Nakon što je, ipak, primljen na Umjetničku akademiju, bečki je firmopisac, reklamni crtač i dizajner razglednica Al Hit tu školu i završio. Kako za njega u Austriji nije bilo posla, otisnuo se, poput tolikih iz njegove generacije, preko oceana, u Ameriku. Tamo ga 1923. Randolph Hearst, praotac žutoga tiska i senzacionalističkog novinstva, zapošljava da stvori stripovskog junaka čiji će doživljaji biti objavljivani u novinama. Vrijeme je to kada svake tiražnije novine na svijetu objavljuju stripove ne duže od jedne pasice. Hit najprije crta strip sa sportskom temom, a zatim stvara Petera Kampfa, svoj prvi pravi autorski strip, čije je objavljivanje uskoro prekinuto, jer je bio ideološki neprihvatljiv, zapravo skandalozan. Nakon toga, Hit od 1929. do 1939. radi na ilustriranju avanturističkih romana, da bi 1940. započeo vrlo uspješnu epsku sagu o Superiormanu, koja se dobro nosila s Batmanom i Supermanom, što su ih izdavale konkurentske novinske kuće. Superiorman izlazi do 1948, nakon čega, tri godine kasnije, ovaj mahniti i opsesionirani, površnim atrakcijama skloni, te s općehumanističkih stanovišta sasvim besprizorni umjetnik, umire u New Yorku. I, naravno, biva instantno zaboravljen.
Tri godine kasnije u New York stiže pariški izdavač i istraživač povijesti stripa, vlasnik izdavačke kuće Comicold, specijalizirane za objavljivanje starih stripova, u potrazi za "Peterom Kampfom", "jednim od ključnih djela" Ala Hita, "koje se u Europi smatralo izgubljenim". Amerika u koju Paul Laudic dolazi zlokobna je, ali prepoznatljiva zemlja: temeljita policijska kontrola na granici, ksenofobija i paranoja, rasna i nacionalna segregacija, prijeteći kolektivizam… Pritom, Laudic u Ameriku stiže usred predizborja koje će odlučiti o sudbini zemlje: republikanci su kandidirali Johna Wayna, koji uz prepoznatljiv kaubojski imidž, i uz parolu "America will be the World", kroči ko konačnom preuzimanju vlasti. Operaciju konačnog preuzimanja zemlje, preobražaja društva, a zatim i osvajanja svijeta vodi iz duboke sjene čovjek koji nam je odnekud poznat, premda nije bilo ni Drugoga svjetskog rata, ni njemačkoga nacionalsocijalizma: Joseph Goebbels. U cijeloj priči strip "Peter Kampf", zaboravljenog Ala Hita, rođenjem Austrijanca, koji se pravim imenom zove Adolf Hitler, imat će važnu ulogu…
Strip album "Peter Kampf je znao" svojevrsno je, pa još i sasvim neočekivano, remek-djelce iz žanrova paralelnih povijesti, social fictiona, političkog stripa, noira… Na jedva četrdeset i osam tabli, scenarist Carlos Trillo i crtač Domingo Mandrafina razvili su veliku pripovijest, uznemirujuće uvjerljivih i precizno izloženih pretpostavki. U djelu ove dvojice Argentinaca istovremeno su se ogledala tri društva i tri civilizacije: argentinska ili latinoamerička, iz koje se "Peter Kampf" može čitati kao metafora o Sjedinjenim Američkim Državama i njihovoj ulozi na kontinentu i u civilizaciji koja se prostire južno od njihovih granica; sjevernoamerička, iz koje se ovaj strip može čitati kao uvjerljivije izložena pripovijest o ideološkoj apokalipsi i posrnuću u nacizam Sjedinjenih Američkih Država od one, inače već dovoljno uvjerljive, iz čuvenog romana (po kojem je snimljen i film) Philipa Rotha "Zavjera protiv Amerike"; te na kraju europska civilizacija, iz koje se "Peter Kampf" čita kao moguće tumačenje vlastitog posrnuća u fašizam i nacizam, po kojem je površnost moguća ključna riječ.
Ali kada već spominjemo začudnu paralelu s Rothovom "Zavjerom protiv Amerike", nije loše spomenuti ni to da su Trillo i Mandrafina ovaj svoj strip objavili još 1987, dakle sedamnaest godina prije nego što je Philip Roth napisao i objavio "Zavjeru protiv Amerike"…
I još nešto će biti zanimljivo čitateljima i gledateljima ove neobične stripovske knjige: Trillo i Mandrafina čuveni su kao autori gotovo nepregledne epske sage "Spaghetti brothers", o talijanskoj doseljeničkoj obitelji u Americi, koja u svojim postavkama, a pomalo i u načinu na koji se razvija priča, koketira s tradicijom mafijaških i iseljeničkih talijanskih filmskih i književnih pripovijesti, situiranih u Americi. Strip je žanrovski orijentiran na tu vrstu tematskog eklekticizma. Strip, pored svega drugog, često komentira i pretumačuje književnost i film. Strip je palimpsest književne i filmske povijesti. E, dok su "Spaghetti brothers" vrlo dinamična, živa, strasna i krvava, ali u načelu vedra i tradicionalno predstavljena epopeja, "Peter Kampf je znao" mračan je, zlokoban, uznemirujući udar. Šaka među oči, čitatelju!
Majstorstvo Trilla i Mandrafine u tome je što lako prepoznajemo njihovu ruku, a svejedno je crtež radikalno drukčiji, u nekom posve drugom stilskom registru, kao što je i scenarij iz nekog drugog svijeta.
Argentina
Nesumnjivo jedna od naših književnih domovina. Europska književnost sabrana je u Borgesu, u njegovoj glavi, književnom ukusu, rečenici, stavu… Borges je zrcalo europske književnosti i kulture. Kao i Cortázar. Kao i Ernesto Sábato. Kao i Gombrowicz. Jednako tako, ili skoro jednako tako, ili tek malo manje, Argentina, vele znalci, jedna je od naših nogometnih domovina. Samo na drugi način, jer se u nogometu ne reflektiramo, u nogometu se ne ogledamo, nego se u nogometu natječemo i gubimo. Ili pobjeđujemo. Ali pobjeda u nogometu višestruko je precijenjena. Međutim, Argentina je, što se manje želi znati, naša stripovska domovina. Osim Trilla i Mandrafine, vrijedilo bi danas spomenuti Héctora Germána Oesterhelda i Francisca Solana Lópeza, scenarista i crtača "Eternauta", možda i najmoćnije stripovsko djelo o totalitarizmu i diktaturi.
Fibra
Nakladničko čedo Marka Šunjića, nastalo iz entuzijastičnog čudaštva i gotovo autističke upornosti, danas je bez sumnje najznačajnija nakladnička kuća za stripove u ovom dijelu Europe i svijeta, a ovom je čitatelju i jedan od dva-tri najmilija nakladnika u povijesti izdavaštva na hrvatskome i nekoliko istih i srodnih jezika. Šunjić je Fibru započeo stvarati 2006. i to baš prvim od šest tomova stripa "Spaghetti brothers". Nekome tko je Šunjića promatrao sa strane, moglo se učiniti da je riječ o samoubilačkoj avanturi. Naime, Marko je radio svoj kompjuteraški posao, da bi mogao financirati objavljivanje stripova, za koje nije postojalo ni definirano tržište, niti je bilo jasno određenih prodajnih mjesta. Ono čega nije bilo, on je na kraju stvorio. A "Spaghetti brothers" kasnije je objavio u još jednom izdanju, i u jednom tomu na 1088 stranica.
