Bila je zima 2013. godine kad je finski redatelj Arto Halonen došao u Vjesnikovu tiskaru na Slavonskoj aveniji u Zagrebu, gdje je u organizaciji hrvatskog producenta Igora Nole i snimao film "Patriot". Godine 2017. vratio se u našu zemlju snimiti film "Anđeo čuvar" koji upravo igra u našim kinima. U njemu glavne uloge imaju Josh Lucas i Pilou Asbæk, danski glumac koji je velikom brzinom postao jedna od najvećih zvijezda svjetske produkcije.
Svojom pojavom obilježio je već kultnu dansku seriju "Borgen", za Zlatni globus nominirane "Borgije" Neila Jordana, zatim hollywoodske blockbustere poput "Bena-Hura" i adaptacije japanskog SF klasika "Duh u oklopu" u kojem je igrao sa Scarlet Johansson, baš kao i u "Lucy" Luca Bessona. Međutim, svjetskoj publici najpoznatiji je kao Euron Greyjoy, jedan od ključnih likova koji su odredili finale serije "Igra prijestolja". U ekskluzivnom razgovoru za Večernji list Pilou Asbak prisjetio se najvažnijih točaka svoje karijere i najavio svoj novi film.
U kinima je počeo igrati "Anđeo čuvar" koji ste snimali u Zagrebu. Je li to bio vaš prvi posjet Hrvatskoj?
Začudo jest i moram priznati da sam ostao jako iznenađen kompetencijama vaših filmskih radnika i visokom razinom profesionalnosti u svakom smislu. Posebno mi je bilo drago što sam dobio priliku glumiti uz Radu Šerbedžiju, čiji rad pratim već godinama, a sad sam se uvjerio da je i privatno ljudina. Svaki slobodni trenutak koristio sam za šetnje Zagrebom i izlete, pogotovo gastronomske, jer sam veliki foodie, a vaša je hrana sjajna. Imao sam sreće da smo snimali taman u sezoni tartufa, što sam maksimalno iskoristio, kao i ponudu lokalnih craft piva koja su se taman počela pojavljivati po zagrebačkim kafićima. Stekao sam dojam da vaš narod jako voli sjediti, jesti, piti i družiti se, čak i radnim danima. To mi se jako svidjelo.
Postoji li nešto što niste stigli napraviti, a htjeli ste?
Otići u Dubrovnik! Ja sam valjda jedini glumac Igre prijestolja koji nikad nije bio tamo, zbog čega sam meta ismijavanja ostatka ekipe. Silna mi je želja to nadoknaditi. A i generalno bih se volio vratiti u Hrvatsku, ne govorim to kao floskulu, nego mi se zaista urezala u pamćenje kao zemlja u kojoj sam se osjećao dobro i dobrodošlo.
Kad smo već kod Igre prijestolja, nabasala sam na anegdotu da ste ulogu Eurona Greyjoya dobili improvizirajući jer ste dobili krivi scenarij. Je li to istina?
Nažalost i na sreću! Odnosno, dobio sam neke dijelove scenarija, ali ne i onaj ključni, koji sam trebao pripremiti. To sam shvatio tek na samoj audiciji, kad sam u ruke dobio nepoznat tekst i pomislio "majko mila, pa ja to sad prvi put čitam pred njima". U prvih par minuta odrezale su mi se noge, ali čini se da sam upravo zato dobio ulogu jer, kad sam se snašao, svidjela im se moja brzina reakcije i moć improvizacije.
Vi ste se priključili tek u šestoj sezoni, a postali ste jedan od najvažnijih likova koji je snažno utjecao i na kraj Igre prijestolja. Jeste li je pratili i prije nego što ste dobili ulogu?
Kako da ne, bio sam velik fan. Moja žena i ja ritualno smo gledali svaku novu epizodu još od prve sezone. Zato sam i bio toliko uzbuđen kad sam shvatio da imam šansu postati dio te ogromne priče.
Kao fan, kako ste reagirali na posljednju sezonu? Mnogi su bili uzrujani, čak su tražili i da se iznova snimi zadnja epizoda...
Igra prijestolja najveća je serija u povijesti televizije, logično je da će tu svatko imati ideju kako je trebala ili nije trebala završiti.
U tom smislu svaka je kritika dobrodošla, no čini mi se da će ljudi tek za nekoliko godina shvatiti koliko je sve ovo zapravo bilo dobro. Na kraju krajeva, kad su ubili Neda Starka, fanovi su se zgražali i govorili da odustaju od gledanja. Pa kad se dogodila epizoda Red Wedding, bilo je protesta, mnogi su bili u šoku, govorili su da je više nikad neće gledati. Sad su isto ljudi poludjeli, govore da više nikad neće gledati Igru prijestolja. I neće, jer je gotova. Ali mislim da će je s odmakom iznova početi cijeniti. Meni je žao da nema još sezona.
Čini mi se da su vas glavne glumce uloge u Igri prijestolja jako obilježile. Sasvim sigurno ćete još jedno vrijeme biti percipirani kao Euron Greyjoy, a ne Pilou Asbæk. Smeta li vam to?
To samo znači da smo dobro odradili posao. Kad me ljudi na cesti pljuju i govore mi da me mrze, shvaćam to kao kompliment, znak da sam uspio. Svjestan sam da je moj Euron različit od onoga u knjizi, ali tako je i pisan kada se pripremala serija, a moj poslodavac je HBO i naravno da sam ispoštovao njihove zahtjeve u razradi lika.
Čini mi se da ste karakterno jako suprotni od Eurona. On je manijakalni sadist, a vi mi više djelujete kao mirniji obiteljski tip?
To je točno, ja najviše volim biti kod kuće, gledati prijenose nogometnih utakmica na internetu ili ići na izlete sa ženom i djecom. I gledati serije! Želim vidjeti "Černobil", to mi je sad prvo na popisu.
A što se Euronova karaktera tiče, velika ljepota glumačkog posla upravo je u tome što vas stalno gura iz zone ugode, prisiljava da postanete netko drugi, sasvim suprotan lik... Kako je biti psihopatski Euron? Kako je igrati sa Scarlet Johansson? Kako je biti nacist u Overlordu? Postati Poncije Pilat? Ta znatiželja i mogućnost igre ono je što me isprva privuklo glumi i zbog čega i dalje ostajem u tom svijetu. Kad mi dosadi, radit ću nešto drugo.
Imate li planove za slučaj da vam gluma zaista dosadi?
Iako volim i kazalište, još uvijek mislim da mi je mjesto pred kamerama. Jednog dana volio bih se okušati i u pisanju i režiranju, čini mi se da je to neka prirodna evolucija za glumca mog profila. Ali do tada me čeka još puno, puno uloga.
Igrali ste s najvećim glumačkim imenima, u filmovima oskarovaca, ogromnim produkcijama... možemo li vas i dalje očekivati u manjim, europskim projektima?
Kako da ne. Volio bih opet raditi i s hrvatskim koproducentima, na filmovima u kojima nije važno koliko novca imaš za posebne efekte, nego kakvu priču želiš ispričati. Stvar je tu vrlo jednostavna: neke projekte radiš zbog časti, neke zbog novca. Jako se rijetko te stvari spoje, ali svaka ti donosi nešto vrlo važno u životnom i karijernom smislu.
Sjećam vas se iz vašeg prvog filma "Worlds Apart" koji je igrao na Motovun film festivalu. Koliko je on obilježio vaš put?
Jako! To mi je bila prva prava uloga, još nisam ni završio faks, nego smo snimali u ljeto između moje treće i četvrte godine predavanja. Režirao ga je Niels Arden Oplev koji se kasnije proslavio adaptacijama Millenium trilogije Stiega Larssona i serijom Mr. Robot. On me naučio mnogim stvarima koje i danas primjenjujem u radu. Sličan snažan utjecaj na mene imao je i Tobias Lindholm s kojim sam radio na nekoliko projekata, uključujući seriju "Borgen".
Ta serija postala je globalni fenomen i velikim vas je dijelom lansirala u glumačku A ligu. Jeste li očekivali da će biti toliko uspješna?
Ni najmanje. To je serija o politici u Danskoj koja je globalno gledano jedna jako malena zemlja. Tko bi očekivao da će to odjeknuti? Kako se dovraga dogodilo da ta serija igra u više od stotinu zemalja? Nismo imali jebenog pojma! To je bilo pravo čudo, zahvaljujući njoj sam u ovih šest godina proputovao svijet i radio na produkcijama o kakvima nisam mogao ni sanjati.
Mnogi smatraju da su TV serije danas mnogo bolje od filmova. Biste li se složili s tim?
Evolucija likova u serijama mnogo je bolja i zato su privlačnije i gledateljima i glumcima. U filmu imam sat i pol za razradu nekog lika, a u jednoj sezoni serije dobijem desetak sati. Velika je to stvar za osjećaj kreativne slobode i pomicanja granica. Da povučem paralelu: kad snimaš film, to je kao da radiš juhu iz vrećice. Iz koncentrata stvaraš proizvod za brzu konzumaciju. Kad radiš seriju, to je kao da odeš na tržnicu, uzmeš sve potrebne sastojke, možeš je krčkati i dvadeset sati ako treba... sve da dobiješ onaj savršen okus prave domaće juhe. I što bi vam bilo draže probati?
Pogledajte i koje su turske serije bile najgledanije.
