Nakon premijerne izvedbe monodrame “Seks i glad” u Splitu reakcije publike i pohvale koje su pristizale dale su Tariku Filipoviću potvrdu kako je pogodio u sridu s novom predstavom koja obrađuje temu seksa i u kojoj je glavni lik Udo Špricnmaher. Predstava je već pobudila veliki interes, a slično će se vjerujemo dogoditi i s filmom “42 sekunde” u kojem utjelovljuje legendarnog vaterpolskog trenera Dragana Matutinovića i čija će premijera biti održana ovog rujna. O novostima iz poslovne, ali i privatne sfere porazgovarali smo s našim glumcem i voditeljem.
Što vas je ponukalo da napravite predstavu “Seks i glad” i koliko ste dugo radili na ovom autorskom projektu?
Gledao sam puno filmova, predstava i serija na temu seksa i nakon odgledanog nisam baš mogao reći da sam dobio što sam tražio. Ova tema je sama po sebi škakljiva i lascivna i zato sam zadnje dvije godine intenzivno razmišljao kako napraviti nešto što će biti puno kvalitetnije, isto lascivno, ali ne i neukusno. To je tema koja se tiče svih nas, koju ne treba niti preuveličavati niti minorizirati, ta tema je sastavni dio naših života i treba joj se pristupiti na zdrav način, što sam i pokušao. Trudio sam se dotaknuti svih najvažnijih tema iz polja povijesti seksualnosti. Neki su mi rekli kako im ova predstava ne ide baš uz moj kazališni opus, ali nakon što pogledaju predstavu, shvatit će da ide, da je to zabavna, kabaretska i publici poučna predstava. Radio sam godinu dana, možda i više na tom tekstu i predstava je dotjerana za izlazak pred publiku, ali treba još 20-ak predstava da se to opusti i popusti i da bude izvedena s totalnom lakoćom.
Tko je doktor Udo Špricnmaher i na kakva pitanja on nudi odgovore i kako ga je publika u Splitu, gdje ste premijerno izveli svoje djelo, prihvatila?
Odmah sam imao sliku doktora koji je sveznalica i najjači je u svijetu na polju seksualnosti, a izgledom je nalik estetskom kirurgu iz Los Angelesa, malo je nadmen i napuhnut i dao sam mu ime sjetivši se serije “Klinika Schwarzwald”, Udo po dr. Brinkmannu a Špricnmaher jer je maher u svom poslu, najveći! Split sam odabrao kao uzletnu pistu ne bez razloga, jer Split je gorivo i vjetar u leđa i tako sam ga i dobio i sada sam pun samopouzdanja i dogovaramo novo gostovanje u Splitu za rujan ili listopad.
Koje sve teme o seksu obrađujete u predstavi i koje sve tabue o ovoj temi pokušavate razbiti?
Pokušao sam dotaknuti sve teme koje su nas tijekom povijesti seksualnosti mučile na neki način. Teme o seksu su u vrijeme interneta otišle ili predaleko ili se uopće ne govori o tome i smatra se tabuom. Zbog toga smo u predstavi pokušali dati odgovore i mišljenje o svim glavnim poglavljima seksa, ali smo se dotakli i novijih tema o seksu poput cyber seksa, ASMR-a, mnogi ni ne znaju što je to, neka pročitaju (smijeh). Predstava je na neki način moj osvrt na sve to i liku Udea dao sam svoja razmišljanja dok sam njegovu napuhanost stvarao umjetno tako da karakterima nismo slični. Trebamo razbiti sve tabue, recimo majčino mlijeko i dojka su prvo što ste stavili u usta kad ste se rodili, a s druge strane gole grudi na ekranima u prime timeu imaju oznaku 18+, tako da počnimo od toga. Ljudi se kroz ovakvu predstavu opuste i otpuste i vidio sam to i kroz reakcije publike u Splitu i kroz način na koji komuniciraju jer predstava je interaktivna. Prvih 15 minuta budu suzdržani, ali onda se uključe u predstavu i vjerujem da nakon predstave kući odu i zabavljeni i educirani, a vjerujem kako nekome možemo i pomoći i osvijestiti ga da napravi korak naprijed u oslobađanju samog sebe.
Biti 80 minuta sam na sceni nije jednostavno, ali vama izgleda ovakvi formati odgovaraju, što ste pokazali i uspješnicom “Ćiro”, koliko je važno biti fizički i mentalno spreman za projekte monodrame koje se u glumačkom svijetu smatraju najizazovnijima?
Iskreno, i nije. Ova predstava traje 90 minuta s reakcijama publike i nije lako biti sam na sceni. Dok sam gledao vrhunske mahere poput Zijaha Sokolovića, mislio sam da je to velik zalogaj. Prvi put sam taj led razbio s “Ćirom”, više volim igrati s kolegicama i kolegama, ali lijepo je biti i sam jer onda sam i zadaješ sebi ritam, a moje prednosti su i te što nikada nemam problem s tekstom, koncentracijom i motivacijom te volim preuzeti na sebe taj “one man show”. Fizički i mentalno morate biti na dobrom nivou da to izvedete kako treba i kako publika to zaslužuje. Ponavljam, i s “Ćirom” sam u prvih 15 predstava bio mokar kao čep i to je kočnica koja je u glavi i tijelu i koja se ne vidi na van, ali je prisutna u glumcu. Poslije to gotovo u cijelosti nestane. Kao što je nedavno Novak Đoković rekao: “U svakom meču imam problem, u svakom meču prolazim nedoumice i krize i ne pokušavajte to pobijediti, nego naučite živjeti s time.” Tako je i s predstavama i izazovima monodrame, jer se ne osjećaš svaki dan najbolje, vruće ti je ili imaš obiteljskih problema, ali to publiku ne zanima i ne treba je zanimati jer na tebi je da se resetiraš tih sat i pol i posvetiš publici.
Gdje će sve publika ovo ljeto imati priliku gledati “Seks i glad” i strahujete li od kritika malo konzervativnijeg dijela publike?
Ovo ljeto u organizaciji Music Time produkcije imali smo predstave 19. srpnja u Trogiru, 20. u Dubrovniku zatim 21. u Makarskoj i onda smo 26. na Krku i potom smo 18. kolovoza u Pločama. Nisam htio pretjerivati, čisto da osjetim puls publike i bit će dovoljno jer onda već za rujan imamo dogovorenih 11 termina od kojih su neki i u regiji. Što se tiče konzervativnijeg dijela publike, mislim da će sam naslov odbiti neke ljude koji to ne žele gledati i to je apsolutno u redu. Netko ne ide na balet, netko ne ide na operu, a netko neće doći na predstavu kojoj je tema seks, čak mislim da nije ni potrebno stavljati neko dobno ograničenje jer će ljudi i sami shvatiti da ne treba dovoditi malu djecu na ovu predstavu, a napominjem – mislim da ni u jednom trenutku nisam prešao granicu dobrog ukusa.
Za rujan je najavljena premijera filma “42 sekunde” u kojem utjelovljujete legendarnog vaterpolskog trenera Dragana Matutinovića, to vam je prva uloga na španjolskom jeziku. Što je bilo teže – glumiti na španjolskom ili ući u lik jednog od najlegendarnijih vaterpolskih trenera?
U Barceloni je 1. rujna premijera ovog filma koji mi se dogodio iznenada i ostat će u mojoj biografiji upisan kao nešto jako izazovno i uzbudljivo, a nadam se da će biti jako uspješan. Film nisam još pogledao, vidio sam samo trailer i neke scene i mislim da smo napravili odličan posao. Bilo je puno teže igrati na španjolskom jer osim onih nekoliko riječi koje svi znamo nisam ga nikada govorio, ali imao sam sjajnu profesoricu španjolskog Sandru Bošnjak i bacio sam se na glavu. Što se tiče Matutinovića, naravno da je izazov igrati živući lik i tu nismo išli previše na preveliku sličnost, nego karakterno se približiti. Produkcija ga je htjela dosta strogo prikazati, ja sam pokušao to omekšati iako i sam Matuta kaže: “A ja sam bija takav, bija san strog, ali radija san sve šta sam radija i u nas.” Ali Španjolci su malo nježniji pa su ga upamtili kao strogog trenera, dok će Matuta reći da je samo imao jake treninge koji su samo najjači mogli izdržati i to je to. Vidim da je u Španjolskoj ostao upisan slavnim slovima jer je prvi trener koji je uspio Španjolce dovesti do nekog uspjeha u vaterpolu. Nakon toga im se sve otvorilo i prvo veliko finale ostvarili su pod njegovim vodstvom i, nažalost, izgubili iako su 42 sekunde prije kraja vodili s golom razlike.
Koliko vam je Matutinović pomogao svojim savjetima i je li on vidio film ili barem neke isječke? Što kaže, je li prestrogo prikazan ili je zadovoljan?
Dosta sam ga kontaktirao i zvao tijekom snimanja, ispitivao ga što obično viče uz bazen, pitao sam ga za taj zadnji napad kada su Talijani izjednačili što mnogi misle da je bio ključ tog poraza, jer Matuta je vikao da odigraju presing, a oni se nisu snašli i mislili su da trebaju nešto drugo odigrati, jednostavno im se nisu zvijezde poklopile. Matuta je bio sa mnom stalno na liniji i bit će na premijeri u rujnu, a nadam se i nekoj hrvatskoj premijeri u Splitu ili Zagrebu. Bilo bi zanimljivo da cijela glumačka ekipa dođe u Hrvatsku, vjerujem kako će film biti zanimljiv našoj publici. Matuta je zadovoljan mnome, iako još nije pogledao film (smijeh), možda će malo biti nezadovoljan što je prikazan tako strogo bez ikakvih emocija, ali on kaže da je u poslu i bio takav, a privatno je bio drugačiji i šteta je što tog segmenta nemamo u filmu. Nadam se da ćemo svi biti zadovoljni nakon premijere.
Kako biste usporedili rad u domaćim i inozemnim produkcijama, zaostajemo li mi u produkciji i što je najveća kočnica da budemo na nekom višem nivou?
Moram reći da se ne osjeti neka ogromna razlika, ali naravno da se osjeti kad je dosta novca uloženo u film. Radio sam i prije u stranim produkcijama i razgovarao sam s kolegama koji su radili velike produkcije, mogu zaključiti kako smo mi po tom pitanju dosta profesionalni, u nekim segmentima usudim se reći i da smo profesionalniji. Najveća razlika je u jeziku, jer španjolski jezik je najrasprostranjeniji jezik na svijetu tako da je to u startu mnogima domaći film i ta veličina tržišta je nešto što limitira naše filmove osim ako nije neka univerzalna tema koja probija led. Moj prvi filmski scenarij koji sam radio s Nikolom Kuprešaninom i Enverom Puškom, “Film za Oscara” bit će sniman sljedeće godine i nadam se da će biti čitljiv ljudima diljem svijeta.
Još ste jedan zanimljiv projekt najavili, a riječ je o velikom kvizu koji pripremate s Joškom Lokasom i koji ima bogatu novčanu nagradu za pobjednika, o kakvom je konceptu riječ i imate li već dogovor s nekom TV kućom?
Joško i ja smo prijatelji već 30 godina i jako ga volim kao prijatelja i kao suradnika i izuzetno cijenim njegov rad. On je zajedno s Andreom i Igorom Grkovićem, koji su nakon Laze Goluže i Maje Jurković novi mama i tata kvizova kod nas, jedan od najboljih u ovom poslu. Ovim kvizom jednostavno želimo ponuditi nešto što nije strana licenca i što bi moglo ostati velikog traga u Hrvatskoj pa i u regiji, jer poznato je kako su Hrvati, ali i cijela regija veliki ljubitelji kvizova. Zato maštamo i upravo razrađujemo jednu “Ligu prvaka”, veliki finale i novčanu nagradu koja bi opet prikovala ljude uz ekrane jer sve se više gledaju emisije na zahtjev, a sve manje uživo te se nadam se da će ovaj naš kviz postati tvornica dobrih kvizova koje ćemo možda poslije prodati i u svijetu. Hrvatska radio televizija je broj jedan pogotovo za ovakve projekte.
Rekli ste jednom kako se baš ne gledate na TV-u, ali “Bitange i princeze” pogledali ste nekoliko puta, na YouTubeu te epizode imaju po 100 tisuća i više pregleda. U čemu je tajna uspjeha i godinama nakon kraja prikazivanja ove serije i je li vam to jedan od dražih projekata?
Divno je biti dio nečeg tako kultnog kao što su “Bitange i princeze” i kad pomislim koliko sam puta pogledao “Seinfelda” ili “Prijatelje” i to iste epizode – ne možeš vjerovati. Zato su i “Bitange i princeze” jedan od mojih rijetkih projekata koje mogu toliko puta pogledati. Radnja je brza, kao i humor, i jednostavno trebaju barem tri gledanja da pogledaš svaku epizodu. Vidim da se ta serija rado gleda ne samo u Hrvatskoj nego svugdje u svijetu gdje ima naših ljudi i vidim da će još dugo imati svoju publiku. Ponosan sam što sam bio dio te ekipe.
Ova godina obilježena je i s dva bitna događaja za vaše sinove, jedan je završio srednju školu, drugi je završio osmi razred. Kojim putem su odlučili krenuti dalje i na što ste posebno ponosni kad su njih dvojica u pitanju?
Vrijeme leti, i ako se malo isključiš i na autopilotu živiš, radiš, jedeš, spavaš, onda vidiš kako su djeca narasla. Dino je završio srednju školu i upisuje fakultet, Arman je završio osnovnu i upisao je gimnaziju. Nismo roditelji koji nameću nešto, oni će naći svoj put mi smo tu samo da ih malo pogurnemo i usmjerimo, ali smo jako ponosni jer su obojica jako čestiti i dragi mladići i najviše mi je srce puno kad to čujem od profesora i drugih ljudi te to smatram našim najvećim uspjehom. Na koncu – djeca i obitelj su najveća životna vrijednost.
Jeste li sada u fazi kada si vi i supruga možete priuštiti više vremena zajedno, sada kada su klinci veći i kako ćete provesti ovaj godišnji?
Puno smo putovali sa sinovima i kad su bili mali, putujemo i sada, međutim dolazi vrijeme kad je njima draže biti sa svojom ekipom i ne mijenja nam to puno na stvari jer smo imali mi i prije vremena za sebe zahvaljujući “baka i deda” servisu. Zasigurno ćemo sada imati više vremena za sebe, ali nedostajat će nam i oni, neka idu svojim putem i kada požele biti s nama, tu smo. I dalje idu s nama u Istru, u našu oazu, odemo do Dubrovnika do Lejline mame, pa svratimo i do Zavale na Hvaru koja nas je oduševila, malo do Bosne… Ja ću imati desetak predstava tijekom ljeta pa ćemo se “skupljati” putem. A onda dolazi jesen kojom nas svi plaše, ali i to će doći i proći. Samo neka je zdravlja i osmijeha na licu!
VIDEO Veseli Woody Harlesson oponaša Matthewa McConaugheyja dok vježba
