Vaša glumačka karijera je i počela u Zenici, u dječjem “Narodnom Ansamblu”. Što Vas je privuklo glumi?
Moja sestra Emina je bila aktivna na dječjoj sceni teatra u Zenici koja je bila jedna od jačih u bivšoj nam državi,rekla je na jednoj audiciji: "Imam ja doma ludog brata, zabavlja rodbinu, priča viceve, pjeva, imitira..." Pozvali me, primili me, miris teatra me opčinio i više nije bilo nedoumica čime ću se baviti u životu.
Obzirom da ste iz Zenice, zašto ste se odlučili baš za zagrebačku Akademiju i kakva ste iskustva ponijeli iz te institucije?
Tata je bio zagrebački student, sestra isto. Sviđao mi se Zagreb od kada sam bio klinac i znao sam da ću tim putem. Htio sam drugačiju školu koja će se nekako lijepo pomješati sa mojim bosanskim duhom i mentalitetom. Bili smo sjajna generacija i imam osjećaj da smo "ugrabili" među zadnjima plejadu velikih profesora...Rošić, Lonza, Crnković, Hajdarhodžić...Akademija budi najdivnije uspomene,ako znaš uzeti ono najbolje od svakog profesora-na pravom si mjestu.Ako misliš da će te akademija napraviti glumcem-neće.
Koji bi svoj rani projekt istaknuli a na kojeg ste ponosni- neovisno je li riječ o kazalištu ili filmu? Mnogi gledatelji ističu HRT-ovu “Skrivenu kameru” kao Vaš početak, kako bi Vi opisali taj projekt?
Bilo je na dosadašnjem putu puno "stanica" koje pamtim.Od generacijske predstave "Kako sada stvari stoje","Spike na spiku" koja me medijski lansirala, legendarnih Exitovih "Izbacivača","Hamleta" i "Julija Cezara" u Dubrovniku. Bilo je tu i filmova sa Šorkom, Vrdoljakom, a Skrivena kamera je bila prvo televizijsko predstavljanje. Nives Ivanković i ja smo se ludo zabavljali, nitko nas nije poznavao pa je bilo lako ulijetati u urnebesne situacije.Ostade najviše zapamćena epizoda sa Goranom Ivaniševićem i Davis cup reprezentacijom.
Nakon autorskih projekata “Spektakluk” i “Magic Act Show” napravili ste monodramu “Ćiro” o životu Miroslava Blaževića, “trenera svih trenera”. I na početku karijere ste oduševljavali ljude imitacijama legendarnog Ćire – da je bio “uključen” samo ton mislim da vas nitko ne bi mogao razlikovati. S “Ćirom” ste upravo odradili gostovanje u Makedoniji – kako je prošlo?
Jako sam ponosan na ta dva autorska projekta koje sam radio sa Reneom Bitorajcem. Čekali smo da napokon netko napiše nešto za nas i uzeli stvar u svoje ruke, napisali i odigrali skoro 600 puta obje predstave. A Ćiro me je jednostavno nadahnuo, od prve ideje do premijere prošlo je 10-ak godina.Imitacija je tu u drugom planu,uspio sam "Biti Ćiro Blažević" i u sat i 15 minuta ispričati njegov bogati život onako, kao ljetni pljusak. Nadam se da ću zaokružiti put oko svijeta sa ovom monokomedijom, u Makedoniji je bilo divno i nekako posebno emotivno,slijedeći tjedan sam u Švedskoj. Volim reći da u toj predstavi umjesto šminke i kostima oblačim njegovu kožu i dušu.
Kako je uopće došlo do te fascinacije g. Blaževićem?
Nije to fascinacija nego nadahnuće. Pjesnici imaju svoje muze a ja svoga Ćiru.
Trenutno se prikazuju reprize “Bitangi i princezi” gdje imate ulogu odvjetnika Teodora Friščića kojeg je ostavila žena. Sad kad gledate s odmakom, jeste li zadovoljni kako ste utjelovili tog “nesretnika” koji se zaista ne može razlikovati više od Vas osobno?
Bitange i princeze su jedna od onih serija koje ostaju za sva vremena,koju gleda svaka slijedeća generacija.I da nisam glumio u njoj bio bih njezin fan i vjerni gledatelj.
U Vrdoljakovoj “Dugoj mračnoj noći” bili ste odlični kao operativac “OZNE” koji šogora smješta na Goli Otok. Mislite li da smo izašli iz “mračnih vremena” ili nas svakodnevica konstantno vraća u prošlost?
Mislim da svako vrijeme ima svoje Gole otoke, neki su oku nevidljivi ali jednako bolni. A način na koji mi gledamo i recikliramo prošlost uskraćuje nam svijetliju budućnost.
Od 1995 - te osvajate brojne nagrade; svakom je naravno drago kad se njegov rad prepozna, no koju bi nagradu Vi izdvojili?
Najdraže su mi nagrade publike,draže od nagrada žirija.Zbog publike i radimo ovaj posao.
Leže li Vam više uloge u komedijama ili ozbiljnijim dramskim komadima?
Nekako sam više u komedijama pa uživam kada se pohrvam sa nekom dramskom ulogom.Kada igraš jedno nedostaje ti drugo ali mislim da je moj duh više "komedijaški".
Koga bi ste voljeli utjeloviti u kazalištu, a da još niste?
Nemam takvih želja. Mislim da ću tek napisati lik iz snova i utjeloviti.
Imate li glumačke uzore?
Nemam, postoje samo glumci koje volim i cijenim.
Koga bi od novijih režisera izdvojili sa filmske scene, publika se posljednjih godina počela vraćati u kino i na hrvatske filmove nakon nikad gore kinematografije devedesetih?
Prije svega bi trebali malo više voljeti svoj film a bilo bi lijepo kada bi svi daroviti redatelji dobivali svoje prilike.Ovako mnogi ostanu na reklamama pa je teško odgovoriti na ovo pitanje. Jer Matanić, Kulenović ili Nuić više nisu novi. Sa Šeregijem se, recimo, nalazim na istim valnim dužinama.
2002-e počela je Vaša karijera tv- voditelja. Tko je u Vama vidio potencijal i voditeljski talent te Vas pozvao kao osobu koja može voditi najgledanije kvizove?
Maja Jurković i Lazo Goluža...televizijski mama i tata...
Voditeljska karijera započela je s “Tko želi biti milijunaš”, licenciranim kvizom koji je popularan u cijelom svijetu i u svakoj zemlji ga vode najpopularniji voditelji. Kako ste se osjećali kad su baš Vas izabrali?
Nisam maštao o tv karijeri, dogodilo se slučajno i postalo veliki dio mog života. Bio sam sretan znao da se puno očekuje od mene.Vjerovao sam u sebe,ostalo vi ocjenite.
Najavljen je i povratak spomenutog kviza – jeste sretni što ćete opet biti dio showa?
Kada i ako to bude službeno-rado ću vam odgovoriti na ovo pitanje.Inače nisam za recikliranje ali kada vidim oduševljenje ljudi na vijest o toj mogućnosti-zašto ne.Siguran sam da bismo zadržali razinu kvalitete.
Vidite li sebe prvenstveno kao glumca ili kao voditelja?
„Glumac je glumac...je glumac...“
Kad god u “Potjeri” postavljate pitanja koja se tiču nogometa uvijek nakon odgovora dodate neki zanimljivi fakt– imate zaista impresivno znanje o “najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu”. Za kog navijate i jeste li se možda i Vi okušali u tom sportu ili ste “samo” pasionirani pratitelj?
Nogomet mi je u krvi od malih nogu.Igrao sam kao klinac u zeničkom Čeliku za koji navijam od malih nogu.Drukam još za Dinamo te BiH i Hrvatsku repku. Druge momčadi mi ne bude nikakve emocije.
Kako komentirate stanje u HNL-u i HNS-u?
HNL je puno bolji nego što mnogi misle. A HNS može i mora biti puno bolji.
Mnogi voditelji se žale kako im glumci “uzimaju” poslove. Kakav je Vaš stav o tome?
Da postoji škola za voditelje možda bih se i složio.Ovako u voditeljskom svijetu ima i glumaca,pjevača,profesora...
Na nedavno održane izbore u Bosni i Hercegovini pozvali ste građane Vaše rodne Zenice da izađu na birališta napisavši kako “nam je loše od primirja i takvo je stanje zbog nas samih. Pustili smo da nas godinama drže u leru i istoj situaciji, s istom retorikom nas plaše i zavađaju. Naravno, nacionalno podebljanom retorikom, tako da ne možemo naprijed definitivno ako nešto ne promijenimo”. Na izbore je izašlo tek nešto više od 53 posto građana – mislite li da su ljudi jednostavno odustali od pokušaja promjene?
-Istina. U BiH nije mir nego primirje. A može se tako normalno i lijepo živjeti samo kada bi se ljudi poštivali. Ne moraju se voljeti a ako se negdje dogodi ljubav još bolje.Ista retorika, isti ljudi, slične tenzije. Svi prizivaju promjene a kada imaju priliku-ništa. Selo izlazi 100% na izbore, u gradovima je previše spavača. I onda nezadovoljstvo buja,odlaze nam najbolji i najobrazovaniji kadrovi a vladajućim dinosaurima kao da to i odgovara. Perspektiva? Zemlja starih i sve manje obrazovanih ljudi. Slično vrijedi i za Hrvatsku. Ali ja vjerujem u čuda, sve preduvjete imamo, trebaju nam samo sposobni ljudi na pravim mjestima. I vratit će se rode.
S prelijepom Lejlom ste u braku već 11 godina što je za naše zvijezde kao 111. Kad i kako ste znali da je ona prava osoba s kojom želite provesti život?
Najljepši kompliment dali smo jedno drugom kada smo se složili da se doima da smo zajedno godinu-dvije. A znao sam da je to-to kada me buduća gospođa Filipović potapšala po ramenu prvi put.
Svugdje ste prisutni, puno radite..kako izgleda vaš radni dan, a na koga i što trošite slobodno vrijeme?
Radim ono što volim pa ne osjećam da radim puno. Ponekad radim 24 sata, neke dane baš ništa. A ne trošim vrijeme, vrijeme troši mene. A ja se trudim ostati sretan.
Pogledajte video s 10 najseksi Hrvata:
