Točna vijest glasila bi da je u petak 11. studenoga napokon objavljen novi album Brucea Springsteena "Only the Strong Survive". Prvi nakon što je lani zaradio 550 milijuna dolara prodavši svoj katalog pjesama i mastere kompaniji Sony, a ulaznice za američke koncerte iduće godine dosezale cifre od par tisuća dolara na Ticketmasterovim servisima. Sve to unijelo je nemir i strast među fanove koji su se pripremali pokopati dojučerašnjeg heroja.
"Fake news" još je zanimljivija i glasila bi da je album - loš. Ne samo loš, već očajan. Naime, pred par tjedana pojavila se kvalitetom zvuka loša, mp3 snimka novog albuma i među fanovima izazvala podozrenje, pa i ogorčenje. Iako nije bio distribuiran uobičajenim torrent kanalima, novi Springsteenov album tko je znao mogao je pronaći po specijalističkim forumima, a tjednima prije objavljivanja doveo je do žestokih rasprava.
Glavna pitanja bila su: zašto je podlegao zovu krupnog kapitala i snimio melodične obrade soul pjesama iz šezdesetih i sedamdesetih, zašto nije snimio album s novim pjesmama, zašto na snimkama nema E Street Banda, zašto zvuči kao "karaoke" pjevač na rođendanskoj zabavi, gdje je nestala inovativnost u obradi klasika žanra koju je pokazivao u mladosti, ima li sve to uopće smisla i koliko će para zaraditi?
Para će zaraditi puno (opet), a između objektivne početne vijesti i navedenih naknadnih komentara, nakon što poslušate album koji sada napokon službeno objavljen i možete ga čuti u punoj kvaliteti zvuka, odgovor na sva ova pitanja samo je jedan; zato što može. Moram priznati da sam se spremao "pokopati" ga. Već sam smislio i naslov; "Prvi bespotreban Springsteenov album". Bilo bi to dovoljno spektakularno za nekoga tko ga je uživo gledao 27 puta na koncertima, i solo i s raznim bendovima, i potrošio puno novaca na njega. Ali kvragu, i tome mora doći kraj, pa ako zadrti fanovi tvrde da je otišao na kvasinu i snimio užas od ploče, onda to treba javno i reći.
Ukratko, bila bi mi ovo idealna prilika za drugi put u životu napisati negativnu recenziju o Springsteenu. Sve sam unaprijed smislio i odupro se zovu da preslušam novi album u lošoj kvaliteti zvuka, te pričekao da mi iz Sonyja/Menarta pošalju legalnu kopiju. I kad sam na kraju uspio čuti ovu najnoviju Springsteenovu inkarnaciju soul revije, sve teorije zavjere pale su mi u vodu, a ja krenuo pisati tekst ispočetka. Naime, album je skroz okej. Niti se Springsteen pretvorio u Roda Stewarta, niti je krenuo stazom "kuruza", izuzev obrade pjesme "Nightshift" Commodoresa iz osamdesetih. Springsteen se među 15 pjesama u barem polovici odlučio za "šmekerske", manje poznate naslove, dodavši im belkanto obrade poput "The Sun Ain't Gonna Shine Any More" koja bi domaću publiku mogle navest na sumnju da je obradio "Sunce više ne izlazi", Bareta i Majki, kao što su klinci na Hipodromu 1998. mislili da su Stonesi izveli "Starfucker" od Psihomodo popa. Od novijih naslova tu su još "When She Was My Girl" Four Topsa iz 1981., "Soul Days" iz 2000. Ostalo su standardi Jerryja Butlera, Jackieja Wilsona, Diane Ross i Supremes, Chucka Jacksona, Frankieja Wilsona, Ben E. Kinga i Temptationsa.
Potom se ispostavilo da je album zapravo proizvod "karantene", snimljen 2021. u Springsteenovom studiju na posjedu za vrijeme lockdowna, tijekom kojeg je obradio i otpjevao oko 40 klasika soula za koje je Aniello snimio glazbene podloge. Stoga i postoji natuknica "Vol.1" na omotnici albuma, pa iduće godine možemo očekivati i drugi nastavak "soul sessiona". U govornoj video najavi albuma uz prvi singl "Do I Love You (Indeed I Do)" i sam je rekao da je materijal birao vodeći se načelom da mu je ovaj put u prvom planu bila želja istaknuti vokal i snimiti "pjevački album", te da je uživao u otkrivanju da mu glas nije "riknuo" nakon toliko godina provedenih pred mikrofonom.
S producentom Ronom Aniellom držao se izvornika i snimio tradicionalistički "naklon" pjesmarici koja ne odaje naznake padanja u zamku Michael Bubléove ili Rod Stewartove hladnoće, nego poznavaoca koji je jedva dočekao da otpjeva repertoar kakvog je zapamtio iz djetinjstva. Nije ni producent Ron Aniello, kojeg su fanovi E Street Banda već "pribili na križ", podbacio sa svojim instrumentalnim podlogama, koje, mada ponekad sintetskog zvuka, djeluju "mekano" taman koliko treba, radiofonično i blisko izvornicima, te brojnim ukrasima duhača, gudača i pratećih vokala pojavljuje se i Sam Moore), sugeriraju višesatni noćni studijski rad u lockdownu, bez želje da se radikalnim čitanjima izmijeni povijest originalnih izvedbi. Možda je to i loše, ali dobro zvuči.
Na krovu svega toga, strast i emocija doista sjajnih Springsteenovih vokala zapravo je srž projekta. Uz to, studijska kvaliteta čitavog posla spada u one "industrijske" projekte koji ne donose novosti, ali vam zbrojem svih elemenata ne mogu izbiti iz glave dojam da slušate neke od najbolje napisanih pjesama svih vremena. Poput Tarantinovih filmova, ova ploča mogla bi povući čitav val zanimanja za davne ljubavne himne poput "What Becomes of the Broken Hearted" Jimmyja Ruffina i ostale bisere crnačke pjesmarice.
Drugim riječima, i na zadatku opuštenih interpretacija omiljenih pjesama Springsteen se pokazao dorastao zadatku. Umjesto da je krenuo u radikalne "pretvorbe" originala, što ne bi bilo loše, snimio je protočan, zabavan i svjetlucav album, pa za deset godina, kad objesi kopačke rock turneja i pratećeg E Street Banda o klin, može otići u Las Vegas i tamo po luksuznim hotelima pod stare dane zarađivati novce koje je Elvis u Vegasu zarađivao još u mladim godinama početkom sedamdesetih.
"Only The Strong Survive" bez velike filozofije objašnjava Springsteenovu fascinaciju Tamla Motown i Stax zvukom. Tko ne pusti suzu, ili barem uzdah, među nekom od ovih 15 obrada, vjerojatno je kompjuter a ne čovjek. Iduće godine Springsteen obilježava 50 godina od izlaska prvog albuma. U dugotrajnoj karijeri potpisao je skoro 400 pjesama i postigao mnoge uspjehe, ali evo, sad možemo reći i da mu je trebalo čak 50 godina da snimi svoj prvi "normalan" album obrada. Doduše, moram priznati da mi je naslov albuma (prema istoimenoj pjesmi) čim sam ga čuo djelovao bezosjećajno, jer mi se činilo ironičnim da nakon što je mu posljednji album "Letter To You" bio posveta umrlim prijateljima, ovaj novi nazivom proglašava da samo jaki prežive. Pogotovo nakon pandemije u kojoj mnogi nisu. Springsteen je veliki autor koji je samo jednom duboko ušao na teritorij obrada, sjajnim albumom "The Seeger Sessions" 2006. na kojem se bavio američkom protestnom folk pjesmaricom i zaostavštinom Petea Seegera. Prvo sam pomislio da će, poput tog albuma, i "Only The Strong Survive" donijeti nova, drugačija čitanja omiljenih klasika, s kojima je Springsteen bio upoznat od najranijih dana. No, nakon prva tri videospota snimljena na sceni koja kao da replicira Elvisov televizijski "Comeback Special" iz 1968. bilo je jasno da se ovaj put radi o drugačijem pristupu.
Bude li ih izvodio uživo, nedvojbeno će ove pjesme na idućoj turneji s E Street Bandom dobiti daleko strastvenija tumačenja na koncertima. Najveća ironija je što će se ovakav proizvod prodavati sjajno i završiti na vrhovima top ljestvica, jer je i namijenjen publici "opće prakse". Ne mora svaki album biti prijeloman, ovo i jest svojevrsna "pauza" od autorskog materijala, pa onda dajmo instituciji da radi svoj posao.
Osim toga, i Springsteenov nedavni intervju s Howardom Sternom - u kojem je unutar dva sata i deset minuta trajanja izveo uživo nekoliko pjesama uz klavir ili gitaru - pokazao ga je spremnim za turneju iduće godine koju stadioni i sportske dvorane očekuju kao manu s neba. Možda ga uživo čujemo i ranije, jer govorka se da bi trebao do Nove godine održati neke nastupe u Americi u sklopu promocije albuma "Only The Strong Survive", s logičnim očekivanjem da će biti snimljeni i prikazani na Netflixu ili HBO-u, poput zadnjih projekata na Broadwayu ili koncertnih dokumentaraca o odličnim zadnjim albumima "Western Stars" i "Letter to You".
Kako bi to moglo izgledati govore i videospotovi za tri singla, čija reinkarnacija u televizijskom studiju djeluje poput nekadašnjih soul revija s raspoloženom publikom, "izmišljenim" bendom koji svira na playback i Springsteenom koji se, čak i dok pjeva na matricu, ponaša kao da mu život ovisi o tim nastupima i animira publiku oko sebe i pozornice, potvrđujući da je ne samo spreman, već i željan još jednog putovanja po pozornicama s E Street Bandom.
VIDEO: Čarobni koncert Doris Dragović u Splitu na kojem joj je publika priredila posebno iznenađenje
The best live concert ever.