'Trepni dvaput'

'Te praznoglavice ničemu se tako ne vesele kao velikim, debelim džointovima koje neprestano netko pali'

Foto: Profimedia
1/2
13.10.2024.
u 20:45

Ljetni hit "Trepni dvaput" Zoë Kravitz, kćeri poznatog glazbenika i glumice Lisa Bonet. Film je nekim čudom predvidio nezamislive skandale sa silovateljem, skrivenim homoseksualcem i pedofilom P. Diddyjem i njegovim mahnitim zabavama

U Sjedinjenim Državama uvijek sve naraste do čudovišnih razmjera, od kuća, auta, bogatstava do ideja. Pogledajmo američki prezir prema pušačima i cigaretama. Sad je pušenje zabranjeno u svim zatvorenim prostorima, u nekim parkovima, u restoranima i barovima na otvorenom, negdje čak i ispred vlastitog praga, uz to što su cigarete iznimno skupe. Kao da se posve odustaje od američke vjere u individualizam, osobnu odgovornost, ideju da je svak sȃm kovač svoje sreće. Taj prezir prema pušenju proporcionalan je samo s njihovom potpuno suludom, recentnom opsesijom marihuanom, duvanjem, intoksikacijom THC-om.

Istraživanja iz 2022. pokazala su da više od šezdeset milijuna Amerikanaca - svaki peti Amerikanac, a brojke su sada vjerojatno i veće - redovito konzumira kanabis u nekom obliku, najčešće pušenjem, u žargonu duvanjem. I nikome pri tome ne pada na pamet da je dim iz marihuane jednako ili gotovo jednako štetan kao dim cigareta. One mogu biti nešto više toksične zbog raznih aditiva u duhanu, no ni marihuana uzgajana legalno ili ilegalno diljem Amerike nije čista poput neugažena snijega. Boljestojeći iz srednje klase sad se hvale svojom tinejdžerskom opsesijom, na svojim stolićima u primaćoj sobi izlažu monografije o marihuani, odlaze na popularne festivale marihuane, postoje kuharice i TV emisije posvećene kuhanju s kanabisom. Uspješni, meni drag komičar Seth Rogan, hvali se da duva "svaki dan, po cijeli dan".

Valjda nema novijeg filma ili serije u kojem netko ne pali golemi džoint. Uzmimo veliki ljetni hit "Trepni dvaput" Zoë Kravitz, kćeri poznatog glazbenika i glumice Lisa Bonet. Film je nekim čudom predvidio nezamislive skandale sa silovateljem, skrivenim homoseksualcem i pedofilom P. Diddyjem i njegovim mahnitim zabavama s bogatim i slavnim perverznjacima kakve Zoë sigurno poznaje od rođenja. U tom hororu sa snažnim elementom socijalne kritike superbogati moćnik Slater King i njegovo perverzno muško društvo misle da im je baš sve dopušteno, čak i zlostavljanje i silovanje drogiranih mladih djevojaka na party otoku, koji jako podsjeća na otok Jeffreya Epsteina, osuđenog pedofila i svodnika za bogate.

VEZANI ČLANCI:

Mlade djevojke "koje se samo žele dobro provoditi" vlasnik otoka, IT mogul, često ispituje provode li se kako su očekivale i one neprestano ponavljaju neku američku verziju "nikom nije ljepše neg' je nam, samo da je tako svaki dan". Te praznoglavice ničemu se tako ne vesele, ničemu toliko ne skandiraju bučno kao velikim, debelim džointovima koje neprestano netko pali u filmu. One su uvijek opijene, mozak im nikada nije posve "čist". Ne mogu dovršiti misao do kraja. Jedna od djevojaka na početku filma pita svoju najbolju prijateljicu jedva malčice zabrinuta, "jesmo li mi to samo tako odletjele na otok milijardera s grupom ljudi koje uopće ne poznajemo", a ona joj odgovara, "kako ne poznajemo, pa on je Slater King"... Tako se vrte u krug smućena uma.

Djevojka, koja je ipak poneki put rekla "Ne" kad su joj pružili debeli džoint, jedina je pomalo ustrašena zbivanjima na otoku užitka, nekoj vrsti Pinocchijeva "Otoka igračaka" (u Disneyevoj verziji zove se Pleasure Island), gdje se djeca potpuno raspamete, potisnu sve što su ih učili, odustanu od svake samokontrole i na koncu ih pretvore u magarce. Ta djevojka, navješćujući što će se događati kasnije, pita prijateljicu, "što ti se čini, kad će početi s ljudskim žrtvama, prije ili poslije večere?"

Rekla bih da je upućena Zoë, redateljica i suautorica scenarija za taj film, veoma kritična prema američkom bezbrižnom, lakovjernom i zloslutnom hedonizmu. U Kaliforniji, gdje Zoë živi sa zaručnikom Channingom Tatumom koji u njezinu filmu glumi monstruoznog milijardera, naročito vole pretjerivati u svemu. Guverner Kalifornije Gavin Newsom odredio je najjače antivirusne mjere u doba pandemije, ako izuzmemo totalitarnu Kinu i odredbe njihovog diktatora. Jedno vrijeme ljudi nisu uopće smjeli van iz kuća, čak ni u svoje dvorište. Kad je ipak popustio s mjerama i dopustio šetnje u prirodi u malim grupama, moja nećakinja, koja živi u Berkeleyju, poslala mi je fotografije iz šetnje velikim, potpuno praznim nacionalnim parkom sekvoja - nigdje nikoga u blizini - a njezin petogodišnji sin nosi masku preko pola lica. Kad sam je pitala zašto, dočekala me šutnja kao da sam poludjeli antivakser. Naime, u to vrijeme, na proljeće 2020. već sam čitala puno tekstova o tome da je covid opasan za veoma stare, imunokompromitirane ljude. Znalo se da to nije bolest od koje stradavaju mladi, pogotovo ne djeca. No, u Kaliforniji mala djeca nosila su maske čak i u nacionalnom parku. To se zove magijsko mišljenje i Amerikanci su tome naročito skloni jer su skloni svakom pretjerivanju. Još je Joan Didion pisala o tome.

Prije tridesetak godina Clinton je morao skrušeno objasniti novinarima da jest probao marihuanu, "ali nije uvlačio". Kasnije su tu formulu koristili i neki naši političari. Prije Clintona mantra je bila "samo reci NE" svim drogama, a 2022., Gary Chambers, crni aktivist iz Louisiane, svoju (neuspješnu) nominaciju za senatora popratio je propagandnim video klipom u kojem sjedi u prirodi s golemim džointom i propovijeda kako marihuanu treba legalizirati i u njegovoj državi jer je bezopasna i korisna.

Marihuana je u SAD-u uvelike političko pitanje, kako to objašnjava Chambers. Od 2010. do 2022. državna policija uhitila je 7,3 milijuna Amerikanaca zbog posjedovanja marihuane, što je polovica svih uhićenja povezanih s drogom. Crni Amerikanci četiri puta češće bili su žrtve tih hapšenja povezanih sa zakonom o marihuani, objašnjava Chambers. Ljubav za marihuanu i njezin politički aspekt toliko su važni demokratima da se iz jedne krajnosti krenulo u drugu. Prije desetak dana New York Times objavio je veliki dosje o marihuani, drogi koju se dugo promicalo kao posve neadiktivnu i bezopasnu, pod naslovom "Kako raste potrošnja marihuane, tako rastu i razmjeri štete." Eto, najveće američke novine najednom otkrivaju Ameriku, kako smo nekad govorili!

FOTO Sve što trebate znati o slučaju P. Diddyja: Kriminalno klupko koje je stvarao i zastrašivanjem održavao sada se počelo raspletati

1/12

Veliko nacionalno istraživanje koje je proveo Richard Grucza, epidemiolog sa sveučilišta Saint Louis, pokazalo je da marihuanu redovito (najmanje 20 dana u mjesecu), na ovaj ili onaj način u organizam unosi 13 posto mladih ljudi u dobi od 18 do 25 godina, a čak dva posto u dobi između 12 i 17 godina. To je porazna statistika kad je zdravlje mladih u pitanju.

Liječnici, neurolozi i socijalni radnici u članku objašnjavaju da je marihuana, danas legalizirana u većem dijelu SAD-a, promicana kao prirodna, posve neadiktivna i potpuno bezopasna, pogotovo u usporedbi s psihofarmacima. No, za mnoge to naprosto nije tako. Efekti su veoma individualni. Brojni psihijatri, među njima dr. Scott Hadland, profesor na Harvardu, upozoravaju na porast shizofrenije povezan s marihuanom, koja je možda benigna za velik broj ljudi, ali ne i za sve, naročito ne za mlade. Posebno nije benigna nova, genetski modificirana marihuana s povećanim razinama THC-a, psihotropika te biljke. Redovita konzumacija marihuane - tu treba naglasiti u rekreativne svrhe, a ne medicinske, povezne s ublažavanjem simptoma nekih teških bolesti - kod otprilike jedne trećine korisnika vodi u cannabinoid hyperemesis syndrome, poznat kao C.H.S. U NYT-u procjenjuju da nešto više od 6 milijuna Amerikanaca boluje od C.H.S.-a. Sindrom je povezan sa stravičnim bolovima u trbuhu i nezaustavljivom povraćanju, ponekad sa smrtnim ishodom. Uz C.H.S. česta posljedica zloupotrebe kanabisa su i kronični mentalni poremećaji, psihotični napadi, pa čak i shizofrenija, naročito kod mladih koji su počeli konzumirati kanabis u tinejdžerskim godinama. Dr. Deepak Cyril D'Souza, psihijatar i profesor medicine na Yaleu, objašnjava da je s marihuanom kao i s cigaretama: neće svaki pušač oboljeti od raka, kao što neće svaki konzument marihuane doživjeti psihotične napade. No, mnogi hoće!

FOTO Kate Middleton neočekivano objavila novi video i otkrila je li izliječena

1/20

Europsko istraživanje konzumacije "nove" marihuane s deset i više posto THC-a, objavljeno prije nekoliko godina u časopisu The Lancet, pokazalo je da konzumenti marihuane imaju pet puta veće šanse razviti neki mentalni poremećaj. Tinejdžeri, koji često tjeskobu i depresije samoliječe marihuanom, imaju čak jedanaest puta veće šanse za mentalne poremećaje. Istraživanje u Danskoj među muškarcima oboljelim od shizofrenije u dobi od 21 do 30 godina, pokazalo je da je barem 30 posto povezano s konzumacijom kanabisa. Sve ovo ne pišem da bih histerično odvratila čitatelje od "bezopasnog" redovitog duvanja, nego zato da pokažem koliko su današnje politike oko svega što nam se događa postale ishitrene, često znanstveno neutemeljene kad se najviše pozivaju na znanost. Od hapšenja i progona do nekritičkog "obožavanja" marihuane u jednoj generaciji. Takvo neutemeljeno pretjerivanje prisutno je u svim današnjim ideološkim histerijama, koje su paralizirale "zdrav razum" i normalan život u SAD-u. I ne samo tamo. Iako je svaki oblik rasizma, mizoginije, homofobije i transfobije zakonom zabranjen na Zapadu, histerični mladi ljudi, naročito studenti elitnih zapadnih sveučilišta, vide mikroagresije svuda oko sebe. To su oni studenti koji bi najradije razorili Izrael i istjerali Židove s područja "od rijeke do mora", kako protestiraju ispred svojih sveučilišta, čak braneći militantne skupine i terorističke organizacije poput Hamasa i Hezbollaha. Depresivno je gledati te nepromišljene, neupućene reakcije mladih radikala svuda oko nas.

Posljednje što me zaista uznemirilo u postupcima tih nedotupavnih jakobinaca žednih krvi, dogodilo se nedavno u elitnoj njujorškoj školi Spence, jednom od onih starih zdanja poput gimnazije u seriji "Tračerica", na bogatom Upper East Sideu, nedaleko od muzeja Metropolitan. U tu školu se gotovo nemoguće upisati bez velikih para i veza - završile su je kći bivšeg gradonačelnika NYC-a, milijardera Bloomberga te Gwyneth Paltrow, uz brojne druge poznate žene iz javnog života kroz više od stotinu godina postojanja škole. Djevojčice uglavnom tu upisuju kad krenu u vrtić, da bi osigurali da će tu završiti i osnovnu školu i gimnaziju, iako godišnja školarina za gimnazijalke iznosi otprilike 60.000 eura. Profesorica u školi Spence dobila je nedavno otkaz jer je jedna učenica, inače kći nove ravnateljice, zaključila da je bila izložena "mikroagresiji" svoje profesorice. Profesorica Protopappas (62), grčkog, vijetnamskog i francuskog podrijetla, iznimno obrazovana žena koja govori pet jezika, na toj školi radila je 25 godina, bila generacijama veoma omiljena među učenicama, vodila ih na studijska putovanja u Kinu i Japan, osnovala učenički institut za kulturu i jezike te debatni klub. No, ipak je odmah "osuđena" bez suđenja i dobila otkaz, gotovo kao da ju je jedna od onih djevojčica iz Salema proglasila vješticom. Tužila je školu jer je ostala bez sredstava za život, a još uvijek ne može u mirovinu. Nadam se sretnom ishodu.

Što je napravila? Jedna učenica pitala ju je zašto je u Francuskoj u javnim školama učenicama zabranjeno nošenje hijaba, pokrivala za glavu i kosu. Madame Protopappas zahvalila je svojoj učenici na tom pitanju i pokušala objasniti francusku svetinju, laïcité, sekularizam, odvojenost crkve i države. Objasnila je da vjerskim običajima u Francuskoj nije mjesto u školi, da su mnoge francuske muslimanke pozdravile tu odluku koja štiti djevojčice od agresivnih vjerskih običaja njihovih roditelja koji dolaze iz drugih kultura i potaknula je diskusiju, zatražila da njezine učenice iznose pro i kontra argumente. Preko noći, rekla je Protopappas u jednom intervjuu, mene su u školi demonizirali i ljudski i profesionalno diskreditirali. I to upravo profesoricu koja je nekad u školi predavala "bijele zapadne velikane" poput Kanta, Descartesa, Pascala ili Sartrea, a onda sama promijenila svoj kurikul i uključila američku "harlemsku renesansu" i Negritude, francuski pokret crnih intelektualaca te s učenicima istraživala kako se preklapaju arapski i kršćanski utjecaji u francuskoj kulturi.

Nema spasa. Čim se otvoreno progovori o bilo kojem elementu koji mladi "radikali" ne razumiju - a pogotovo ne shvaćaju koncept slobode govora, jedno od najvećih postignuća zapadne civilizacije koju sad pokušavaju zatrti na najelitnijim američkim i britanskim sveučilištima - kreće samozadovoljna, licemjerna i praznoglava osveta, prava odmazda ideoloških neistomišljenika. I to baš u školi Spence, koju je osnivačica Clara B. Spence vodila sa svojom dugogodišnjom životnom partnericom, s kojom je uspjela čak i zakonski usvojiti četvero djece iz sirotišta. Clara je bila vatrena, moderna sufražetkinja i smatrala da "škola nije mjesto mehaničkog bubanja, već gradi karakter učenica... ljudskost te duh intelektualne I moralne pustolovine". Intelektualnoj pustolovini odzvonilo je čak i u Spenceu.

Radikalizam mladih jakobinaca poprima monstruozne razmjere, bez razumijevanja posljedica. Svi znamo da je #metoo pokret bio važan za promjenu paradigme muško-ženskih odnosa, pogotovo na radnom mjestu, da je doveo do osude bezobzirnih zlostavljača, predatora na upravljačkim pozicijama, poput Weinsteina i mnogih drugih. No, pokret ima I svoje ružno naličje. Engleska novinarka i feministica Zoe Strimpel nazvala je to "kriv je jer ja tako kažem". Javna prokazivanja na društvenim mrežama mogu imati i stravične posljedice na živote muškaraca kojima ništa nije dokazano i koji su osuđeni bez suda i sudskog procesa. Mnoge mlade djevojke najednom pomahnitalo koriste svoju novopronađenu moć kao nekoć puritanci u Salemu i same žele odrediti tko je kriv i tko će biti socijalno uništen.

Moram priznati da me iznenadila zrelost Zoë Kravitz (36) koja je sa svojim filmom "Trepni dvaput" - i iznenađujućim krajem u kojem se uloge zamjenjuju i tajkun postaje igračka "praznoglave"djevojke željne moći - pokazala da velika moć uvelike kvari. Ne, ne radi se o razornoj moći toksičnog maskuliniteta, kako vrište mlade feministice, već o zlu nezauzdane nekontrolirane moći. Koju i žene katkad žele i mogu zloupotrijebiti. Bojim se da će se sa slobodom govora dogoditi ono isto što se dogodilo s marihuanom - nerazumno pretjerivanje. Otići ćemo u krajnost. Duh slobodnog intelektualnog propitivanja danas je ugrožen kao i mentalno zdravlje mladih.

VIDEO Popularna Lile opisala je svog savršenog muškarca i osvrnula se na preljub

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije