Čak dvjema emisijama Romano Bolković vratio se na male ekrane. Umjesto nekad iznimno popularnog političkog talk showa “2 u 9” danas ga gledamo u “Romanovima” i “Depresiji”, emisijama Jabuke TV.
– Obje emisije imaju šaljive, ironične naslove. “Romanovi” ironiziraju navadu koja se poput pošasti raširila Hrvatskom. Svaki autor misli da je kultni pa već kad počne raditi mora slijediti uzor Denisa Latina, ili se barem isfurati toliko da mu ime zvuči važno. “Depresija” je pak šala na račun gledateljstva. Zadnjih godina dva tjedna mjesečno provodim u Berlinu; prvi put se odmičem od Hrvatske i vidim da smo abnormalna zemlja. Tamo ljudi pričaju i o filmu, Bogu i svijetu, grincajgu. Kod nas nakon tri minute svi će o politici. Letargija, atmosfera potpune bezizlaznosti svuda je oko nas. “Depresija” je zapravo 25 minuta mog tv komentara našpikana izjavama ljudi koji su važni za događaj ili fenomen kojim se bavim. Želim afirmirati teme od kojih ljudi zaziru poput dogovornog rata ili Hypo consultants – kaže.
Posljednji “2 u 9” emitirao se u svibnju 2005. Tih godina radio je po dvije, tri emisije tjedno i tako 15 godina. Zbog problema s visokim tlakom povukao se s malih ekrana, no do danas je cijelo vrijeme, kao suvlasnik OTV-a, bio iza kamere, bdio nad programom, kontaktima, uskakao kada je trebalo otvoriti vrata većih sponzora. Početkom ove sezone pomislio je – ako se mislim vraćati na male ekrane, najlogičnije je to napraviti u izbornoj godini. I evo ga. U “Romanovima” je već imao intervjue s Ivom Josipovićem, Josipom Manolićem, Draženom Budišom...
– “Romanovi” imaju ambiciju studioznije elaborirati politiku. Širit ću kadar i osim naših političara, zvati u goste i predsjednike drugih zemalja u regiji. Taj jednosatni razgovor bit će drukčiji od ovih koji se vode. 20 i nešto godina sam u intervjuima i probat ću pokazati kako su neki fenomeni stalno prisutni, kako se problemi ne rješavaju, otići malo dublje u povijest. Sami razgovori neće biti tek dnevno politički inspirirani – otkriva.
Na upit o reakcijama političara kad ih zove u goste, ni jedan, kaže, nije ustuknuo, niti tražio pitanja unaprijed.
– Svi su puno puta bili moji gosti i ne očekuju da ću im piti krv na slamku. Devedesetih sam im dovoljno čupao zube, vadio mast, pa sad ne očekuju da, za ljubav publike i showa, opet gnjavim, primjerice Šeksa s pitanjima – a što je onomad bilo s vašim stanom?. To smo riješili još 1994. – kaže.
Žao mu je što publika više ne drži, kao devedesetih, do serioznog pristupa novinarstvu. On sam veliki je pobornik takvog novinarstva i iako je znao provocirati, nikad nije bio bezobrazan prema gostima, gledateljima.
– Možda sam i znao da netko vara ženu, no nikad nisam izgovorio “cijeli grad priča o vašim ljubavnicama”. Moja otvorenost, novinarska drskost nije bila tabloidna. Danas, kad serioznom emisijom želite odgovoriti zašto ljudi loše žive i izgovorite riječ “makroekonomija”, gledatelj prebaci na reality show, jer su se naviknuli na tabloidno novinarstvo. Ne znaju članove Vlade, ali nekim čudom znaju svakog natjecatelja realityja. A otprilike ih je isti broj – kaže Romano.
\"Galbraith nikada nije bio gost na OTV-u\" upravo on u svome oproštajnom nastupu. Neće ti prostačenja pomoći, jer je to što sam naveo točno.