U očima onih koji ga ne poznaju on je glasni “lajavac” iz Ploča čiji je posao sudjelovati u realityjima. U takvoj verziji priče Rafael Dropulić Rafo sagledan je kao jedan od onih “bez brige i bez pameti” koji svoje dane troše uludo... No, ta verzija miljama je daleko od istine o ovom simpatičnom 27-godišnjaku. Da u pjesmi “Ja sam Rafo” pokuša objasniti sve svoje ambicije i aktivnosti, Pločanin ne bi imao dovoljno mjesta. Jer dok svi larmaju, Rafo vrijedno radi.
Posljednjih godina tako je okupio bend, snimio album, diplomirao na Turističkom managementu, donirao novac za gradnju crkve, uz pomoć obitelji kupio stan, pronašao posao i zagledao se u oči jedne Velikogoričanke. Da bi se uključio u svakodnevni ritam zaposlenog čovjeka, svoje je rokerske navike žrtvovao u potpunosti pa se, umjesto da spava, Rafo danas budi u 5 ujutro. Njegove izlaske i burne gradske noći zamijenile su zdrave navike i mir koji je pronašao u vjeri i duhovnosti. Ludost mu se ogleda još samo u vrckavosti koju je pretočio u jutarnji program Narodnog radija.
Odnedavno imate stan i posao u Zagrebu. Gdje ste bili sve ovo vrijeme – nakon Story Super Nove i Farme?
– Da, sad sam i službeno Zagrepčanin (smijeh). Studirao sam, završio Turistički management i onda lagano okupio bend i počeo raditi na snimanju albuma.
Pobjeda u dva reality showa nije vas lansirala do brze slave? Sanjate li još uvijek o velikom uspjehu?
– Ne postoji uspjeh preko noći, reality može biti samo odskočna daska. Prvi mi je pomogao da se kao dečko iz Ploča proguram i steknem poznanstva, a oba su mi pomogla da sanjam i da danas mogu raditi to što radim – pjevati i biti radijski voditelj.
Jeste li ikada svirali na ulici?
– Jednom prilikom svirao sam u zagrebačkom Oktogonu, tamo blizu Trga. Bilo je to na prvoj godini faksa, kad smo moj najbolji prijatelj i ja sjeli i zasvirali. Ne za lovu u šeširić. Nama se jednostavno sviđala akustika i onda smo iz zafrkancije eto, tamburali. Okupili smo oko sebe mnogo ljudi. Više od toga nisam imao ni razloga ni vremena visiti po ulici.
Dakle, uživate biti među ljudima.
– Stoput sam u životu napravio nešto tog tipa. Primjerice potrpao sam prijatelje u auto i odvezli smo se put Crne Gore. S obzirom da nismo imali putovnice, stigli smo samo do Čapljine. Tamo smo se zadržali, snimali kratkometražne filmove zbog kojih smo obišli svaku birtiju, svaku rupu – narodnjačku ili alternativnu – i hvatali reakcije ljudi. Tlačili smo ih pomalo...
Ulazili ste u narodnjačke klubove! Priznajte, jeste li imalo uživali?
– Nisam tip koji voli narodnjake. Inače mi ta vrsta glazbe ne sjeda.
Zbog lakih nota ili stihova?
– Nema to veze s lakim notama. Ima još lakših nota pa ih slušam. To je zbog mog mentaliteta. Ja sam Dalmatinac! Odrastao sam na rock and rollu, a od lakih nota slušao sam samo dalmatinske pjesme. Našu narodnu glazbu. Nikad turbofolk. Njega ne volim, iako ne mislim o njemu ništa loše. Netko ga voli. Tko voli, nek sluša...
No danas radite na Narodnom radiju. Mnogi će pomisliti da je to kontradiktorno za jednog rokera.
– Da, ali moraju shvatiti da je Narodni radio promijenio koncepciju. Zato sad jesam tamo, a prije nisam bio. Pitao sam kakva je glazba. Rekli su: “Mijenja se.” I zaista se promijenila.
Je li vam svejedno ako se u vrijeme vaše emisije pusti, primjerice, “Gori borovina”?
– Bilo bi mi svejedno. Ako se tijekom moje emisije pušta deset pjesama koje volim i jedna takva, šta to meni ima smetati! Ja sam voditelj, moj je posao zabavljati ljude. Što svira u programu, to je posao glazbene redakcije. Ne moj.
U emisiji ste rekli da se u vezama i ljubavi muškarci više žrtvuju i odriču nego žene.
– Ma nisam, to je izvučeno iz konteksta. Moja je teza da se trebaju jednako žrtvovati i odricati jedno za drugo. Svi su se navikli slušati moje gluposti pa ne čuju dobro kad sam ozbiljan.
Dolazite iz sredine poznate po patrijarhalnom odgoju. Jeste li konzervativac?
– Ja sam konzervativno liberalan. Cijenim temeljne kršćanske vrijednosti koje danas rijetko tko cijeni i držim do njih. Meni je to jedino što vrijedi na ovom svijetu koji je otišao kvragu. No, liberalan sam jer znam da stvari nisu kao što su nekad bile. Danas žena ne može biti samo doma, a muškarac samo rintati. Danas se može dogoditi i obrnuto – da žena hrani muškarca. U skladu s time i kućni poslovi moraju se obavljati popola. U vezama volim da sve radimo zajedno i uskačem u sve kad imam vremena.
Maštate li o takvom životu i obitelji?
– Mogu se zamisliti kao suprug i otac. Spreman sam za to, no ne stignem o tome razmišljati. Trenutačno sam opterećen drugim stvarima.
Zaljubljeni ste i već šest mjeseci u vezi. Kakvi ste kad ste zaljubljeni?
– Isti... Ne znam, kakav bih trebao biti? Ne osjećam leptiriće, nije mi 13 godina, Bože dragi... Samo znam da tu osobu želim vidjeti svakodnevno. Barem na pola sata.
Jeste li ikad zbog ljubavi napravili nešto ludo i nepromišljeno?
– Dok sam u srednjoj školi bio u Zagrebu, zbog djevojke sam sjeo na bus. Nitko nije znao, a ja sam otputovao k njoj u Ploče. Htio sam ju iznenaditi i pokazati joj koliko ju volim. Nikom se nisam javio, svi su bili zabrinuti... Ali oko tri ujutro su me našli.
Jeste li koji put u životu zaista skrenuli s “pravog puta”?
– Nisam nikad! Istina, pio sam pivo i ponekad prije znao zapaliti joint, no nisam bio sve ono što su pisali. Ljudima je smetalo jer sam energičniji. To je glupost!
Pa totalna ste kontra rock zvijezdama. Niste poročni, promiskuitetni, pomalo ste čistunac.
– To je zato što ja nisam rock zvijezda. Kao zvijezda se rodiš ili ne rodiš, ne možeš se potruditi i to postati. Možda jesam, ali da to ne znam. No nije uopće istina da su rokeri drogeraši i alkoholičari. Možda je tako bilo u počecima, no danas je s tim nešto drugačije. Pogledajte Bona iz U2 ili momke iz Coldplaya. Oni nemaju veze s krilaticom sex, drugs and rock’n’roll. Oni su produhovljeni, obiteljski ljudi koji žive zdravo i čine dobro svijetu. Takav rock and roll ja volim.
Ipak, kada ste se prijavljivali na te realityje bili ste nešto mlađi i živahniji. Kada ste se okrenuli Bogu i smirili?
– U srednjoj školi jedan mi je prijatelj dao uvid u indijsku filozofiju i kulturu. Oduvijek su me zanimale takve stvari pa sam počeo čitati knjige i zainteresirao se za istočnjačku duhovnost. Kako je vrijeme odmicalo, a ja postajao zreliji i odrasliji te dolazio do nekih spoznaja, shvatio sam da ću duhovno napredovati samo ako prihvatim autohtono. A to je kršćanstvo, katolicizam.
Jeste li pomišljali otići u svećenike?
– Da. No prije nego što se zarediš, moraš se dobro preispitati. Da vidiš je li to poticaj od Boga ili trenutačan duhovni zanos – želja da se makneš od ovog svijeta. Ja sam shvatio da to nije moj put.
Jeste li pronašli svoj?
– Mene će moj dovesti do velike obitelji koju bih htio imati. Što više djece, to bolje. Jedno ime već imam – sviđa mi se David.
Onda je vrijeme da počnete raditi na tome. Nedavno ste izjavili da ste ženu svog života pronašli u sadašnjoj djevojci? Mislite li zaista tako?
– Ma ne mislim jer smo nas dvoje prekratko skupa da bismo mogli znati.
Gdje ste se upoznali?
– Vani, u gradu. Više od toga ne bih govorio jer moja djevojka nije javna osoba.
S djevojkom ne živite jer zastupate tezu da se veza prije braka ne treba konzumirati. No s obzirom da ste prije bili u vezi i imali djevojku s kojom ste živjeli, kakve su bile reakcije drugih na promjenu vašeg životnog stila?
– Prijatelji mi kažu: “Ajde Rafo, ne pričaj gluposti!”, a ja otpovrnem: “Imate pravo” i nastavim po svom.
Mislite li onda da ste prije živjeli pogrešno?
– Ma mislim da čovjek sve napravi s razlogom. Sve što radiš dovede te do onog ispravnog. Naravno, ako znaš učiti iz pogrešaka.
U kakvim ste odnosima s tim bivšim djevojkama?
– Kako s kojom, no ni sa jednom nisam na ratnoj nozi.
Jeste li tip koji djevojkama kupuje romantične darove za Valentinovo i obljetnice?
– Jesam. Volim cvijeće, točnije ruže i svijeće.
Još samo da plešete...
– Proplesao sam prošle godine. Prijatelj Marinko je instruktor plesa pa sam napokon otišao s njim. Nisam s njim plesao (smijeh). Inače, plesati želim već dugo, ali sam bio lijen. Ovaj put otišao sam u muškom društvu i bilo je jako zanimljivo. Ludnica! Oduševljen sam. Trebao sam krenuti ranije pa bih sad bio vrhunski plesač.
Dakle spremni ste za Ples sa zvijezdama. Jeste li i kada ćete biti za Doru?
– Nemam ništa protiv Dore, pozivali su me puno puta, ali tražio sam da mi daju dobru pjesmu. Dobre pjesme nikad nije bilo, pa nisam niti išao!
Možda da se umjesto glazbe bacite u svoju struku – turizam?
– To me jako zanima, eko, pustolovni ili avanturistički turizam. Htio bih imati love i otvoriti svoje imanje.
A bojite se zmija?
– Ma tko je rekao? U nas ima zmija i u kući. Nije da ih volim, ali ih se ne bojim.
Od koga na hrvatskoj sceni ne krijete noge kao zmija? S kim biste voljeli osvježiti karijeru, zapjevati u duetu?
– Volio bih pjevati s Josipom Lisac, Radojkom Šverko, Zoricom Kondžom, Natali Dizdar...
S Natali ste pjevali u realityju Story Super Nova. Jeste li ostali prijatelji?
– Još uvijek smo znanci. Družili smo se tih nekoliko mjeseci, no nismo se toliko sprijateljili da se družimo i viđamo svaki dan.
Kako se slažete s novom kolegicom s radija, Adrijanom Tolj?
– Već mjesec i pol smo kao prst i nokat. Svaki dan smo zajedno i puno mi pomaže od početka.
Je li vam djevojka ljubomorna zbog toga?
– Ma nije, zašto bi bila. Normalna je osoba.
Prokomentirali ste da su vam na poslu sve kolegice lijepe. Što vas privlači na ženama?
– Od fizičkih atributa to su oči, to prvo primijetim. No od psihičkih karakteristika zanima me samo onaj prvi osjećaj koji pokazuje je l’ ta osoba negativac ili pozitivac. To odmah osjetim.
Zašto i dalje ne živite sami?
– Živim s Martinom, novinarom Večernjeg lista i pjevačem grupe Kolodvor s kojim se izvrsno slažem. On mi je pomogao da plaćam režije kad nisam imao posao, a ja ću njemu biti klavijaturist u bendu.
Tko je kućanica?
– Katkad on, katkad ja, ponekad djevojka.
Nisam znala da svirate?
– Nisam ja samo pjevač. Završio sam glazbenu i sviram bubanj, gitaru, bas i klavijature.
Veseljak ste, kakav vam je oblik zabave najdraži?
– Ne volim izlaske u kafiće. Volim igrati s prijateljima Rizik i volim kad mi dođe prijatelj Zvonko s Raba i pozove nas na gozbu. Volim ribu.
I Dalmaciju. Patite li bez obitelji?
– Jako smo povezani. Roditelji i brat kupili su mi stan u Zagrebu. Stariji brat me othranio kad sam išao u školu, a ovaj drugi uskače danas kad zafali.
Uvijek naglašavate da vam novac nije bitan, ali vam je drago imati stan i posao.
– Lova mi je bitna utoliko što moram od nečega živjeti. No nikad mi nije bila na prvome mjestu.
Ne volite trošiti?
– Ne trošim novac na takve stvari, ali bi možda bilo bolje da trošim. Već dvije godine nosim samo dvoje hlača. Imam još neke, ali sam nabacio kilograme pa ne mogu ući u njih. Farma me sredila. Tamo sam se udebljao.
Dakle, niste za život na selu.
– Naravno da jesam. Dok su svi gladovali, ja sam se s Farme vratio deblji.
Što biste si materijalno htjeli priskrbiti u životu?
– Htio bih otići na istok, u egzotične zemlje. Sedam dana bilo bi dovoljno da vidim i osjetim nešto što nikad nisam. No nikad ne bih zauvijek otišao. Vratio bih se ubrzo. Tu me čekaju moji, tek sam dobio posao, a okupio sam i novi bend.
Kako okorjeli roker svakodnevno ustaje i odlazi na posao?
– Volim biti radijski voditelj. Mislim, bio mi je problem svaki dan se buditi i odlaziti, jer sam s bendom svirao i ostajao budan do kasno u noć. Ali čovjek se na sve navikne.
No sigurno postoji nešto na što se ne možete naviknuti. Primjerice, dlake u hrani!
– Dlake su me othranile! Mama mi je frizerka. One mi nikako ne smetaju.
Mama vam je stilist?
– Prije je bila, dok sam bio mlađi sređivala mi je kosu, radila mi šminkerske frizure, vezala kikice. Izgledao sam kao Indijanac.
Onda imate i tetovaže?
– Nemam. Moja era ludosti obilježena je probušenom obrvom, što sam učinio dvaput, a danas mi se to sviđa samo na drugima!
Dečko je fenomenalan! Veliki pozitivac - to su ljudi prepoznali i dvaputa ga proglasili pobjednikom nekog reality showa. Pa kome je to još uspjelo osim njemu? Rafo, samo tako nastavi i širi pozitivnu energiju i dobre m isli