Nedavno je na kazališne daske Zagrebačkog kazališta mladih postavljena predstava “Alisa u zemlji čudesa” redateljice Renate Carole Gattice za čiju su glazbu zaslužni Ivanka Mazurkijević i Damir Martinović Mrle. Ovaj karizmatični glazbeni dvojac savršeno se uklopio u poznatu nadrealnu priču, a pjesma “Alisa”, koja je izdvojena kao singl, upravo se bavi idejom spajanja nespojivog. Nakon što su uspješno odradili zagrebačku premijeru, glazbeno-ljubavni partneri krenuli su put Slovenije gdje trenutačno s redateljem Paolom Magellijem surađuju na Čehovljevu “Galebu”. Sudeći prema intervjuu, Mr. Lee & IvaneSky rade punom parom, što znači da njihova publika uskoro može očekivati brojne glazbene poslastice.
Predstava “Alisa u zemlji čudesa” je počela igrati u ZKM-u, a glazbu za novu predstavu Renate Carole Gattice potpisujete upravo vi. Kako je došlo do suradnje?
Ivanka: Renata je s nama kontaktirala, tj. slučajno smo se srele na prosvjedu za kurikularnu reformu i rekla da “vidi” Mrletovu i moju glazbu u “Alisi” koju radi za ZKM. Mi smo uvijek htjeli raditi taj tekst jer je kod njega mašta uključena i traženja smisla u besmislu, i natrag, poželjno. Oduševljeni smo Renatom i ekipom iz ZKM-a. Anđela Ramljak je super Alisa, a ostali su u ansamblu šećer na šećer. Takva je i glazba.
Jednom ste rekli da često, u trenutku kada vas nazovu iz kazališta ili filmske produkcije da radite glazbu, taman ili radite nešto što se poklapa s tematikom ili već imate glazbu za određeni projekt. Je li to bio slučaj i s “Alisom”?
Ivanka: Da, čudno je to. Instinkt? Napravili smo pop-pjesmu koja u tom trenutku nije imala ime, no bavila se idejom o spajanju nespojivog. Ponovno u našem društvu postoji “ili ovako kako ja kažem ili nikako”, a to vodi u ratove. Zato smo, naivni kakvi jesmo, napravili song o poštovanju onih najudaljenijih i Alisa je jedna od onih koja se tražila u mnoštvu sebe i tako odgovarala cijeloj toj priči. Druga stvar jest da smo onda uživali u trešerskim trenucima s Vojvotkinjom i Kraljicom, gdje smo se baš zabavili kičem na najjače. Las Vegas na Karnevalu u Riju.
Mrle: Jednako tako, prije godinu dana smo napravili priču oko projekta “Sailor” s kojim sam snimio “zvuk grada Rijeke”, na što je Ivanka odmah počela pjevati jednu jako potresnu pjesmu. Kad smo je završili, shvatio sam da to treba nastaviti u suradnji s drugim mjestima i kombinirati zvukove te smo ovo ljeto bili sa Sailorom na Silbi. A stvar? Čim smo je dovršili, Ivanka je rekla da bi to strašno voljela dati Paolu Magelliju jer misli da bi to bila ta estetika. I evo, upravo smo u slovenskoj Novoj Gorici i radimo “Galeba” Čehov s Paolom. Instinkt? Ta stvar paše strašno. No, naravno, nije na nama da prosuđujemo. Mi samo, u ovom trenutku uživamo radeći ono što volimo.
Jeste li već prije surađivali s redateljicom “Alise” Renatom Carolom Gatticom?
Mrle: Ne, ovo nam je prva suradnja! I to je super da nam se događaju neke nove face. Renata je odlična redateljica.
Odakle ste crpili inspiraciju tijekom stvaranja “Alisinih svjetova”?
Ivanka: O, baš od svega. Mrle se jako zabavljao za gomilom kompjutorskog materijala, a ja sam malo plakala u “Gusjenici” i Renata me stavila da budem uživo i pjevam songove koje smo napravili pa me to jako vratilo u doba “Crtančice”. Alisa me podsjetila na tu slatku predstavu.
A ekipu znam super. Uz Anđelu Ramljak, često sam i Rakana Rushaidata, koji također glumi u predstavi, imala sreće sretati. Barbara Prpić je apsolutna genijalka. Petar, Edvin, Dado, Tina, Marica, Matej, Đula, Tamara ... super je bilo pokušati pomoći glazbom ako ne i pokvariti. Šalimo se. To je stvar ukusa. Alisa je sama po sebi inspiracija, no Renata je ta koja je bila šefica i rekla da se razmašemo, što i jesmo. Ljudi se zabavljaju i nadam se da shvaćate da to morate pogledati. Romano i ja stari smo poznanici i drago mi je da smo napokon skupa radili. I kostimi su mrak!
Vi ste, Ivanka, rekli kako se i sami ponekad osjećate kao Alisa u surovom realitetu društva 21. stoljeća… Kakvo je to društvo? Mislite li da bi ga trebalo na neki način mijenjati?
Ivanka: Naravno! Kako je vidljivo iz dnevnih užasnih vijesti, ništa nije normalno. Stalno nasjedamo na trikove “odozgo” i koriste nas kao topovsko meso. Kad više mislimo pročitati povijesne knjige s razumijevanjem i ne odbacivati dobre stvari na temelju “ljudske pogreške”. Surovo, lažno je i ružno. Političari su vrijedni prezira. Radi sitnog profita potpiruju neke povijesne gluposti davne, no ne duboko pokopane. No, naravno, sve ovo nastaje jer se konstantno ne procesuiraju zločini i slažu se jedni na druge poput alibija.
Volite li i vi sami nadrealne priče baš poput ove Alisine?
Mrle: Pa to je valjda jasno. Nadrealan sam tip.
Ivanka: Da, jedini svijet koji se isplati podržati ako je ovo gore realnost.
Ovo nije prvi put da radite glazbu za kazalište i film. Što vam je od toga draže?
Mrle: O, nema toliko filmova koje smo radili. Ivanka tri komada, no “Sonja i Bik” i “Kauboji” su nam bili strašno zadovoljstvo koje je rezultiralo soundtrackom i bilo početak “Mr.Lee&IvaneSky” projekta. Kazalište je strast koja traje cijeli život. Ivanka je s Magellijem surađivala barem jednu ili dvije predstave godišnje u proteklih 12. Ja volim Ivicu Buljana jer, da nismo radili genijalnog “Kiklopa”, ne bi bilo ni Ivanke.
Tko vodi glavnu riječ u stvaranju vaše glazbe?
Ivanka: Oboje smo u tome skupa. Da je barem tako u kućanskim poslovima. Stalno se pravi gluh.
Dođe li nekad do sukoba mišljenja, kreativnih prepirki? Kako različita mišljenja onda spojite u jedan glazbeni svijet?
Ivanka: O, uglavnom su to priče o kuhinjskog krpi, o muhi i to nas je zbilja iscrpilo. Vrlo svadljivo. No, glazba nas jako spaja. Isti su nam principi i u ovom trenutku ne možemo zamisliti ne surađivati.
Odvajate li privatno od poslovnog ili je glazba uvučena u svaki dio vaše svakodnevice?
Ivanka: Užasno je to da smo stalno zajedno i nema nekog zdravog odmaka između poslovnog, glazbenog i privatnog. Srećom, Mrle ima uspješni Let3 i malo me ostavi na miru. Inače, nisam najambicioznija osoba. Dajem sve, no odmarati se poslije toga mogu godinama u neuspjehu.
Mrle: Život je u simbiozi, ne u razdvajanju.
Jeste li jedno drugome najveća podrška?
Ivanka: Pa, vjerujem da Mrle misli da mi je poklon s neba. Na neki način poklonio mi je Evu, tako da ... ja njemu!, naravno.
Mrle: Ivanka je tvrdoglava podrška u kojoj podrška znači “bez uvijanja, kako sam ja rekla”, a ja malo sitničarim bez veze. Moram se promijeniti; baš sam se ukočio.
Tko je veći kritičar u stvaranju? Ivanka ili Mrle?
Ivanka: Mrle. Ja bih, od umora nekad i završila “ranije”, no, imam oko sebe stravično preciznu ekipu pa nema puno prostora za brljaviti.
Mrle: Ja.
Trenutačno u Sloveniji spremate novi kazališni projekt. Možete li otkriti o čemu je riječ?
Ivanka: Naš “Sailor”, koji se uklopio strašno u ekipu Slovenskog narodnog gledališča u Novoj Gorici. Paolo Magelli, Željka Udovičić Pleština, Lorenzo Banci, Leo Kulaš i glumice i glumci iz ansambla su jak spoj. Čehovljev “Galeb” je odličan materijal za rad i nešto dijametralno suprotno od Alise...
k'o prava dinarska seljačina kockaste glave i "njegova nuša"..."tri koraka isprid mene..."