Politika i seks, ili obrnuto, teško je pronaći potentniju kombinaciju za televizijsku intrigu. Pogotovo kada je sve utemeljeno na stvarnim događajima. U proteklih nekoliko godina imali smo prilike gledati četiri televizijske serije upravo s tom tematikom, a riječ je o visokopozicioniranim političarima koji propadaju ili su nadomak propasti ili su barem umiješani u neki seks-skandal, zbog kojega su postali poznati na način na koji nisu planirali kada su krenuli u javni život. ‘ Vrlo engleski skandal’, ‘Suđenje Christine Keeler’, ‘Američka kriminalistička priča: Opoziv’, ‘Vrlo britanski skandal’ četiri su serije o javnim seksualnim intrigama poznatih i poznatih političara. Svaka od njih bavi se nekim od poznatih političara koji su na ovaj ili onaj način upleteni u seksualni skandal, no bez dodatne intrige nekakvog otkrivanja državnih ili vojnih tajni, već su u fokusu upravo ljudske slabosti njihovih protagonista. U ‘Vrlo engleskom skandalu’ gledali smo Hugha Granta u ulozi Jeremyja Thorpea, koji je bio u središtu skandala koji je potrajao čak nekoliko godina, od 1976. do 1979. godine kao i 15 godina prije tog razdoblja.
Thorpe je bio lider Liberalne stranke u tom vremenu te je bio parlamentarni zastupnik za Sjeverni Devon. Skandal je pukao kada je u javnost izašao Norman Josiffe koji je tvrdio ne samo da je s Thorpeom održavao homoseksualnu vezu već i da je ovaj organizirao zavjeru kako bi ga se likvidiralo nakon što je lideru liberala zaprijetio da će aferu objelodaniti. No Thorpe je sa svojim prijateljima iz politike i medija uspijevao skandal držati zataškanim cijelo desetljeće. Ipak, Josiffeove prijetnje bile su stalna opasnost za vođu britanskih liberala kao i za samu stranku koja je uživala u rastu popularnosti te je računala i na mjesto u kabinetu. Navodnog Thorpeova ljubavnika nije se dalo zastrašiti pa je prijetnja trajala sve dok konačno nije unajmljen plaćeni ubojica koji će umjesto Josiffea ubiti – njegova psa. I tada je sve puklo, počela je istraga, Thorpe je morao odstupiti s mjesta predsjednika Liberalne stranke, pa je izgubio i na parlamentarnim izborima 1976. godine i bio je to kraj njegove političke karijere. Zanimljivo, na suđenju nije dokazano ništa, naprotiv, iskazi sva četiri svjedoka, uključujući i Josiffeov koji je još bio poznat i pod imenom Norman Scott, pobijeni su. Bilo je, međutim, prekasno, jer Thorpeova je vjerodostojnost pa tako i karijera već bila dovoljno narušena. Na suđenju nije ni svjedočio pa je niz pitanja vezanih za skandal ostao neodgovoren, a tako je i ostalo jer je 80-ih godina dobio Parkinsonovu bolest, a stranka mu je poslije oprostila te je bio i njezin počasni predsjednik. Istraga se nastavila i poslije Thorpeove smrti 2014. godine, no bez novih saznanja pa je slučaj zaključen.
Suđenje Christine Keeler bavi se bračnom nevjerom Johna Profuma 1961., a partnerica mu je bila atraktivna 19 godišnja Christine. Problem je, međutim, bio u tome što je djevojka voljela život, pa tako i muškarce, počesto one s političke scene, ali i one s druge strane Željezne zavjese. Nije se moglo sa sigurnošću utvrditi koliko je trajala veza Profuma i Keleer nakon što je počela u ljeto 1961. no sigurno je da ju je prekinuo nakon što se umiješala tajna služba MI5, koja ga je upozorila da djevojka ima ‘interesantan’ krug prijatelja. I opet ništa ne bi došlo u javnost da se nije dogodio oružani incident koji je uključivao dvojicu muškaraca povezanih s Keeler, a možda mu je ona i bila povod, pa je tisak počeo istraživati djevojku. Tako su novinari došli do imena Profuma i Jevgenija Ivanova, sovjetskog pomorskog atašea u londonskoj ambasadi. Iako nije bilo dokaza da su bilo kakve tajne promijenile vlasnike, bilo je to dovoljno da nastane dovoljno velik medijski pritisak. Pa se ispostavilo da je Profumo lagao parlamentu kada je tvrdio da nije bilo afere, otvorena je istraga, a sve je preraslo okvire u kojima je mogla opstati konzervativna vlada Harolda Macmillana te su konzervativci su zbog te afere i izgubili sljedeće izbore. Christine Keeler bila je doista fatalna žena zbog koje su ljudi pokušavali ubiti. Zbog jednog takvog pokušaja na sudu je završio njezin poznanik i obožavatelj, jazz-pjevač Lucky Gordon te je i osuđen na tri godine zatvora. Puno je dramatičnije bilo sa Stephenom Wardom, umjetnikom i osteopatom, koji je Christine i upoznavao s poznatim ljudima što je često završavalo aferama. Suđen je zbog poroka, no tumačilo se da je to osveta establishmenta zbog neugodnosti oko slučaja Profumo. Ward nije izdržao, progutao je barbiturate i ubio se.
I onda je tu puno svježija afera, no opet stara nekoliko desetljeća, a to je skandal oko preljuba američkog predsjednika Billa Clintona i mlade pripravnice u Bijeloj kući Monice Lewinsky. ‘Američka kriminalistička priča’ prilično je uspjela Foxova serija koja se bavi medijski intenzivno praćenim i kontroverznim slučajevima iz recentne američke povijesti. Prva se sezona tako bavila O.J. Simpsonom i optužbama za ubojstvo njegove bivše supruge Nicole Brown. Najuspjelija je bila priča o ubojstvu Giannija Versacea o čemu je snimljena i druga sezona. I onda je tu treća sezona koja nas zanima u kontekstu ove priče, a to je ‘Američka kriminalistička priča: Opoziv’, koja se bavi skandalom Clinton/Lewinsky. Kao i u prethodne dvije sezone i ovdje je predložak književni, a to je knjiga Jeffreyja Toobina ‘A Vast Conspiracy: The Real Story of the Sex Scandal That Nearly Brought Down a President’. Interesantno, na temelju knjige istog autora napravljena je i prva sezona o O.J. Simpsonu. Valja primijetiti da je knjiga objavljena još 1999. godine pa je zanimljivo da je do ekranizacije došlo tek više od 20 godina poslije. No kako je institucija američkog predsjednika s Donaldom Trumpom dobila jednu novu dimenziju, reklo bi se da je to bio dovoljan poticaj da se napravi ova serija. Intrigantan je također izbor glumca koji će tumačiti Billa Clintona, a to je Clive Owen, odličan britanski glumac koji je prije 10-20 godina obećavao daleko više nego što je kasnije ostvario. Ovdje je prilično uvjerljiv u ulozi predsjednika s nešto izraženijim libidom koji ga je doveo u situaciju u kojoj je gotovo izgubio predsjednički mandat, praktično mu je propao brak, a imala je i katastrofalne posljedice na njegovu političku karijeru, jer Bill Clinton bio je tek drugi predsjednik o čijem se opozivu glasalo na Capitol Hillu. Jedan oralni seks ili možda više njih, pa i pokoji koitus, privukli su hrpimice razne osobe iz ovih ili onih sfera američke politike i društva koji su u slabosti predsjednika vidjeli priliku za zaradu ili za ostvarenje utjecaja ili naprosto šansu za rušenje jednog predsjednika. No dobro napravljena i uvjerljiva serija postavlja pitanje moralnosti u politici, pitanje vjerodostojnosti i seksualnog uznemiravanja, odnosno granice gdje prestaje normalno i pristojno, a počinje zločesto pa i perverzno. Samog Clintona afera je stajala ugled… novca, a dugoročno i ulaska njegove supruge u Bijelu kuću što joj nije uspjelo u srazu s Donaldom Trumpom. Tko zna, možda bi, da nije bilo tog skandala i da su Clintonovi mogli biti sasvim vjerodostojni u ulozi uspješnog političkog bračnog para, Hillary bila prva američka predsjednica. Nikada to nećemo doznati, a i teško je da će se u skorije vrijeme pojaviti jedan ovakav ‘power couple’ u američkoj politici.
I kao posljednja tu je još jedna serija koja se vrti oko jednog felacija. Riječ je o ‘Vrlo britanskom skandalu’, seriji koja je stigla iz iste produkcije kao i ‘ Vrlo engleski skandal’. Ne radi se ovdje izravno o političkom skandalu nego je riječ o golemom utjecaju na britansko društvo, a posredno i na britansku politiku. Razvod braka vojvode i vojvotkinje Argyll bio je prekretnica u kojoj je u 20. stoljeću javno sramoćena jedna žena, Margaret Campbell. Njezin je muž Ian pred sudom ishodio rastavu na temelju eksplicitnih fotografija koje je snimala sa svojim ljubavnicima. Riječ je o setu fotografija na kojoj se samozadovoljava muškarac kojem se ne vidi glava, te jednoj na kojoj dama pruža oralni seks muškarcu kojem se također ne vidi glava. Margaret Campbell priznala je da je na slici ona, no nikada nije izravno rekla tko je muškarac. Kasnije, međutim, neizravno je uputila na to da je bila riječ o Duncanu Sandysu, tadašnjem britanskom ministru obrane, također zetu Winstona Churchilla. A sve to na temelju činjenice da se jedini Polaroid aparat u to vrijeme na Otoku nalazio u – ministarstvu obrane.
Ako nema neke lgbt, woke ili slične teme u filmu ili seriji ne da ne može dobiti nagradu nigdje nego se niti ne snima. Ta branša je gotovo potpunosti ultra ljevičarska.