim planinama naokolo.
Zanimljivo je da je glavni zaplet osmišljen prema stvarnom događaju, arhetipskim sukobima stočara i doseljenika u okrugu Johnson u Wyomingu 1892. godine. No nema podataka je li lik Shanea osmišljen prema stvarnoj osobi. Izmišljeni grad i Starrettovo imanje izgrađeni su za film u blizini Kellyja u dolini Jackson Hole, a nakon snimanja su sravnjeni sa zemljom. Ostala je samo koliba Ernie Wright, koju mještani popularno nazivaju "Shaneova koliba".
Shanea je glumio Alan Ladd, koji nije volio oružje pa je s nelagodom snimao scene u kojima se puca. Filmski fanatici uočili su da Ladd u sceni u kojoj dječaka uči pucati – žmiri. Kasnije pak u salonu pištolj drži uperen daleko od čovjeka u kojeg je pucao, a isto je ponovio u sceni u kojoj ubija Rykerova brata.
Redatelju Stevensu Ladd nije bio prvi izbor. Ciljao je na Montgomeryja Clifta, kao što je želio da farmera Starretta odglumi William Holden, a ne Van Heflin. No obojica su bila zauzeta drugim projektima pa je Stevens od izvršnog direktora Paramounta Y. Franka Freemana zatražio popis dostupnih glumaca s trenutačnim ugovorima. U samo tri minute odabrao je Alana Ladda i Van Heflina. U svibnju 1951. Ladd je objavio da je osnovao Ladd Enterprises, svoju vlastitu producentsku tvrtku, za proizvodnju filmova, radija i TV-a. "Shane" je bio jedan od tri posljednja filma za Paramount zbog isteka ugovora. U 50-ima je bio velika zvijezda, a uloga Shanea učinila ga je jednim od deset najpopularnijih glumaca tog vremena. Nakon Paramounta prešao je u Warner Bros.
Za ulogu Marian Starrett izabrana je Jean Arthur, koja je već prije surađivala sa Stevensom u "The Talk of the Town" 1942. i "The More the Merrier" iz 1943., za koji je dobila svoju jedinu nominaciju za Oscar. Poznata je po ulogama u komedijama, no njezin posljednji filmski nastup nije bio u komediji, već upravo u "Shaneu".
Pisac Jack Schaefer bio je zadovoljan filmom, ali ne i odabirom glavnog glumca, koji je, smatrao je, sa 168 centimetara bio prenizak. Schaefer je 1989. izjavio da je njegov lik Shanea trebao biti "mračna, smrtonosna osoba", a intimno se nadao da će Shanea glumiti George Raft.
Stevens je rekao da publici želi pokazati "užase nasilja" pa je koristio zvučni efekt topovskog pucanja iz oružja velikog kalibra u kantu za smeće. Jacka Palancea i Elisha Cooka Jr. dao je opremiti skrivenim žicama koje su ih vukle unatrag kad su bili pogođeni, čime je scena dobila na uvjerljivosti. Povjesničar filma Jay Hyams napisao je da su te inovacije značile novu eru dočaravanja nasilja u vesternima. Slavni redatelj Sam Peckinpah rekao je: "Kada je Jack Palance ustrijelio Elisha Cooka Jr. u 'Shaneu', stvari su se počele mijenjati." Peckinpah je svoj obol uvjerljivosti u prikazivanju nasilja dao u "Divljoj hordi".
Redatelj Woody Allen ocijenio je "Shanea" remek-djelom. To je, smatra, sjajan film koji se može nositi s bilo kojim filmom, bio to vestern ili ne. "Shane", dodao je, postiže određenu poeziju koju, na primjer, "Točno u podne" nema, vjerojatno zato što je i sam Stevens imao nešto pjesničkog u sebi. Film je neka vrsta finog komada poezije, rekao je kad je s novinarom New York Timesa pogledao film.
– Ako je ijedan glumac ikada stvorio lik koji je personifikacija zla, onda je to Jack Palance – rekao je Allen oduševljen glavnim negativcem.
Sav je u crnom, izgleda poetski zao, kao da bi rado ubio čak i tipove koji su ga angažirali kad bi ga kojim slučajem krivo pogledali. Allen se dotaknuo i usporedba Shanea i Starretta. Shane je, kaže, sofisticiraniji, više je putovao i lutao, vidio više različitih strana svijeta. Starrett je jednostavniji. Ali obojica su vrlo dobri ljudi. I hrabri, Jedina razlika je u tome što Shane zna baratati s pištoljem. Woody Allen izdvojio je i scenu kad Shane preuzima kontrolu i farmeru ne dopušta odlazak u grad znajući da će ga tamo sigurno ubiti.
– Uvijek se u životu nadate da postoji netko tko će preuzeti takvu kontrolu, tko će voditi vaše bitke. No to se zapravo događa samo u filmovima. Trenutak koji stvarno želite vidjeti, a nikad nećete, je sljedeće jutro kada ljudi dođu u grad i vide da su i braća Ryker i Wilson mrtvi. Ne može se to vidjeti. A želite. Želite vidjeti kako će reagirati kad vide što je Shane učinio za njih – rekao je Allen za New York Times i zaključio da ne voli misliti da je Shane na kraju filma umro. Više voli vjerovati da je samo ranjen. Shane je znao da je jedini način da stane na kraj nasilju u dolini taj da i sam počini nasilje. – Mora otići tamo i ubiti ih – kazao je Allen.
Film je doista ostavio traga. Prema njemu je 1966. snimljena i TV serija s Davidom Carradineom u glavnoj ulozi, a japanski film iz 1980. "Daleki krik proljeća" ima sličnu radnju. Britanska pjevačica Kim Wilde objavila je pjesmu "Shane" kao B-stranu svog singla "Chequered Love", a u pjesmi Rogera Watersa "The Pros and Cons of Hitch Hiking" iz 1984. postoji stih "Sjećaš li se Shanea?" Na ovim je prostorima veliki hit bila pjesma "Šejn" grupe Haustor. I film "Blijedi jahač" iz 1985. djelomično je inspiriran Shaneom, s Clintom Eastwoodom, koji glumi tajanstvenog stranca koji dolazi u pomoć tragačima za zlatom koje terorizira bogati vlasnik rudnika.
Roger Ebert, ugledni filmski kritičar, ovjenčan Pulitzerovom nagradom 1975., napisao je da, pogleda li se film malo pažljivije, Shane i farmerova žena gaje privlačnost jedno prema drugome. To se naslućuje u sceni u kojoj plešu, a njezin suprug ih značajno pogleda. Kao da nešto naslućuje. Film je, smatra Ebert, puno složeniji od jednostavne moralne igre. Na površini Shane je revolveraš koji želi ostaviti svoju prošlost iza sebe, čovjek koji čezne za onom vrstom domaćinstva kakvu nalazi na farmi u Grand Tetonsu, no netko se mora suprotstaviti brutalnom Rufusu Rykeru koji želi srušiti ograde i pustiti svoju stoku da slobodno luta. Shane zna da će morati napustiti dolinu. Nakon ubojstva nema povratka, bilo ono počinjeno s dobrom namjerom ili ne. Ono ostaje kao biljeg.
– U "Shaneu" ima intrigantnih misterija, zagonetki i izazova, ne samo u naslovnom liku i načinu na koji ga glumi Ladd, filmska zvijezda ispodprosječnog stasa i nevjerojatno dobrog izgleda – napominje Ebert referirajući se na 168 centimetara glumčeve visine. – Tijekom većeg dijela svoje karijere sniman je tako da izgleda snažnije i više – piše taj bivši kritičar Chicago Sun-Timesa.
Shane nosi odjeću s resama od jelenje kože i odlazi u trgovinu kupiti novu opremu – hlače i plavu košulju s otvorenim ovratnikom.
Njegov prvi posjet salunu postavlja pozadinu cijele priče. Odjeven kao kreten, naručuje sok. Kauboji se smiju. Kažu mu da smrdi poput svinje na farmi na kojoj je radio. No dječak Joey divi se Shaneu, u kojem kao da vidi očinsku figuru. – Ljudi u dolini nisu jednostavne akcijske figure, kao što bi mogli biti danas, već se bore s idejama o svojim postupcima – ističe Ebert.
Ima dosta dijaloga, a jedini lik koji nema puno toga za reći je Wilson (Jack Palance), koji ulazi u grad pješice vodeći svog konja. Predaja kaže da je Palance u to vrijeme bio toliko nespretan na konju da ga je Stevens u očaju snimio kako dolazi pješice. Palance je navodno bio nervozan zbog konja i imao je velikih poteškoća s jahanjem, posebno kad je trebalo sjašiti. No sve je na kraju uvježbao.
– Cijeli film temelji se na neizbježnoj činjenici da se Shane na kraju mora suočiti s Wilsonom i ostalim napadačima. Ako Shane nakon toga još uvijek bude živ, morat će napustiti grad. Ne može ostati, ne samo zato što je obilježen ubojstvom, već zato što nema prihvatljivog rješenja za njegove osjećaje prema Marion – piše Ebert.
"Shane" je ispričan iz vizure grada i dječaka. Nakon što se zaustavio na farmi kako bi popio vodu, bio je spreman produljiti dalje, no kad su dojahali Rykerovi ljudi i kad je svjedočio svađi, odlučio je ostati. – U njemu ima malo i samuraja i srednjovjekovnog viteza – ističe Ebert. Shane je muškarac dovoljno čvrst da se nosi sa svakom prijetnjom i dovoljno zgodan da osvoji srce gotovo svake žene. – Zašto se predstavlja kao slabić? Zašto je bez žene? Mora postojati duboka struja straha, oživljena mazohizmom. Boji li se žena? Može biti. Navodi li ljude namjerno da pomisle da ga mogu zlostavljati, a zatim ih ubije? Očigledno. Čini li to iz hrabrosti i zato što vjeruje da čini pravu stvar? To je konvencionalan odgovor. Čini li to i zato što izražava neku duboku potrebu ili čežnju? Realna mogućnost. "Shane" nikad ne kaže, a možda i ne zna – zaključuje Ebert i podsjeća da Shane nosi bijeli šešir, a unajmljeni revolveraš crni. No psihologija filma nikako nije crno-bijela.
VIDEO Rade Šerbedžija otkrio zašto je prvo odbio Angelinu Jolie, a onda ipak pristao na njezinu ponudu
Sjećam se . Moj susjed Vlaho, blagajnica iz samoposluge Đive i ja godinama smo raspravljali o sudbini Shanea. Svatko je imao svoju teoriju, raspra bje žestoka, ali u konačnici smo se usuglasili: Shane je odjahao u Nevadu ,kockati u Las Vegas.