U trenucima kada u svijetu situacija nije baš najbolja ni na jednom području, od zdravstvenog, preko društveno-političkog pa sve do ekonomskog, ono što se događa na jednom mikropodručju, onom kvizaškom - meni je možda i najgore!
Prvo je sjajnog Tarika u ulozi voditelja "Potjere" zamijenio Joško Lokas, a onda je, kao da to nije bio dovoljan udarac, i snimanje cijele emisije prekinuto. To se zbog promjene na voditeljskoj poziciji moglo i očekivati, ali zbog pada gledanosti, za što bi ipak moralo proći malo više vremena, a ne ovako naprasno i, privremeno, kao što se to dogodilo zbog COVID-19. Isto se, bezbeli, dogodilo i "Milijunašu" pa je kvizaška zajednica na neko vrijeme ostala uskraćena i za taj koncept. Srećom, snima se ponovno, u epidemiološki zadovoljavajućim uvjetima. Zatim je Krešo Međeral Sučević, taj nepobjedivi lovac iz Potjere, iznenada ušao u politiku. I to, nota bene, odjeven kao dijete. U majici kratkih rukava na pruge, zakopčan do zadnjeg gumba, s "pederušom" koja se inače nosi oko pasa pa se zato zove i "bubreg", uzdignutom gotovo do brade. Tako visoko podignuta više je podsjećala na podbradak nego na bubreg. Na nogama je, uzgred kazano, imao neke poluotvorene sandale ili natikače, nije se najbolje vidjelo zbog visoke trave u kojoj je stajao, valjda kako mu ne bi bilo vruće za nožne prstiće...
O onome što je tada govorio i stranci u koju se učlanio svoje će mišljenje u srpnju iznijeti birači. Za kraj se i Kvisko, da spomenem i njega, ponovno politički aktivirao. Robert Pauletić po tko zna koji put odlučio se boriti za neku fotelju, ovaj put onu u Saboru, a u mom imenjaku Škori prepoznao je čovjeka koji će ga napokon tamo posjesti. Situacija, dakle, shvatili ste to i sami, nipošto nije bajna na kvizaškoj sceni. Zašto je onda RTL u ovom globalno zbilja nepovoljnom trenutku, a pogotovo za tu malu, ali podacima bogatu zajednicu odlučio emitirati nešto što se naziva "10 pitanja" i lažno predstavlja kao zabavni kviz, uistinu ne znam. To bi bilo moje prvo od deset pitanja koje imam za tu emisiju koja, evo, meni nije ni zabavna, a kamoli kviz.
Ono što, međutim, "10 pitanja" jest, to je dodatan udarac toj ionako uzdrmanoj supkulturi koja se proteklih mjeseci nije mogla sastajati ni po pubovima. Drugo pitanje odnosilo bi se na odabir voditeljice. Antonija Blaće daleko mi je najsimpatičnija voditeljica na malim ekranima, ali odgovor na pitanje zašto je uvijek stavljaju u neke ne baš sjajne formate kao što je to ovaj u kojemu natjecatelji putem videolinka, iz udobnosti vlastitog doma, odgovaraju na neka bezvezna pitanja, ne bih znao ni uz pomoć svih do sada na kvizovima viđenih džokera. Ne bi li, pobogu, imalo više smisla dati joj nešto dobro, pomislio sam nebrojeno puta, ali za to bi, čini mi se, ipak morala promijeniti televiziju na kojoj radi. Treće pitanje: 2000 kuna glavna nagrada? Zbilja? Tako puno?! Pitao bih ih, nadalje, jesu li Hana i Goran iz emisije "Gospodin Savršeni" te Bahra iz nečega sa sela zbilja ti takozvani "zvjezdani pomagači" na kojima temelje kviz. Tko bi to od njih trebao pomoći, zanimalo bi me podjednako kao i tko je među njima ta zvijezda koja se spominje... A, pitao bih ih i kako im je uspjelo smisliti nešto manje atraktivno čak i od ranije prikazivanih "Tog se nitko nije sjetio" i "Pet na pet". Ne bi mi pri tome uopće smetalo kad bi mi na to pitanje dali netočan odgovor.
U njihovoj emisiji, naime, bila je situacija inače nespojiva s pravim kvizovima, u kojoj su čak dva odgovora bila točna, a oni su priznavali samo jedan. Zanimalo bi me, kao sedmo pitanje, kako se to uopće moglo dogoditi. Neznanje ili običan nemar temeljen na pretpostavci da ljudi koji samovoljno pristanu gledati ovakav kviz takvo što nikada neće primijetiti? Osmo, jeste li i vi primijetili isto što i svi mi s ove strane ekrana: da ta javljanja putem Skypea, Facetimea, ZOOM aplikacije za sastanke ili bilo kakvog drugog videolinka baš i nisu televizična? Ona su nam bila nužno zlo, no treba li i dalje inzistirati na tome... Nisam siguran. Naporna su i na kompjutoru kada ih iz poslovnih razloga moramo koristiti, a kamoli u vrijeme predviđeno za odmor i na televiziji. Eh, da, umalo sam zaboravio, pitao bih ih i zašto ne pozovu Šprajca za "zvjezdanog pomagača". Otkako se vratio u eter, nema te teme o kojoj si ne utvara da sve zna, a po duhovitosti je, po mom mišljenju, ionako u rangu ovih postojećih pomagača. Deseto i posljednje pitanje koje bih postavio kreatorima kviza "10 pitanja", ali i onima odgovornima za njegovo emitiranje, ono je vremensko - do kada će sve to trajati? Jesu li iduća dva tjedna ključna? Zna li se što? Više ne postoje, naime, nikakve prepreke da se ponovno počne snimati u studiju, svi ostali s tim su već počeli pa je možda baš sada pravi trenutak da odustanu od ovog koncepta. Nije dobar za kvizašku zajednicu, koja ionako proživljava teške dane, a neće, sasvim sam siguran, nedostajati ni gledateljima.
Jedini usiljeni osmjeh sam vidio kod djelatnika u slastičarni u gradu Rabu koji vrte i bacaju kuglice a osmjeh im je toliko kisel i neprirodan kao da su sa druge planete... "Čudni ljudi čudnog imena"