Da animirani filmovi nisu samo za djecu, poznato je već dugo. U horor-animaciji za odrasle definitivno već desetljećima briljiraju Japanci, no i Hrvatska bi uskoro mogla imati odličan projekt ovog žanra. Riječ je o kratkometražnom filmu “Fačuk”, folk horor-bajki inspiriranoj radovima Mije Kovačića, najpoznatijeg predstavnika tzv. crne struje hlebinske škole naivnog slikarstva.
Redateljski prvijenac inače filmske montažerke Maide Srabović zanimljiv je i zapravo doista neobičan koncept pa nam je ona spremno objasnila kako je uopće došla na ovu ideju.
– Meni je naivna umjetnost, kao djetetu koje je odrastalo u Podravini, uvijek bila nešto strašno čega sam se bojala. Zamislite da ste dijete okruženo prizorima izmučenih seljaka, očerupanih pijetlova, ispijenih krava, masovne bijede i nasilja, požara, poplava, brutalnog biblijskog motiva čavlima na križ pribijenog čovjeka s krvavom krunom od trnja, agresivnim neskladom žarkih boja koje uznemiruju i ekstremne disproporcionalnosti ljudske forme – stvarno sam se užasavala tih slika, a gotovo da nije bilo kuće ili kleti u kojoj nije na zidu visilo barem jedno takvo djelo. Za mene je naiva uvijek pripadala u žanr horora, ne mogu je zamisliti ni u jednom drugom žanru – kaže nam redateljica i otkriva što je točno radnja filma:
– Radnja se odvija u zaboravljenom podravskom selu u kojem je roditi fačuka (izvanbračno dijete) smrtni grijeh. Glavni lik je mlada trudnica Nadica koja samo što nije rodila. U selu gdje je svi bogobojazni seljani poprijeko gledaju i zaziru od njene pojave, čeka se trenutak njezina porođaja i smrti. Nadica se fatalistički prepušta toj sudbini znajući da će joj, čim rodi, dijete biti oduzeto, a zatim i bačeno u rijeku.
Maida tvrdi da je tematika relevantnija nego ikad prije.
– Nekad mi se i to selo iz mog filma čini kao skroz benigno i ni upola zastrašujuće kao priče iz stvarnosti. “Fačuk” se u svojoj srži bavi neprihvaćanjem drugačijeg, zaostalošću ljudskog uma koje je uzrokovano neobrazovanjem. Zadrtost i zatvorenost ljudskog uma po meni su najveći horori – govori redateljica i tvrdi da bi bila najsretnija kada bi film pogledali ljudi koji je plaše.
– Ja bih bila najsretnija kad bi ovi ljudi koji me plaše pogledali film i prepoznali se u njemu, ali nisam baš optimistična da će film doprijeti do te publike. S obzirom na to da se radi o umjetničkom animiranom filmu, svjesna sam činjenice da je glavna publika za ovaj film ona festivalska. Prebacivanjem naive u za nju novi medij – film, želimo ovom važnom slikarskom fenomenu u hrvatskoj umjetnosti privući i neku novu mlađu publiku. Mislim da će tome jako pomoći i to što je “Fačuk” žanrovski zamišljen kao horor jer upravo taj žanr privlači najviše mlađe publike. Srabović nam je otkrila i zašto se odlučila baš za opus Mije Kovačića.
– Za Miju Kovačića odlučila sam se nakon što sam dvije godine proučavala naivu i istraživala njezine najznačajnije predstavnike, u tome mi je uvelike pomogla kustosica Galerije naivne umjetnosti u Hlebinama Helena Kušenić. Miji me najviše privukla nadrealnost njegovih prizora, odmak od realnog i simbolizam u prikazu fantazmagoričnog i bizarnog.
Oko filma ima puno posla iako traje samo 12 minuta, a redateljica nam je objasnila zašto je to tako.
– Film je izvedbeno dosta kompleksan jer je zamišljen u kombinaciji tri različite tehnike animacije – digitalnoj 2D kolažnoj animaciji, linijskoj 2D klasičnoj animaciji i animaciji ulja na staklu. Pored toga, tu je još i 13 slika Mije Kovačića koje je potrebno digitalizirati, retuširati, a zatim i animirati. Veliku sigurnost i potporu pruža mi cijela ekipa “Fačuka” s kojom surađujem, a tu su i animatorica Ivana Pipal, te dizajner likova i pozadina Stipan Tadić - kazala je
Zanimljivo je i da su glavne uloge već podijeljene, a glasovi su snimljeni. Nadicu i Jožinu utjelovit će Mirela Videk Hranjec, koja je fantastična kao Regica u Kerempuhovim “Gruntovčanima”, i Jan Kerekeš, glumac koji je široj javnosti poznat i iz serije “Dar Mar”.
– Mirela je ulogu u “Fačuku” dobila puno prije nego što je postala Regica. To nije šala, nego stvarno istina. I Mirela i Jan su studirali na Akademiji u isto vrijeme kad i ja i oboje su bili izvorni kajkavski govornici kao i ja. Kad sam pisala scenarij, često sam njih dvoje zamišljala u ulogama. Boje njihovih glasova, uhodana međusobna interakcija i to kaj su kajkavci bilo je presudno. Jedna od bitnijih činjenica bila je i ta da Mirela predivno pjeva, a kako njen lik u filmu pjeva i uspavanku, koju su Evačići skladali prema tekstu pjesme podravskog pjesnika Mihovila Pavleka Miškine, stvarno ne mogu zamisliti nikog drugog kao Nadičin glas. Još se i sudbinski poklopilo to da je Mirela u trenutku snimanja glasa za “Fačuka” zaista bila pred sam porođaj. Za ulogu seoskog velečasnog Mirela mi je predložila Milivoja Beadera, koji je svojim dubokim glasom odlično oživio glavni autoritet u selu. Jan Kerekeš dao je glas seoskom stolaru Jožini koji je platonski zaljubljen u Nadicu i jedini joj želi pomoći – otkriva Maida i naglašava da je za ostale glasove seljana zamislila autentične Podravce:– Osim profesionalnih glumaca koji su dali glasove glavnim likovima, za seljane sam zamislila autentične Podravce, tj. naturščike. Još nismo našli glasove za sve seljane, u potrazi smo za “babama tračarama” – slobodno se javite! Najbolja stvar koja je bila proizašla iz te online audicije je bila ta da se prijavio i unuk Mije Kovačića koji nas je iznenadio svojim umijećem transformacije glasa i same glumačke izvedbe tako da mi je baš drago da se i utjecaj naslijeđa Mije Kovačića s vizualnog proširio i na zvukovno – zaključila je redateljica.
Cijela priča oko stvaranja ovog animiranog filma postaje još simpatičnija jer je projekt malog studija TETRABOT koji čini troje prijatelja. Više o tome ispričala Janja Pilić, producentica.
– Maida je ilustratorica, Vedran animator, a ja producentica. Zajedno smo osnovali studio jer volimo film i animaciju, a volimo i raditi skupa još otkad smo zajedno studirali na Akademiji dramske umjetnosti. Cilj nam je raditi na autorskim projektima, vlastitim ili tuđim koji nam se sviđaju, i osnivanje tvrtke je bila prava odluka budući da nam daje slobodu da samostalno i nezavisno stvaramo te vodimo takve projekte. “Fačuk” je prvi koji je došao na red, a nadamo se da će ih biti još puno. Paralelno radimo i na raznim komercijalnim projektima, ne samo animaciju nego i vizualne efekte i postprodukciju. Postojimo već tri godine i mislim da smo kroz to vrijeme napredovali i došli do samopouzdanja i vjere u vlastite ideje, neke nove razine stabilnosti te stvorili kvalitetne odnose sa stalnim klijentima, ali smo i svatko zasebno razvili vlastite sposobnosti ilustratorice, animatora i producentice.
