Iza vrckaste i vesele vanjštine lijepe Valentine krije se mala zlica – opisuje nam svoj lik iz RTL-ove serije “Tajne” osječka glumica Katarina Baban.
– To je cura koja ne odustaje, veliki je borac, kada zacrta nešto, ona to mora i postići, tako da je spremna gaziti preko leševa kako bi došla do onoga što želi. Slične smo utoliko što i ja, kad nešto zacrtam, rijetko od toga odustajem, samo što nisam toliko tvrdoglava poput nje i nikad ne bih gazila preko leševa, ali dosta sam uporna i mislim da je to ono što nas veže – objašnjava 25-godišnja glumica. Već kao klinka znala je da je pozornica njezin drugi dom i koristila je svaku prigodu da svojim ukućanima nešto otpjeva ili odglumi.
– Stalno sam glumatala doma i imam nekoliko snimki tih nastupa, morala sam ili pjevati ili glumiti. U svakom slučaju, čim bih vidjela kameru u rukama svojih roditelja, jedva bih dočekala da nešto izvedem – priča Katarina. Njezin talent kasnije je došao do izražaja u školskim dramskim skupinama te na natjecanju Lidrano, no roditelji su joj prije upisivanja fakulteta savjetovali da odabere neko konkretnije zanimanje od glume.
– Oduvijek sam htjela studirati glumu, ali kako sam bila odličan učenik i štreberica, roditelji su smatrali da je šteta da s tako dobrim ocjenama odem na glumu. Glavni argument im je bio da od glume nema kruha pa su mi predložili da upišem nešto jednako kreativno, ali konkretnije, i onda sam shvatila, s obzirom na to da jako dobro crtam, da bih mogla upisati arhitekturu. Tako sam se pripremala za arhitekturu i zapravo držala figu u džepu da ne prođem. I nisam prošla i nekoliko dana poslije polagala sam prijamni na Akademiji i upala iz prve – prisjetila se. Što se tiče crtanja, i dalje stalno nešto črčka po papirima koji joj se nađu pod rukom, ali svoje crteže ne poklanja.
– Kad s nekim pričam ili nešto čekam, kratim vrijeme crtajući i sve su mi bilježnice s Akademije uvijek bile išarane. Ne poklanjam crteže jer nisam tip koji baš slika, neke sam poklonila u srednjoj školi, kada sam imala više vremena za ovu umjetnost – kaže Katarina. Iako je diplomu na Osječkoj akademiji dobila tek prošle godine, iza sebe ima već zapažene kazališne uloge, a možda je najupečatljivija ona iz predstave “Unterstadt”.
– “Unterstadt” je prekrasna predstava koja progovara o njemačkoj obitelji u vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata pa sve do danas. Bilo je dosta naporno jer je tempo bio luđački, ali isplatilo se jer je nastala divna predstava u kojoj igram nekoliko uloga. Drago mi je što sam sudjelovala u tom divnom projektu, a poseban je osjećaj bio kad smo s tom predstavom nastupali na Dubrovačkim ljetnim igrama jer je ambijent pomogao da dobije dublje značenje – kaže. Okušala se i u filmu ne baš romantične tematike koji je režirao Vedran Marjanović Wekster.
– Volim zombije, obožavam horore i mislim da nema ništa bolje nego kad samu sebe dobro preplašim gledajući hororac. Obožavam seriju “Živi mrtvaci” i to mi je oduvijek bila zanimljiva tematika pa sam odmah prihvatila Weksterov poziv da glumim u filmu o zombijima – kaže Osječanka s privremenom adresom u Zagrebu koja mašta o tome da se u metropoli skrasi na dulje vrijeme
– Razmišljala sam o preseljenju u Zagreb, čekala sam priliku da dođem ovamo i kad me ljudi pitaju hoću li se vratiti u Osijek, mislim da neću. Rado bih ostala u Zagrebu jer ovdje ima puno više mogućnosti. Osijek je stvarno predivan grad, ali u Zagrebu ima puno više posla – objasnila je Katarina.
U prilagodbi na zagrebački tempo života pripomogle su joj i kolege sa seta s kojima se druži i nakon snimanja. – Najviše scena imam sa Stjepanom Perićem pa s njim provodim i najviše vremena. U početku sam dosta snimala i s Jasnom Bilušić i Mladenom Čuturom, tako da sam s njima troma probila led i kad znam da radim scene s njima, jako sam sretna – zadovoljno će glumica.
A tko je Stjepan Perić???