Svi me pitaju "jesi bio u klubu u Slovenskoj 9"?, jer mi je iza ugla u ulici u kojoj stanujem. Bio sam po klubovima i tu i u svijetu, zbog posla, na koncertima, ali ne i u ovom. Sasvim slučajno, jer sam gotovo otišao.
Sad mi je drago da nisam. Koliko bi njih sad voljelo da mogu kazati isto? Naime, pričao mi je poznanik prije nekoliko godina da se otvara neki prostor u kvartu, a kad je organizirana rođendanska zabava, nisam bio u Zagrebu i tako sam propustio vidjeti klub, "rupu" kako kaže Milanović. No puno njih ušlo je u tu rupu puno kasnije, i to je razlika, u vrijeme lockdowna. Koliko se elitno družilo, vidi se iz priče koju mi je rekao čovjek iz obližnjeg kioska koji radi noću, da je "gazda", kako se predstavljao, znao iza ponoći kupovati nekoliko boca skupih žestokih pića kad bi usfalilo.
Ovo je, izgleda, špijunski kvart, s druge strane bloka zgrada poznata je slastičarnica u kojoj je krenula afera SOA - Radeljić. Nije svaki klub isti. Dapače, vrlo su različiti. I dok su se prošlog proljeća svi klubovi zatvorili u vrijeme prvog lockdowna zbog korone, neki su izlazili u klub. Preciznije, u sada već mitski klub u Slovenskoj 9, klub čiji je vlasnik tvrtka pritvorenog predsjednika uprave Janafa Dragana Kovačevića. Podsjetimo se, vladale su i preporuke "ostanimo doma", "budimo odgovorni" pa su i trkači po livadama i bregovima, ili traktoristi koji su otišli na svoju njivu, bili pod povećalom susjeda, javnosti, inkriminirani kao neodgovorni. Spomenuti traktorist dobio je i kaznu od osam tisuća kuna jer je sam sa sobom i svojim traktorom izašao iz kuće i odvezao se na njivu, raditi. Neki su u to vrijeme izlazili u spomenuti klub, za koji tek sad susjedi otkrivaju da se nešto u njemu događalo. Zanimljivo, sva poznata imena za koja danas znamo da su ušla u klub, poznata su lica političara, sudaca i ljudi iz javnog života. Može se pretpostaviti da su ulazili i manje poznati, ali ne i ljudi poput traktorista s početka priče. I ovi nisu dobivali nikakve kazne zbog nepoštivanja naputka "ostanimo doma". Naravno, ne budimo sitničavi, objekt koji nije registriran kao ugostiteljski zapravo je samo privatno okupljalište pa ni računi koji se nisu izdavali za jelo i piće pravno gledano vjerojatno nisu problem.
Problem je, što se tiče okupljanja - a tu su i dva milijuna kuna u vrećici - naravno, moralne prirode i stvar građanske pristojnosti, ali koga je još briga za to? Ni današnjeg predsjednika, ni bivšeg predsjednika, ni admirala, a ni trojice današnjih ministara koji šeretski govore da nije zločin otići u klub. Ali, ponovimo, zar je bio zločin otići traktorom na njivu? Bilo bi zanimljivo vidjeti je li se u tom malom prostoru kluba poštovala distanca - ili, "nije problem ako se poštovala distanca", kako je u odgovoru na televiziji dometnuo uvijek snalažljivi Stipe Mesić - i jesu li svi pozvani nosili maske, dok smo svi ostali bili pod udarom preporuka Kriznog stožera, preporuka koje su shvaćene kao zabrana ulaska u zatvorene prostore bez maske. Možda se nekome čini da je to nebitna sitnica spram navodna dva milijuna kuna u vrećici, ali, ako se time bavi DORH, nije problem da se javnost bavi makar ovim sitnicama zbog kojih su mnogi imali probleme, sitnicama koje, kao i dvije milje keša, čine razliku između privilegiranih i običnih građana.
Nisam bio u klubu, ali poslao bih ih da kopaju kanale ne samo zbog milje eura u automobilu i dvije milje kuna u kešu nego i zato što sam u lockdownu u kvartu pio kavu po kioscima, benzinskima i u pekarnici, dok su se oni protupravno družili i lokali u klubu. Ako je i Al Capone pao zbog poreza, onda neka i ovi padnu zbog kave u lockdown-prohibiciji, ako već ne zbog dva milijuna kuna u kešu. Čak su i pizzeriji u Vinogradskoj zabranili da izdaje kavu za van, a kafiće su zatvorili, iako su mogli barem prodavati "coffee to go" i barem malo poboljšati poslovanje. Ali ne, sve je u lockdownu palo na teret države, dok se "duboka država" mirno družila u famoznom klubu. Što će sad isto pasti na teret plitke države, tj. svih nas.
